Operacija Mosul sudbonosna za ISIL

Povezani članci

• Merkel: “Moramo pronaći način da koegzistiramo uprkos svim našim razlikama”
• Na Sredozemlju španske vlasti prikupile 1.200 migranata
• Pronađeni ostaci “gotovo sigurno” pripadaju avionu MH370
• Još 20 godina za nas
• Tuča u turskom parlamentu, povrijeđeno nekoliko poslanika
• Rusija: Vrhovni sud podržao zabranu Jehovinih svedoka

Foto: AFP

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Iz opsežne analizeo događanjima oko tzv. Islamske države (ISIL)sa naslovom „Operacija Mosul sudbonosna za ISIL“.

Grad Mosul je glavni grad provincije Ninawa na sjeveru Iraka. To je drugi najveći grad u Iraku sa 2,5 miliona stanovnika. Većinu stanovništva čine arapski suniti, u gradu je oko 400.000 Kurda, pored njih tu žive asirski kršćani, katolički kaldijci, jezidi, Turkmeni, Armeni itd.

V blizini Mosula nalaze se bogata nalazišta nafte i rafinerija Qayyar. Grad se razvio na obalama rijeke Tigris. Samo 50 kilometara sjeverno od Mosula nalazi se najveća brana (Mosulska brana), koja je četvrta najveća na Bliskom istoku.

Mosul je između ostaloga historijski grad u kojem je pokopano više proroka iz Starog zavjeta: Jon, Danijel, itd., neko vrijeme tu je prebivao i prorok Abraham.

Poslije 1.svjetskog rata i osnivanja države Irak 1921.godine Mosul je bio predmet spora između Turske kao nasljednice Osmanskog imperija i Velike Britanije kao mandatne sile u Iraku.

Tek poslije sporazuma sa zvaničnom Ankarom 1926.godine provincija Mosul postala je dio Iraka, pod uvjetom da se za 25 godina odrekne 10% udjela nafte u korist Turske. Prema istom sporazumu Turska ima pravo da zaštiti Turkmene u Mosulu. Tako Turska može intervenirati, ipak treba naglasiti, da su Turkmeni na tom području (Mosul, Talafar) pripadnici šijitske grane islama, lojalni su šijitski vladi u Bagdadu i Iranu i nikako ne  sunitskoj Turskoj.

Za vrijeme kraljevine Irak od 1921. do 1958.godine in Republike Irak od 1958. do 2003.godine najviše oficira i generalov u iračkoj vojsci dolazilo je upravo iz Mosula. Bili su vrlo snažan oslonac sunitskoj vladi sve od 1931. do 2003.godine.

Suniti prepušteni sami sebi

Sa padom režima Sadama Huseina i sa raspuštanjem iračke vojske te iračkog sigurnosnog aparata, Suniti su uglavnom ostali na cesti bez ikakvih prihoda. Suniti Mosula su postali potencijalni simpatizeri Al Kaide i bili su simbol otpora protiv američke okupacije i šijitske vlade u Bagdadu. Njihov otpor sa sjevera proširio se na  provincije Tekreet u centralnom dijelu države, Diyala na istoku i Anbar na zapadu države.

Amerikanci su 2007.godine poslije žestokog sektaškog rata između Šijita i Sunita osnovali sunitske milicije nazvane Sahwa. Posao i redovne plate je tako dobilo 60.000 ljudi na sunitskom području. Njihov status nije bio uređen u sporazumu (SOFA) između SAD i Iraka o povlačenju američkih snaga. Krajem 2012.godine pali su u nemilost šijitske vlade premijera Nouri Al–Malikija. Ne samo, da su se smanjila sredstva za stanovništvo, nego je čak irački premijer optužio neka sunitska plemena za sudjelovanje u rušenju centralne iračke vlade. Povlačenje posljednjeg američkog vojnika bio je faktički početak drugog sunitskog ustanka, koji traje još danas. Pokrovitelji tih ustanaka bili su Al Kaida, različite radikalne organizacije i na kraju i ISIL.

Poslije dvogodišnje političke krize između šijitske vlade u Bagdadu i arapske sunitske manjine između 2012. in 2014.godine, Vlada premijera Nouri Al–Malikija se oružano obračunala sa mirnim demonstracijama u tim provincijama. Iračka vlada je upotrijebila avione i helikoptere u napadu na šatorsko naselje demonstranata u Faluji i Hawiji (50 km od Kirkuka). Aprila 2013.godine bio je to najžešći napad na civile, u kojem je ubijen 221 demonstrant.

Usporedno sa tim napadima u Bagdadu se odvijao politički rat između vlade i demokratski izabranih predstavnika Sunita. Premijer i Sud su izdali naloge za hapšenje potpredsjednika Republike Irak Tariqa Al–Hashimija 2012.godine, za hapšenje potpredsjednika vlade i ministra financija Rafija Al–Issawija, a 2013.godine izveden je napad na kuću zastupnika u iračkom parlamentu Ahmeda Al–Alwanya, u kojem je ubijen njegov brat i pet njegovih tjelohranitelja. Zastupnik je bio uhapšen 23. novembra 2014 i osuđen na smrtnu kaznu, koja još nije izvršena.

Lov na vještice traje. Tko god se je suprotstavio politici vlade u Bagdadu bio je žigosan da je povezan sa z Al Kaidom i ostacima bivšeg režima.

Suniti imaju sada zastupnike i nekoliko ministara, koji faktički nemaju nikakve moći jer su postali obični službenici, koji nemaju prava zastupati svoje birače. Istovremeno dolaskom ISIL-a izgubili su kontakt sa svojom bazom i najbližima na područjima iz kojih dolaze.

Suniti sa radošću prihvatili ISIL?

U toj silovitoj polarizaciji i političko društvenom nepovjerenju Suniti su sa radošću prihvatili ISIL, koji je popunio prazninu zbog njihovog eliminiranja iz političkog procesa i koji je počeo zastupati njihove interese. Suniti su našli spasitelja u Abubakr Al–Bagdadiju, koji je prije toga vodio vojni dio Al Kaide u Iraku. Od 2010.godine uspio je združiti više pobunjeničkih i radikalnih skupina na području Sirije i Iraka. Kasnije je prekinuo sve veze sa ogrankom Al-Kaide zvanom Fronta Al–Nusra. Al-Bagdadi je 8. aprila 2013.godine formirao Islamsku državu u Iraku i Levantu (historijska Sirija) sa glavnim gradom Raqqa u Siriji.

Početkom 2014.godine ISIL je uspio masovno regrutirati i proširiti se kao rak po sunitskim područjima Iraka od Ramadija na zapadu sve do Mosula na sjeveru Iraka.

Kasnije je uslijedio najveći koordinirani napad i velika pobjeda ISIL-a, kada je nakon jednosedmične ofanzive od 4. do 10. juna 2014.godine uspio zauzeti grad Mosul.  Samo 1.500 pripadnika ISIL-a je prisililo 30.000 iračkih vojnika, naoružanih suvremenim američkim oružjem, da napuste kasarne i pobjegnu prema regiji Kurdistan (30 km od Mosula). Sjeverno od Mosula je ISIL nastavio borbu prema Bagdadu i 11. juna 2014.godine zauzeli su najveću  rafineriju nafte Iraka Baiji, 200 km od Bagdada.

Abubakir Al–Bagdadi je 29.juna 2014.godine najavio osnivanje kalifata i sebe proglasio kalifom. Time je izbrisao sve državne granice i internacionalizirao svoju državu, koja bi združila sve muslimanske države svijeta i oslobodila Rim i Meku (ne pa Jeruzalema), koji imaju simboličan značaj za kršćane i muslimane. Sa  internacionalizacijom države otvorio je vrata za sve radikalne islamističke elemente iz cijelog svijeta.

ISIL je u Mosulu pridobio teško oružje 2. korpusa iračke vojske, nekoliko helikoptera, četiri milijarde USD u trezoru centralne banke u Mosulu i cjelokupnu državnu infrastrukturu i administraciju.

Irački parlament je kasnije osnovao istražnu komisiju, da istraži uzrok pada i bijeg  30.000 obučenih iračkih vojnika ispred 1.500 pripadnika ISIL-a. Neki komandanti su optužili premijera predsjednika vlade Al-Malikija, da je upravo on izdao nalog, da napuste svoje položaje. Komisija nikada nije zaključila sa svojim radom zbog žestokih pritisaka vlade i tako nevjerojatan poraz nikada nije bio razjašnjen.

Ofanziva na Mosul

Međunarodna operacija protiv ISIL-a pod vodstvom SAD započela je 10. oktobra 2014.godine pod imenom operacija Comind Joint Task Force – Operation Inherent Resolve (CJTF-OIR), koja združuje 67 država.

U 18 mjeseci te operacije je ISIL izgubio ili je bio primoran na povlačenje sa 40% teritorija Iraka. ISIL još uvijek nadzire dio granice sa Sirijom i velik dio pustinje na zapadu države. Od većih gradova je pod njihovim nadzorom ostao jedino Mosul i zbog toga operacija Mosul ima prije svega psihološku važnost za koaliciju, iračku vladu i za ISIL.

Iračka vlada je u dogovoru sa SAD pokrenula operaciju Fatah (osvajanje) 24. marta 2016. Najveći uspjeh te operacije je zauzimanje grada Qayyara i bližeg aerodroma 60 km od Mosula. SAD su poslale dodatnih 560 vojnika za obnovu aerodroma i za pripreme za napad iračke vojske sa juga prema Mosulu. Američki vojnici i instruktori iz država koalicije u Makhmuru obučavali su dvije brigade kurdskih jedinica (Peshmerga) i 15. te 16. brigadu vojske za istovremeni napad na Mosul sa sjevera i sjeveroistoka. Zapadni dio Mosula je povezan sa pustinjom i Sirijom, tako da teoretski nije moguće opkoliti grad i sa zapada.

Glavninu iračkog napada bi vodile dvije brigade Peshmergi sa 10.000 pripadnika, 15. i 16. divizija iračke vojske sa 20.000 pripadnika te 6.000 pripadnika provladinih sunitskih plemena, koje su obučile SAD, 200 marinaca i oko 500 stranih vojnih savjetnika i instruktora, koji će savjetovati tim snagama.

Sporno ostaje potencijalno učešće šijitskih milicija zvanih Hashid u tim operacijama te turske vojske, koja ima svoje vojnike 30 km od Mosula bez dozvole savezne iračke vlade. Analitičari očekuju početak napada na Mosul u oktobru 2016.godine ili najkasnije do kraja 2016.godine.

ISIL je na nekim područjima pružio snažan otpore recimo u Faluji (50 km od Bagdada) maja 2016.godine, borbe su trajale 76 dana.

U gradu su zadržavali 70.000 civila kao živi štit, tako da su time otežali djelovanje avijacije i artiljerije. Njihovo povlačenje iz grada bilo je strateški planirano, jer su uspjeli evakuirati ljude i tehniku bez većih gubitaka. Neki gradovi kao što su Ramadi, Baiji i Tekreet su napustili skoro bez borbi.

Sudbonosna operacija Mosul

Operacija Mosul pokrenula je polemiku, kako će se ponašati ISIL? Da li će se već poslije prvog napada povući iz grada prema zapadnoj pustinji i iračko-sirijski granicu? Da li će do kraja pružati otpor u gradu. Da li će upotrijebiti civile kao živi štit kao u Faluji.

Početkom septembra 2016.godine ISIL je počeo kopati dva metra širok jarak oko grada Mosul, u njegovoj blizini je postavio velike cisterne napunjene sa uljem.  S tim cisternama bi prilikom napada prouzrokovao požar, koji bi sasvim sigurno zaustavio ili barem usporio pješadijske jedinice. Gust dim bi omeo izviđačke aktivnosti teučinkovito bombardiranje aviona. Irački generali očekuju veoma tešku bitku za Mosul, u kojem živi više od milion ljudi.  Uglavnom su to arapski suniti, koji uopće nisu oduševljeni dolaskom iračke vojske i Amerikanaca.

Svako neodgovorno djelovanje i neselektivni napadi na civilne mete u gradu mogu šteti cijeloj operaciji. Iračkoj vojsci je potrebno prije svega pridobiti simpatije i naklonjenost stanovništva, to je važno samo za protjerivanje ISIL-a nego i za budući suživot u tom gradu. Svako drugo ili osvetničko djelovanje pokrenut će otpor, koji će obuhvatiti cjelokupno sunitsko područje. Iračka Vlada i Amerikanci sve od 2003.godine nisu nikada imali potpunog nadzora nad Mosulom.

ISIL, kojeg uglavnom sačinjavaju bivši obučeni vojnici, oficiri i obavještajci svrgnutog  Sadamovog režima svjesni su vojne i psihološke slabosti iračke vojske i zbog toga će se boriti do kraja. Civilne žrtve će upotrijebiti u svom medijskom ratu, koji je poprilično uspješan. U najslabijem slučaju napustit će Mosul sa zapadne strane prema pustinji i sirijskoj granici.

ISIL-ove vojne (ne)mogućnosti

ISIL u Iraku raspolaže sa više 500 komada artiljerijskog oružja i nekoliko hiljada minobacača, 2300 lakih vojnih vozila, više hiljada terenskih vozila, oko 100 tenkova, T55, T72, M1A1M Abrams, više od 20 raketnih sistema Gvozdika, BM–21 Grad, Drone Mohajer, itd.

Njihovo nekonvencionalno oružje čine auto-bombe, samoubilački napadači, improvizirane bombe pored ceste, kemijsko oružje, a posebno Iperit, kojeg su već upotrijebili u Iraku i Siriji, a posljednji put 22 .septembra 2016 u napadu na aerodrom Qayyra.

Vijeće sigurnosti UN ocjenjuje u svom izvještaju, da ima ISIL 22.000 stranih boraca iz 100 različitih država. Ocjene o broju pripadnika su različite. Ocjena CIA-e je možda najrealnija i govori o broju između 19.000 i 25.000 pripadnika u Iraku i Siriji.

Prema kurdskim podacima je na sjeveru Iraka, uključujući Mosul, oko 15.000 domaćih boraca i još dodatnih 10.000 stranih boraca. Tu nije uračunata njihova policija, vjerska policija, porezna služba i ostalo administrativno osoblje.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da će Mosul biti oslobođen. Pri tome je važno kako će se pobjednici  (iračka vojska i kurdske jedinice) ponašati poslije. Amerikanci su ih već upozorili, da moraju biti veoma pažljivi prema civilima, posebno na kontrolnim punktovima, gdje će trebati razlikovati civile od ISIL-ovaca. U prošlosti su se upravo na kontrolnim punktovima događala teška kršenja ljudskih prava i masovna pogubljenja nedužnih civila.

Iračka vlada mora konačno početi sa uključivanjem sunita u politički proces. Bitka za Mosul ne smije biti bitka za osvajanje mjesta nego prije svega bitka za pridobivanje naklonjenosti ljudi (arapskih Sunita). To je jedina formula za protjerivanje ISIL-a i jedinstvo države Irak, koji je sada snažno razdijeljena po svim segmentima.