Na talasima rijeke Svetog Lovrijenca

Povezani članci

• Zbog odnosa prema Afganistanu podrška Joeu Bidenu najslabija do sada
• Paikin: Putin želi dugoročni rat da bi zaoštrio energetsku krizu u Evropi
• Irački Kurdi danas izlaze na referendum o nezavisnosti
• Kerry i Lavrov pokušaće smiriti napetosti oko Ukrajine
• Poruke jednog Pisma
• Neuspjeh krajnje desnice u drugom krugu francuskih regionalnih izbora

Svaka zemlja ima svoju karakterističnu rijeku. U Kanadi je to rijeka Svetog Lovrijenca. Oko nje je nekoliko zanimljivosti. Prije svega nema izvor. Ističe iz jezera Ontario kod mjesta Kingston. Odmah na početku ima širinu od nekoliko kilometara a i veliku količinu vode od prosječno deset hiljada kubnih metara u sekundi. Razlog tomu je što prikuplja vodu sa skoro polovine ogromne površine Kanade. Po prolasku kroz kanadska jezera voda se kreće do zaliva Svetoga Lovrijenca da bi se konačno spojila sa vodama Atlanskog okeana. Od izvora do okeana je ukupno 3057 kilometara.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Značajna je i dubina rijeke. Od samog početka doseže 70 metara a tako bez problema po njoj a kasnije po jezerima plove prekookeanski brodovi koji bez pretovaranja dovoze teret duboko u kanadsku unutrašnjost. Ne treba naglašavati da se radi o veoma ekonomičnom transportu. Možda posljednja zanimljivost ove rijeke je da od svoga početka smjerom na Montreal u dužini od oko 150 km predstavlja prirodnu granicu među Kanadom i SAD.

Vjerovatno svaki čovjek sanja o tome da plovi po takvoj rijeci pogotovo kad plovidba otkriva pogled na hiljade ostrva koja ukrašavaju tu rijeku. Na takvo putovanje pozvao me je kanadski prijatelj i jednoga junskog dana uputili smo se autom do maloga indijanskog mjesta Gananague odakle isplovljava brod na plovidbu pod nazivom „Upoznaj hiljadu ostrva rijeke Svetoga Lovrijenca.“

Kad se brod otisnuo od obale bilo je rano. Plovili smo niz vodu a cijelo vrijeme prolazimo ostrvo za ostrvom. Osim malih ostrva većina većih su naseljena bilo domaćim bilo vikendašima. Kuće i vikendice kao na izložbi svjedoče o bogatijem dijelu kanadskog i američkog društva kojima pripadaju ti objekti. O kreativnosti ljudi i njihovoj fantaziji svjedoče izgrađeni zidani ili čelični svjetionici nekonvencionalnih izgleda koji su u pogonu, zatim mlinovi tjerani vodom ili druge tvorevine koje privlače pozornost turista.

Za nepuni sat plovimo ispod impozantnog mosta koji spaja Kanadu i SAD. Most je bio svečano otvoren 1938. godine od strane američkog predsjednika Roosvelta i kanadskoga premijera. O mostu se stalno stara pet zaposlenih koji uz pomoć moderne tehnike neprekidno nanose boju na čeličnu konstrukciju mosta sa jednoga kraja na drugi. Zbog njegove velike dužine ovaj posao se nikada ne završava.

Razglas na palubi bez prestanka upozorava na zanimljivosti i istoriji nekih ostrva pored kojih prolazimo. Iz mora informacija mene su zainteresovala tri ostrva. Ogromni most među dvije zemlje koga smo spomenuli ima svoga manjega brata među dva ostrva, ovoga puta u dužini od 5 metara. Upravo tuda prolazi granica između dvije zemlje. Na oba ostrva su izvješene državne zastave.

Drugo ostrvo koje je padalo u oči jer nije bilo nastanjeno ali se isticalo prekrasnom prirodom sa visokom stijenom u sredini imalo je ovu istoriju. Na ostrvu je počeo graditi jedan američki industrijalac. Njegov sin jedinac se popeo na stijenu a zbog vrtoglavice ili neopreznosti pao je u dolinu gdje su ga, bez znakova života, našli roditelji. Odmah su gradnju obustavili i više se nisu vraćali na ostrvo. Obzirom na američku praznovjernost niko se više nije zanimao o boravak na ostrvu. Na tužnu istoriju spominje križ na vrhu stijene koji se vidi iz daljine.

Posljednje ostrvo gdje se brod okreće i upućuje se nazad, uz vodu, do matične luke ima vezu sa Češkom. Njegov prvobitni vlasnik otišao je iz Češke prije Prvog svjetskog rata a veoma brzo postao je uspješan kanadski farmer. Nekoliko godina kasnije na njegovom zemljištu našli su rudu urana. Rudarska firma mu je to zemljište otkupila za veliku sumu. Obzirom da je imao teško bolesnu ženu kojoj su ljekari preporučivali vlažniju okolinu odlučio je da kupi ostrvo i na njemu izgradi čarobni zamak sa ne manje romantičnim pristaništem. Nažalost, prije nego je gradnja bila dovršena njegova supruga je podlegla svojoj bolesti. Ožalošćeni suprug je nakon toga napustio nedovršenu gradnju i ostrvo. Međutim ostrvo i zamak ostali su simbolom velike ljubavi dvoje Čeha.

U kasnim poslijepodnevnim satima dobili smo poziv supružnika Kettner na dobru večeru. Oni su vlasnici ekskluzivnog restorana u Cananague a inače su porijeklom iz Podebrada iz Češke. U društvu tih simpatičnih ljudi, okruženih skupinom mjesnih kanadskih Indijanaca sa karakterističnom crnom kosom, orlovskim nosom a crvenim tenom naglo shvatite da nisu samo rijeka Svetoga Lovrijenca i njena prekrasna ostrva nezaboravan doživljaj nego i ljudi koji žive oko rijeke vam pojačavaju utiske iz ovoga krasnoga dijela svijeta.