Njemačka fatalna ovisnost od Kine

Povezani članci

• Južni Sudan proglasio glad u više oblasti
• Borbe na unutrašnjem frontu
• Pobačaj nije politička tema nego pitanje individualne odgovornosti i etike
• Turska policija privela zamenicu predsednika parlamenta
• Ukrajina sudi svojim podmitljivim sudijama, nastoji da ukloni korijene korupcije
• Kina: Politiziranje koči istragu porijekla COVID-a 19

Proizvodnja VW u  Tianjinu: U klopci – Foto: via www.imago-images.de / imago images/VCG

Dobrobit njemačkog gospodarstva zavisi od kineskog tržišta. To je opasno – jer sa željom za moći Pekinga pojačavaju se politički konflikti sa SAD. Evropi prijeti da bude zgažena.

Piše: Henrik Müller  – 02.05.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Njemačka sjedi u klopci. Gospodarski postajemo sve ovisniji o Kini. U nadolazećem globalnom konfliktu sa autoritarnom i sve agresivnijom azijskom super silom to je problem. Mi konačno stojimo pred fundamentalnom alternativom: novac ili sloboda.

Slijedećih dana predstoji čitav niz događaja kod kojih se radi o teškim pitanjima: Može li se prigušiti zahtjev za moći Kine? Je li Zapad još dovoljno jak da bi to uopšte mogao? Kolika je cijena koju smo mi spremni za to platiti?

U ponedjeljak se sastaju ministri vanjskih poslova i ministri pomoći za razvoj država G7 u Londonu. Kao gosti su pozvani predstavnici zemalja koje leže u neposrednom susjedstvu Kine, među njima Australija (kojoj je Kina uvela sankcije jer je kritikovala ugnjetavanje Ujgura i prigušivanje demokratskog pokreta u Hongkongu) i Indija (koja je prošle godine dospjela u nasilan granični konflikt sa Kinom). U subotu se sastaju na online samitu šefovi država i vlada EU sa indijskim premijerom Narendra Modijem.

Mnogo toga se dešava u svjetskoj politici. Dok Peking izgrađuje sinocentričnu trgovinsku mrežu (“Novi put svile”), ubrzava gospodarsku strategiju sve veće samostalnosti u području razvijene tehnologije i kupuje uticaj u mnogim siromašnim zemljama kroz davanje kredita, vlada SAD pod predsjednikom Joe Bidenom, radi na odvajanju od Kine.

U Južnokineskom moru povećavaju se napetosti. U vazduhu se osjeća prijetnja da se Tajvan – liberalna tržišna ekonomija, koju Kina posmatra kao otrgnutu provinciju – okupira oružanim nasiljem. Vojne provokacije su na dnevnom redu, među njima i povreda tajvanskog vazdušnog prostora od strane kineskih borbenih aviona. Situacija je nestabilna. Tajvan je trenutno „najopasnije mjesto na svijetu“, piše britanski časopis „Economist“ u svome aktuelnom uvodnom članku.

Do sada je prijetnja protuudara SAD spriječila invaziju visoko razvijene ostrvske republike. Ali, odnosi snaga se sve više pomjeraju u korist Kine koja se masovno naoružava. Sve veće ograničenje demokratskih prava u Hongkongu, svojevremeno pri predaji od strane Britanaca ugovorno garantovano, pokazuje da je vodstvo u Pekingu skinulo svoje somotne rukavice.

A Evropa? Ima malo čega čime bi se mogla suprotstaviti. Kao vojna sila Evropa je beznačajna. Gospodarski sve više smo ovisni od Kine. To važi upravo za Njemačku. U toku jedne decenije Kina je postala dominirajući partner njemačkog gospodarstva na istom nivou sa ostalim zemljama EU i SAD.

Gospodarski uspjeh – političko breme

U vanjskoj trgovini je Kina, sa njemačkog stanovišta, najvažnije vanjsko tržište. Obim kinesko-njemačke razmjene roba (izvoz i uvoz zajedno) iznosio je 2020. godine fantastičnih 212,6 milijardi eura, kaže Savezni statistički ured. Što se tiče njemačkog izvoza, njemačka preduzeća u međuvremenu prave sa Kinom skoro toliko obrta kao sa SAD.

Daimler je u 2020. godini sa svojim Mercedes Benz modelima ostvario 36 posto svoje prodaje u Kini, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. I kao investicioni cilj Kina je proteklih godina postajala sve važnija. Volkswagen, naprimjer, ostvaruje 42 posto svoje proizvodnje na Dalekom istoku.

Nisu samo veliki automobilski koncerni i njihovi dobavljači ti kojima je prodaja na Dalekom istoku proteklih godina obezbijedila velike dobitke. Njemačke firme investirale su u Kini ukupno 84 milijarde eura. To je, doduše, samo desetina njemačkog angažmana u ostalim zemljama EU, ali se težište sve više pomjera u pravcu Dalekog istoka. Između 2015. i 2018. direktne investicije njemačkih preduzeća u Kini porasle su za jednu šestinu. U istom period, tamo se povećao broj zaposlenih za 10 posto, a prodaja za 20 posto. Trenutno njemačke firme imaju oko 2300 svojih preduzeća kćerki u Kini, proizlazi iz podataka Bundesbank.

„Tada bi Evropa dospjela u tešku situaciju“

Toliko mnogo gospodarske isprepletenosti stvara ovisnost. I zbog toga Evropa, a posebno Njemačka, zaziru od jasnog razgraničenja sa Kinom. Dok se krajem 2020. vlada Joe Bidena, koja se spremala da preuzme mandat, zalagala za zajedničku zapadnjačku poziciju prema Pekingu, EU je pod njemačkim predsjedništvom potpisala jedan sporni investicioni dogovor. U Vašingtonu nisu bili oduševljeni. I parlament EU, koji mora odobriti dogovor, ima svoje sumnje.

Ipak, prije nekoliko tjedana, SAD, EU, Kanada i Velika Britanija zajednički su zaveli sankcije zbog postupaka Pekinga protiv ujgurske manjine. Kina je promptno reagovala protusankcijama, između ostalog i zabranom ulaska poslanika EU u Kinu.

Opasnost da se bude uvučen u trgovinsko-politička sukobljavanja je velika. Kinesko vodstvo je trenutno na Australiji postavilo jedan primjer: zbog kritičkog kursa vlade u Kamberi Kina je pripremila široki arsenal trgovinskih sankcija i bojkota.

I Evropi prijeti da se nađe između frontova. Postoji opasnost da se „intenzivirajući strategijski rivalitet“ između SAD i Kine komprimira „u strukturni svjetski konflikt“, stoji u studiji zaklade za gospodarstvo i politiku (SWP). Na kraju bi mogla biti „deglobalizacija“, podjela svijeta u „dva poretka“, od kojih bi jedan bio dominiran od SAD, a drugi od Kine. Ukoliko bi do toga došlo, „tada bi Evropa dospjela u tešku situaciju“.

Suviše kasno buđenje

Dugo je evropska politika bila vođena ugodnom pretpostavkom da će otvaranje i gospodarski razvoj Kine prije ili kasnije dovesti do političke i društvene liberalizacije. Međutim, činjenica je da je zemlja postajala sve bogatija, ali i sve neslobodnija, što se pod vladavinom sadašnjeg čelnika Xi Jinpinga dodatno pojačalo. Kina je postala izazov – gospodarsko i sigurnosno politički. Međutim, u Evropi ovaj zaokret ka gorem dugo skoro da nikoga nije zanimao.

Tek 2019. započela je promjena u razmišljanju – veoma kasno. Komisija EU i Savez njemačke industrije (BDI) tada su objavili dokumenta u kojima je Kina okarakterisana kao strategijski protivnik: zemlja koja se ne pridržava zapadnjačkih pravila, vrijednosti i međunarodnih dogovora, nego uvijek traži vlastitu korist. U svijetu u kome se više ne radi samo o trgovini fizičkim proizvodima, nego se radi i o rijeci podataka, kinesko držanje za Zapad nije prihvatljivo. Ili bolje rečeno: ono bi ustvari trebalo biti takvo.

Mi nemamo politiku prema Kini

Međutim, mi smo stvarno tako slabi da težnji za moći Pekinga skoro ništa ne možemo suprotstaviti. Njemačka i Evropa moraju „u smislu strategijskog osiguranja od rizika stvoriti, minimalno, sposobnost za politiku prema Kini“, piše SWP. To je suzdržano formulisan, ali alarmirajući zaključak: Mi čak nismo u poziciji ni da formulišemo naše interese prema Kini, a kamoli da ih provedemo.

Pretpostavka za to da EU može postati vanjskopolitički sposobna za djelovanje su investicije u unutrašnju koheziju Evrope. U SAD Bidenova vlada upravo pokazuje kako se to radi: kao prvo, ona pokušava da pomiri podijeljenu naciju zbog trumpizma i korona-krize kroz izgradnju socijalne države i infrastrukture. Onda se Biden može posvetiti sukobima sa suprotstavljenom velesilom Kinom – kao i sa nepredvidivom Rusijom Vladimira Putina.

EU je od toga veoma udaljena. Postoje naznake koje jačaju koheziju Evrope kao što je fond obnove zbog korone. U petak se na društvenom samitu sastaju šefovi država i vlada EU; u subotu počinje konferencija o budućnosti Evrope. Vojna suradnja intenzivira se malim koracima. Sve to naravno nije dovoljno. I napreduje se polako.

Da li imamo toliko vremena koliko sebi dopuštamo, ocijeniće budući istoričari.

spiegel.de