Nakon sporazuma COP27 svijet i dalje ‘na rubu klimatske katastrofe’
Povezani članci
FOTO: AP
Uprkos istorijskoj odluci na samitu COP27 da se uspostavi fond za “gubitak i štetu” za podršku siromašnijim zemljama koje osjećaju razorne posljedice klimatskih promjena, stručnjaci i dalje upozoravaju na klimatske katastrofe.
Posebnu zabrinutost izaziva neuspjeh u postizanju dogovora o postepenom ukidanju fosilnih goriva pošto su brojne zemlje koje proizvode naftu “zaustavile” maratonske pregovore UN-a o klimi, pišu svjetski mediji.
‘Zakašnjeli koraci’
Pregovarači iz gotovo 200 zemalja na klimatskom samitu COP27 UN-a u Egiptu preduzeli su istorijski korak i u nedjelju, 20. novembra, složili se da uspostave fond za “gubitak i štetu” koji bi trebao pomoći ranjivim zemljama da se izbore s klimatskim katastrofama, ističe CNN.
Složili su se da svijet treba smanjiti emisije gasova koji proizvode efekat staklene baste do 2030., dok je njihov sporazum također potvrdio cilj održavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa.
Međutim, naglašava CNN, pokušaj rješavanja najvećeg izvora emisija zagrijavanja planete koji uzrokuju klimatsku krizu završio se fijaskom nakon što su brojne zemlje, uključujući Kinu i Saudijsku Arabiju, blokirale ključni prijedlog za postepeno ukidanje svih fosilnih goriva, ne samo uglja.
“Više nego frustrirajuće je vidjeti zakašnjele korake na ublažavanju i postepenom ukidanju fosilne energije koje zaustavljaju brojni veliki emiteri i proizvođači nafte”, rekla je njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock).
Obraćajući se samitu rano ujutro u nedjelju, 20. novembra, šef Evropske unije za klimu Frans Timermans (Timmermans) rekao je da je EU “razočarana” ishodom samita naglasivši da se “mnogo više” trebalo učiniti.
Ipak, naglašava CNN, sporazum o pomoći najranjivijim zemljama svijeta u suočavanju s gubitkom i štetom predstavlja pomak u spornom pregovaračkom procesu.
To je prvi put da su se pojedine države, uključujući Sjedinjene Države i Evropska unija (EU), složile da uspostave fond za zemlje osjetljive na klimatske katastrofe koje su dodatno ugrožene zagađenjem koje neproporcionalno proizvode bogate, industrijalizirane zemlje.
Pregovarači i nevladine organizacije koje su posmatrale razgovore, pohvalile su sporazum kao značajno dostignuće, nakon što su se zemlje u razvoju i male ostrvske zemlje, ističe američki televizijski kanal, udružile kako bi pojačale pritisak.
Neugodan kompromis
Uprkos dogovoru da se finansiraju siromašnije zemlje, neuspjeh u postepenom ukidanju fosilnih goriva ljuti pregovarače koji smatraju da je COP27 bio “propuštena prilika”, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times).
Dok je konačni sporazum uključivao istorijsku odluku o novom fondu, veliki broj zemalja žalio je zbog nedostatka napretka tokom dvonedjeljnog samita o tome kako brže smanjiti emisije gasova s efektom staklene bašte.
Mnogi od najvećih svjetskih proizvođača fosilnih goriva uspjeli su da zaustave i odbiju zahtjeve za hrabrijom akcijom po pitanju klimatskih promjena kako se samit bližio kraju. Nekoliko frustriranih i iscrpljenih pregovarača iz zapadnih zemalja okrivilo je zemlje koje proizvode naftu i gas na čelu sa Saudijskom Arabijom, a koje su, dodaje list, ohrabrene globalnom energetskom krizom.
Saudijska Arabija je “najteže igrala” u svom otporu bržem napretku u smanjenju emisija, rekla je jedna osoba uključena u jedanaestosatnu diskusiju. Kina je, tvrde upućeni, također kočila napredak, ali je bila manje glasna od zemalja Arapske lige u pregovorima.
Kako su se pregovori bližili kraju, grupa arapskih zemalja i Rusija odupirali su se formulaciji koja je naglašavala potrebu za obnovljivom energijom. Saudijska Arabija se zalagala za sporazum UN-a koji bi omogućio tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika, što bi ograničilo emisije i omogućilo nastavak proizvodnje nafte i gasa.
Gurajući u drugom smjeru, sve veći broj zemalja, uključujući SAD i Australiju, isticao je da će podržati posvećenost postepenom ukidanju svih fosilnih goriva. Međutim, naglašava Fajnenšl tajms, ono što se pojavilo rano u nedjelju ujutru je bio neugodan kompromis, bez pominjanja postepenog ukidanja fosilnih goriva.
Ko će platiti klimatske ‘gubitke i štete’?
Tekst sporazuma u kojem se skoro 200 zemalja svijeta složilo da se uspostavi fond za “gubitak i štetu” ostavlja otvorenim niz ključnih detalja koji će biti razrađeni sljedeće godine i kasnije, uključujući i to ko će doprinijeti fondu, a ko će imati koristi, piše Rojters (Reuters) uz pregled najvažnijih detalja iz ovogodišnjeg sporazuma.
U klimatskim pregovorima UN-a, pojmovi “gubitak i šteta” se odnose na troškove nastale zbog klimatskih ekstremnih uslova ili uticaja, poput porasta nivoa mora. Međutim, naglašava Rojters, još nema dogovora o tome šta bi se trebalo smatrati “gubicima i štetama” uzrokovanim klimatskim promjenama.
U izvještaju 55 ranjivih zemalja procjenjuje se da su njihovi kombinovani gubici povezani s klimom u posljednje dvije decenije iznosili ukupno 525 milijardi dolara, ili 20 odsto njihovog zajedničkog BDP-a. Neka istraživanja, ističe Rojters, ukazuju da bi do 2030. takvi gubici mogli dostići 580 milijardi dolara godišnje.
Po pitanju plaćanja, ranjive zemlje i aktivisti u prošlosti su tvrdili da bogate zemlje koje su izazvale najveći dio klimatskih promjena svojim istorijskim emisijama gasova staklene bašte treba da plate. Sjedinjene Države i Evropska unija oduprle su se tom argumentu, plašeći se sve većih obaveza, ali su promijenile svoj stav tokom samita COP27.
Evropska unija je tvrdila da bi Kina, druga najveća svjetska ekonomija, također trebala platiti, napisao je Rojters, dodajući da se nekoliko vlada obavezalo na relativno mala, ali simbolična sredstva za “gubitak i štetu”: Danska, Belgija, Njemačka i Škotska, plus EU, dok se Kina nije obavezala da će izvršiti bilo kakvo plaćanje.
Fond dogovoren na samitu UN-a u Egiptu bit će usmjeren na pomoć zemljama u razvoju koje su “posebno osjetljive” na klimatske promjene, što je formulacija koju traže bogate zemlje kako bi osigurali da novac ide u najhitnije slučajeve, a istovremeno će ograničiti broj potencijalnih primatelja.
Sporazum, pojašnjava agencija, postavlja mapu puta za buduće procese donošenje odluka, s preporukama koje će se donijeti na klimatskom samitu UN-a sljedeće godine, uključujući i to ko će nadgledati fond, kako će novac biti distribuiran – i kome.
Upozorenja stručnjaka
Nakon dogovora postignutog na klimatskom samitu UN-a COP27, klimatski stručnjaci i aktivisti i dalje upozoravaju da je svijet je još uvijek “na rubu klimatske katastrofe” i da najveće ekonomije moraju preuzeti nove obaveze za smanjenje emisija gasova staklene bašte, ističe Gardijan (The Guardian).
Sporazum postignut u Šarm el Šeiku rano ujutro, nakon maratonske završne pregovaračke sesije koja je trajala 40 sati nakon roka, pozdravljen je jer je po prvi put pružio finansijsku pomoć siromašnim zemljama.
Međutim, rezultat je široko ocijenjen kao neuspjeh u naporima da se smanji oslobađanje ugljen dioksida, nakon što su zemlje koje proizvode naftu oslabili i uklonili ključne obaveze u vezi s emisijama gasova s efektom staklene bašte i postepenim ukidanjem fosilnih goriva.
Bivša predsjednica Irske i izaslanica UN-a za klimu Meri Robinson (Mary) kazala je da je “svijet i dalje na rubu klimatske katastrofe“ i da je napredak u smanjenju emisija prespor. “Na pragu smo energetski čistog svijeta, ali samo ako lideri G20 ispune svoje obaveze, održe svoju riječ i ojačaju svoju volju. Teret je na njima”, poručuje Robinson.
Ipak, naglašava Gardijan u svom uredničkom komentaru, s obzirom na potpuni nered koji je bio očigledan do samog kraja ovogodišnjeg samita, konačni ishod COP27 je bio olakšanje jer je sporazum o osnivanju fonda za gubitke i štete označio istorijski napredak koji su zahtijevale zemlje u razvoju tri decenije.
Tokom te tri decenije, ističe list, međunarodni politički sistem je u više navrata demonstrirao svoju frustrirajuću, srceparajuću i gotovo bizarnu nesposobnost da reaguje na problem koji u svojoj suštini ima jednostavno rješenje: prekidanje zavisnosti od fosilnih goriva.
Ovogodišnja prekretnica – novi fond – u suštini je pobjeda civilnog društva i kolektivne akcije među zemljama u razvoju, ocjenjuje Gardijan uz zaključak da ako, kao što je jedan izaslanik za klimu sugerisao, to pokazuje da “možemo učiniti nemoguće“, ovi akteri moraju preuzeti i pružiti istinsko globalno vodstvo.
Šira slika klimatske diplomatije
Istorija klimatske diplomatije ispunjena je geopolitičkim sukobima, spektakularnim obećanjima koja su ostala neispunjena – i, uprkos svemu tome, izvanrednim napretkom, ocijenili su urednici Vašington posta (The Washinton posta), ističući da su globalni pregovarači izgradili strukturu za razgovore i obaveze koja predstavlja najbolju šansu za ograničavanje klimatske devastacije.
Velika klimatska konferencija Ujedinjenih naroda u Šarm el Šeiku, u Egiptu, završila je tokom vikenda onako kako se ovi sastanci uvijek čine: pregovarači su se sporili i mimo predviđenog roka, dok su se kovitlale spekulacije da će razgovori propasti – da bi delegati došli do dogovora u posljednjoj minuti. To, ukazuje list, može izazvati zabrinutost oko budućnosti čitavog procesa Ujedinjenih nacija po pitanju klimatskih promjena.
Ipak, naglašava Vašington post, uspjeh procesa UN-a neće počivati na tome hoće li pronaći dobro rješenje za ono što se čini da je za sada nerješiv spor, već je ključno da nesuglasice ne poremete korake ka glavnom cilju: smanjenju emisija koje pokreću krizu. Proces UN-a bi, ocjenjuje vašingtonski list, trebao zadržati svoj primarni fokus na nagovaranju velikih zemalja da ispune svoja trenutna obećanja o emisijama i da podignu svoje ambicije.
Zbog toga se možda najvažniji događaj u klimatskoj borbi prošle sedmice vjerovatno dogodio daleko od Egipta – na konferenciji Grupe 20 u Indoneziji, gdje su se sastali predsjednici SAD i Kine i dogovorili da ponovo pokrenu zaustavljene američko-kineske pregovore o klimi što bi moglo podstaći rad na smanjenju emisije metana, izuzetno snažnog agensa za efekat staklene bašte.
Stoga, klimatska diplomatija može značiti seriju konferencija tokom kojih se vode intenzivne debate o stavljanju zareza u zvanične dokumente dok bi šira slika mogla biti slika napretka – koju, zaključuju urednici Vašington posta, svijet ne bi trebao uzeti zdravo za gotovo.