Naučnici upozoravaju da ‘zdravlje’ Zemlje slabi
Izdvajamo
- Prema istraživanju, između 50 posto i 60 posto zemlje trebalo je biti pokriveno uglavnom netaknutim ekosistemima, nivo koji je već probijen. Također je zaključeno da je upotrebu azota kao gnojiva potrebno prepoloviti kako bi se smanjio prekomjerni rast biljaka i cvjetanja algi na površinskim vodama te kako bi se smanjile emisije amonijaka i azotnih oksida.
Povezani članci
-
Bombe na Siriju
Naš rat - Velika Britanija šalje vojnike u Irak
- Bakterija koja svetlost pretvara u tečno gorivo
- Kombi se zaletio u ljude na trgu Placa Catalunya u Barceloni
- EU pokreće istragu oko zlostavljanja migranata na hrvatskoj granici
- Biden i Putin se načelno dogovorili da održe samit s ciljem deeskalacije sukoba na istoku Evrope
Protok vode jedan je od osam pokazatelja globalnog zdravlja korištenih u analizi – Foto: Brian Inganga/AP
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Nejčr (Nature), desetine naučnika je izvijestilo da je svijet već probio kritične klimatske pragove, ostavljajući manje sigurnog, nastanjivog prostora za život na Zemlji.
Stručnjaci ukazuju na prijetnje po zdravlje ljudi i planete, te pozivaju vlade, kompanije i kreatore politike da krizu shvate ozbiljnije, pišu svjetski mediji.
Uznemirujući dokazi
Izvještaj grupe naučnika okupljenih u Komisiji za Zemlju (Earth Commission) iznosi uznemirujuće dokaze da se planeta suočava sa rastućim krizama dostupnosti vode, opterećenja hranjivim tvarima, održavanja ekosistema i zagađenja aerosolom, ističe Gardijan (The Guardian).
Studija, koja je objavljena u časopisu Nejčr 31. maja je, naglašava Gardijan, najambiciozniji pokušaj da se spoje vitalni znakovi zdravlja planete s indikatorima ljudskog blagostanja.
“Dosegli smo ono što nazivam tačkom zasićenja odnosno gornju granicu biofizičkog kapaciteta Zemljinog sistema da ostane u svom stabilnom stanju. Približavamo se prelomnim tačkama, vidimo sve više i više trajnih oštećenja sistema za održavanje života na globalnom nivou”, poručuje jedan od vodećih autora studije, profesor Johan Rokštorm (Rockstrom), sa Potsdamskog instituta za istraživanje posljedica klimatskih promjena.
Komisija za Zemlju, koju su osnovale vodeće svjetske istraživačke institucije, želi da analiza bude naučna okosnica sljedeće generacije ciljeva i praksi održivosti, koje se protežu van trenutnog fokusa na klimu kako bi uključile druge indekse, uključujući i ekološku pravdu.
Studija postavlja niz “sigurnih i pravednih” mjerila za planetu koji se, objašnjava list, mogu porediti s vitalnim znakovima ljudskog tijela, gdje se umjesto pulsa, temperature i krvnog pritiska, posmatraju indikatori kao što su protok vode, upotreba fosfora i prenamjena zemljišta.
Mjerila se temelje na sintezi prethodnih studija univerziteta i naučnih grupa UN-a, kao što su Međuvladin panel o klimatskim promjenama i Međuvladina naučno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosistema, napisao je Gardijan, naglasivši da nova studija pokazuje da je situacija teška u gotovo svim kategorijama.
Zaštita planete neodvojiva od uspjeha zajednice
Istraživači su se tradicionalno bavili efektima klimatskih promjena ili gubitkom bioraznolikosti na samoj planeti, ali studija grupe naučnika Komisija za Zemlju označava pokušaj stručnjaka da identifikuje koji su to pragovi nakon kojih će ljudi pretrpjeti značajnu štetu, ukazuje Fajnenšl tajms (The Financial Times).
Istraživanje je identifikovalo osam pragova Zemljinog sistema koji uključuju klimu, bioraznolikost, vodu, prirodne ekosisteme, korištenje zemljišta i efekat gnojiva i aerosola.
Navodi se kako su ljudske aktivnosti gurnule ovih sedam pragova preko “sigurne i pravedne granice” u zone rizika.
Prema istraživanju, između 50 posto i 60 posto zemlje trebalo je biti pokriveno uglavnom netaknutim ekosistemima, nivo koji je već probijen. Također je zaključeno da je upotrebu azota kao gnojiva potrebno prepoloviti kako bi se smanjio prekomjerni rast biljaka i cvjetanja algi na površinskim vodama te kako bi se smanjile emisije amonijaka i azotnih oksida.
Takozvani Zemljin sistem sastoji se od mnogih međusobno ovisnih procesa koji održavaju planetu stabilnom, ali kada se poremete mijenjaju njegovu nastanjivost, tvrde naučnici i ističu da su različite granice zemaljskih sistema koje su navedene u istraživanju, “međusobno povezane”.
To, ukazuje londonski list, znači da bi prekoračenje sigurne granice za jednog moglo imati posredni efekat na druge.
Koautorica studije i profesorica s Nacionalnog univerziteta u Australiji Suemej Bai (Xuemei Bai) kaže da u “računanju ljudskih potreba i uticaja”, studija “pokazuje kako je zaštita planete neodvojiva od uspjeha zajednice, društva i ekonomije”.
Siguran klimatski prag
Godinama se svijet fokusirao na ključni prag klimatskih promjena: ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa. Međutim, čak i na tom pragu – koji bi se mogao početi probijati u sljedećih pet godina – milioni ljudi i dalje će se suočavati sa “značajnom štetom”, uključujući smrt, raseljavanje i nestašicu hrane i vode, ističe CNN ukazujući na novi izvještaj Komisije za Zemlju.
Na 1,5 stepeni Celzijusa, autori su otkrili da bi više od 200 miliona ljudi još uvijek moglo biti izloženo neviđenoj vrućini, a više od 500 miliona ljudi bilo bi izloženo dugoročnom porastu nivoa mora.
Istakli su da je ključni klimatski prag na koji su se države obavezale Pariškim sporazumom 2015., onaj koji bi osigurao “siguran i pravedan” svijet, trebao biti jedan stepen Celzijusa.
Međutim, prosječna temperatura planete Zemlje već je porasla za oko 1,2 stepena Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa, što je već izazvalo katastrofalne i smrtonosne klimatske i vremenske promjene, uključujući ekstremnije toplinske talase, poplave i šumske požare koji su promijenili krajolik.
Stoga, naučnici pozivaju vlade, kompanije i kreatore politike da krizu shvate ozbiljnije jer su kritični klimatski pragovi probijeni ostavljajući manje sigurnog, nastanjivog prostora za život na Zemlji.
Koautorica studije i istraživačica okoliša na Univerzitetu u Amsterdamu Džoita Gupta (Joyeeta) kaže da je nauka o klimi ranije posmatrala uslove potrebne za održavanje stabilnosti planete, ali da je isključivala pravdu kao ključnu komponentu.
“Tvrdimo da nema sigurne planete bez pravde”, rekla je Gupta, naglašavajući da uključivanje pravde u granice Zemljinog sistema smanjuje značajnu štetu zajednicama i pojedincima. Ona kaže da je namjera njihovog rada bila da se pokuša “pokazati da već postoji velika šteta (od zagrijavanja) na jednom stepenu (Celzijusa) i da je to pravednije od cilja od 1,5 stepeni”.
“Želimo osigurati da države ovo shvate što je moguće ozbiljnije”, rekla je Gupta.
Pravedna budućnost čovječanstva
Komisija za Zemlju i 51 autor nove studije ponudila je rezultate svog istraživanja u nadi će vlade i kompanije razviti alate za usklađivanje svojih praksi sa naučno postavljenim pragovima radi sigurne i pravedne budućnosti čovječanstva, ukazuje Blumberg (Bloomberg).
“Krajnja definicija pravde danas je pravo svakog ljudskog bića, posebno budućih generacija, da ima stabilan planet – da se rodi na planeti koja je barem jednako pogodna za život kao planeta na kojoj su rođeni njegovi ili njeni roditelji”, rekao je koautor sudije Rokštrom.
Autori također pozivaju na međunarodnu kompenzaciju siromašnijim zemljama za “gubitke i štete” pretrpljene tokom ekstremnih vremenskih prilika, kao što je dogovoreno na prošlogodišnjim klimatskim razgovorima UN-a.
Obim napora koji je potreban za rješavanje ovih izazova je bez presedana, piše Blumberg ističući kako će energetika, hrana, gradovi i drugi sektori zahtijevati pokretanje novih ekonomskih i tehnoloških politika. Autori navode kako je neophodan “skok u našem razumijevanju kako se pravda, ekonomija, tehnologija i globalna saradnja mogu unaprijediti u službi sigurne i pravedne budućnosti”.
Fokusiranost na ljudske žrtve koje su posljedica klimatskih promjena pomaže da nova analiza bude konkretnija od prijašnjih sličnih istraživanja, rekla je Kim Kob (Cobb), direktorica Instituta za okoliš i društvo Univerziteta Braun (Brown) koja nije bila uključena u studiju.
Kazala je da više nema nejasnoća o nesrazmjernim uticajima klimatskih promjena na najranjivije i da je to “nešto što danas treba da nas vodi u donošenju odluka”.