ENG
No Risk, no Trade
Autor/ica 👤Herbert Wulf
Izdvajamo
- Radi li se sa konceptom De-Risking G7 o suštinski novoj strategiji prema Kini? Već u svome govoru iz marta, von der Leyen je izričito navela da je neophodno u kritičnim područjima – posebno u područjima visoke tehnologije kao mikroelektronika, kvantni kompjuteri, robotika, umjetna imteligencija i biotehnologija – „razvijati nove alate za odbranu“. Vlade u Velikoj Britaniji i Japanu preuzele su ovu politiku, dok se u SAD-u sada govori i o De-Riskingu. Time se približavaju američke i evropske pozicije. Da li to vodi do konkretnih promjena ostaje da se vidi.
Povezani članci
Tu se treba snaći! Da li SAD u odnosu sa Kinom daje ton industrijskim nacijama? Foto: DPA
G7 uvode novu strategiju prema Kini. Međutim da li će se nešto u odnosu sa azijskom supersilom stvarno promijeniti je upitno.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Kako se treba ophoditi sa Kinom? Zapadne industrijske zemlje trude se već odavno oko ubjedljive strategije prema Carstvu centra. Rezultat najnovijeg samita G7 u Hirošimi je razvoj jedne takve zajedničke strategije prema Kini – bar u teoriji. Sedam gospodarskih velesila, udružene u G7, su prema zaključnom komunikeu jedinstveni u tome da se ne radi o gospodarskom odvajanju od Kine nego o izbjegavanju rizika i smanjenju ovisnosti. Ova strategija se sada označava sa zgodnim anglosaksonskim pojmom De-Risking, dakle minimalizacija rizika. Toliko teorija. Da li će i kako ova politika biti primijenjena u praksi je ipak upitno. Jer uprkos jednoglasnoj izjavi vlada G7 može se očekivati da svaka zemlja – prema svojim interesima – razumije nešto drugo pod De-Risking.
Dva velika događaja, pandemija korone kao i rat Rusije protiv Ukrajine doveli su unutar G7 i van njih do novog vrednovanja odnosa sa Kinom. Pandemija je pokazala ranjivost ekonomskih lanaca isporuka kad se, posebno u Evropi, moralo utvrditi da nije dovoljno snabdjevena sa hitno potrebnim medicinskim proizvodima. To je u prvoj šok reakciji vodilo do diskusije da se razmišlja o mogućnosti vlastite ekonomske autarhije. Međutim, debata je brzo okončana pošto su ekonomisti, prije svega zagovornici globalizacije, mogli jasno ukazati da autarhija sa gledišta današnje jake globalne gospodarske povezanosti nije realna alternativa.
Rat Rusije protiv Ukrajine je tada munjevito ukazao na ovisnost o ruskim isporukama energije i sirovina. Pošto su gospodarski odnosi sa Kinom u svim industrijskim zemljama još obimniji – i time bi u slučaju krize mogli postati problematični – propagiran je koncept diverzifikacije izvora nabavke. Da ne bi dospjeli u situaciju ovisnosti od Kine sada važi da treba povećati broj izvora nabavke i naći balans između nacionalne sigurnosti i gospodarskih interesa. Kratko formulisano: Da li će nacionalna sigurnost biti ugrožena, da li će kritična infrastruktura biti kontrolisana od Kine ako kineska tehnologija posebno u područjima visoke tehnologije bude primjenjena u velikom obimu, a Kina bude i dalje globalno jako investirala? Međutim, kolike su ekonomske štete ako se svjesno ograniči kooperacija sa Kinom, drugom najvećom ekonomskom silom svijeta da bi smo povisili vlastitu otpornost?
Ovu politiku je izvorno inicirao bivši predsjednik Donald Trump
De-Coupling, dakle razdvajanje bio je posljednjih godina tvrdi, jednoznačni, nadpartijski odgovor u SAD-u na konkurenciju iz Kine. Ovu politiku je izvorno inicirao bivši predsjednik Donald Trump. Posebno kod kritičnih tehnologija SAD su slijedile drastičnu politiku izolacije i uvele su opsežne kontrole izvoza kako bi odlučujuću visoku tehnologiju uskratili globalnom političkom protivniku. Niti EU niti Japan nisu slijedili ovu tvrdu liniju. EU je ostala kod već godinama propagirane formule da je Kina kako partner konkurent tako i sistematski rival. Sa ovom evropskom koncepcijom mogla je tada svaka zemlja za sebe interpretirati koji od ova tri aspekta treba imati najveće značenje. Time su kako grupa G7 tako i 27 članova EU slijedili politiku koja se mogla opisati kao ubjedljiva strategija prema Kini.
Očigledno da su sada šest ostalih članova G7 uspjeli SAD ubijediti u to da napusti tvrdu liniju De-Couplinga. Jer u završnom komunikeu G7 samita u Hirošimi stoji doslovno da će G7 preduzeti „konkretne korake“ za zajedničku politiku jačanja gospodarske otpornosti koja „počiva na diverzifikaciji i produbljavanju partnerstva i na De-Risking a ne na De-Couplingu.“ Ciljna predstava u odnosu sa Kinom je dakle smanjenje rizika, a ne odvajanje. I na drugom mjestu u komunikeu stoji još eksplicitnije:
„Naše akcije nisu usmjerene na to da se ošteti Kina niti mi pokušavamo osujetiti gospodarski napredak Kine i njen razvoj. Kina koja raste, koja se drži međunarodnih pravila je od globalnog interesa. Mi se ne odvajamo i ne okrećemo se prema sebi. Istovremeno mi smo svjesni da gospodarska otpornost zahtijeva smanjenje rizika i diverzifikaciju. Mi ćemo preduzeti individualne i kolektivne korake da investiramo u našu vlastitu gospodarsku dinamiku. Mi ćemo reducirati pretjeranu ovisnost u našim kritičnim lancima isporuka.“
Pojam De-Risking, koji je izvorno primjenjivan u međunarodnom finansijskom svijetu, ostvario je veliku popularnost kada je predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen u martu 2023., prije svoga putovanja u Peking, u svome govoru više puta spomenula De-Risking: „Ja vjerujem da nije razumno niti u interesu Evrope odvajati se od Kine. Naši odnosi nisu crni ili bijeli – i naš odgovor također ne može biti takav. Iz toga razloga mi se moramo koncentrisati na to da smanjimo rizik – ne da se odvojimo.“
“Kina koja raste, koja se drži međunarodnih pravila je od globalnog interesa”
Radi li se sa konceptom De-Risking G7 o suštinski novoj strategiji prema Kini? Već u svome govoru iz marta, von der Leyen je izričito navela da je neophodno u kritičnim područjima – posebno u područjima visoke tehnologije kao mikroelektronika, kvantni kompjuteri, robotika, umjetna imteligencija i biotehnologija – „razvijati nove alate za odbranu“. Vlade u Velikoj Britaniji i Japanu preuzele su ovu politiku, dok se u SAD-u sada govori i o De-Riskingu. Time se približavaju američke i evropske pozicije. Da li to vodi do konkretnih promjena ostaje da se vidi.
Kineska reakcija nije se trebala dugo čekati. Vlada u Pekingu predbacila je G7, a prije svega SAD-u, „gospodarske mjere prisile“, klevetanje Kine i miješanje u unutrašnje stvari zemlje. Sa pogledom na komentar britanskog premijera Rishi Sunaka da Kina predstavlja najveću globalnu opasnost u Pekingu je čak rečeno: „Izjava britanske strane nije ništa drugo nego papagajsko ponavljanje tuđih riječi i predstavlja zlobnu klevetu koja ne odgovara činjenicama.“ Na jednu stranu kineska vlada signalizira da je i dalje za gospodarsku kooperaciju. Na drugu stranu preduzima protumjere. Neposredno nakon samita G7 kineska vlada podvrgla je američku firmu Micron Technology, koja u Kini proizvodi poluprovodnike, sajber sigurnosnom ispitivanju. Cilj ove mjere: „Obezbjeđenje sigurnosti lanca isporuka informacione infrastrukture.“ Drugim riječima: kako ti meni, tako ja tebi, glasi kinesko milo za drago.
Šta je dakle novo u G7 politici De-Risking? Pojam možda sadrži manje negativnih asocijacija nego De-Coupling. Minimalizacija rizika zvuči možda više diplomatski nego tvrdi zahtjev za razdvajanje ili odvajanje. “Ko već ne želi redukovati rizike?“ komentariše Bates Gill, ekspert za Kinu i nekadašnji direktor švedskog instituta za istraživanje mira SIPRI. “To je samo retorički mnogo elegantniji način da se razmišlja o tome šta se mora uraditi.” Ipak se treba pribojavati da će se sukobi u gospodarskim odnosima između Kine i zemalja G7 kroz strategiju minimalizacije rizika jedva promijeniti. Pozicije su još uvijek tvrde.
Prof. Dr. Herbert Wulf je bivši rukovodilac Bonn International Center for Conflict Studies (BICC). On je danas suradnik na BICC-u i na Institutu za razvoj i mir (INEF) na Univerzitetu Essen/Duisburg.
Autor/ica 👤Herbert Wulf
