Nema žaljenja: Jean-Marie Le Pen ponovo o plinskim komorama
Povezani članci
- Merkel dolazi u posjetu Putinu
- Biden i Xi Jinping održali maratonski sastanak: Odnosi naših zemalja ne smiju prerasti u sukob
- Pentagon odbio prijedlog Poljske da NATO zemlje pošalju borbene avione Ukrajini
- Talični Joe Biden!
- Kina zbog korupcije kaznila 182.000 zvaničnika!
- Godišnjica Marša na Washington i govora Martina Luthera Kinga Jr.
Bivši šef francuske ekstremno desno orijentirane Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen, ponovio je u četvrtak svoje izjave o plinskim komorama, koje je osudilo pravosuđe, što je istup koji je kritizirala i njegova kći Marine Le Pen koja ga je naslijedila.
Suosnivač i počasni predsjednik FN-a, Le Pen, koji je također eurozastupnik svoje stranke, izjavio je da ni u kojem trenutku nije zažalio zbog izjava od prije gotovo 30 godina.
»Ono što sam rekao odgovara mom razmišljanju. Plinske komore su bile pojedinost rata, osima ako rat nije bio pojedinost plinskih komora«, rekao je na radiju RMC i na informativnom tv-kanalu BFMTV.
»Ostajem pri izjavama jer vjerujem da je to istina, i da to nikoga ne bi trebalo šokirati, a ta je afera instrumentalizirana protiv mene«, dodao je i rekao da je govorio o sustavu, a ne o njegovim žrtvama.
Na pitanje o užasima plinskih komora, rekao da se radi o »drugom problemu«. »Sve je to užasno, rat je užasan, granata koja vam raspara trbuh, bomba koja otkida glavu, komora koja guši, to je jako sramotno«, rekao je.
»Nema ničega novoga. Duboko se ne slažem s Jean-Marie Le Penom, i u sadržaju i u formi«, reagirala je Marine Le Pen.
Čelnica Nacionalne fronte je donekle je izmijenila sliku stranke nakon što je postala predsjednicom 2011. i tada je nacizam nazvala vrhuncem okrutnosti i spomenula velika neslaganja u polemikama s ocem.
U rujnu 1987. Jean-Marie Le Pen je izjavio o nacističkim plinskim komorama da nije »posebno proučavao to pitanje, ali da vjeruje da se radi o maloj pojedinosti povijesti Drugog svjetskog rata«.
Više puta je osuđivan zbog ponavljanja te izjave, 1997. u Njemačkoj i 2008. za časopis Bretons, te u ožujku 2009. u Europskom parlamentu.