Masovni protesti u Francuskoj: „Sadašnji mirovinski sistem je nepravedan“

Povezani članci

• Trka za naslednika Angele Merkel bez puno entuzijazma
• IDIL digao u zrak antičku Palmiru
• Corbyn i izumiranje centra
• Crni scenario guvernera ČNB Jiržija Rusnoka
• Svjedočanstvo o posljednjim danima ratnog reportera
• Neravnomjerni oporavak svjetskog gospodarstva

Foto: Benoit Tessier/ REUTERS

U cijeloj Francuskoj ljudi demonstriraju protiv planirane mirovinske reforme predsjednika Macrona. Pritom su izmjene hitno neophodne, smatra ekspertkinja za mirovine Monika Queisser.

Intervju vodila: Britta Sandberg

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nepravedan, neuravnotežen, asocijalan: Kritike na mirovinski plan francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pokazuju se u masovnim protestima u cijeloj zemlji. OECD-ova ekspertkinja za mirovine Monika Queisser objašnjava pozadinu generalnog štrajka koji od četvrtka ujutro paralizira cijelu Francusku.

SPIEGEL: Od današnjeg jutra protestvuju službenici javnih službi protiv planirane mirovinske reforme vlade – jer se boje za svoje privilegije ili jer je planirana reforma stvarno nepravedna?

Queisser: Ja bih prije rekla da je sadašnji mirovinski sistem, koji postoji od 1945. nepravedan. U Francuskoj postoje 42 različita mirovinska sistema za različite profesije, među njima i takozvani “régimes spéciaux” za zaposlene u državnim preduzećima i činovnike. To znači da svaki evro koji se uplati daje prema sistemu različitu mirovinu. Glavni cilj planirane reforme je da se stvori jedinstven sistem. Ali pritom naravno uvijek postoje dobitnici i gubitnici. A u gubitnike se računaju oni koji su do sada profitirali od jednoga posebno velikodušnog mirovinskog sistema. Tamo pripadaju željezničari državnog preduzeća SNCF i zaposleni u pariškom saobraćajnom preduzeću RATP, koji zbog toga danas štrajkuju.

SPIEGEL: Njihovi službenici su mogli do sada u pojedinim slučajevima ići u mirovinu sa 52 godine. Šta znači kad SNCF štrajkuje? To je već jednom bilo, kod višetjednih protesta 1995.

Queisser: SNCF ima veliku moć. Kad oni obustave rad to jednostavno pogađa veoma mnogo ljudi. Ali tu su se priključile i druge profesionalne grupe koje se pribojavaju lošijeg mirovinskog postavljenja kroz reformu. Protestuje i skoro 50 posto učitelja i mnogi advokati. Na početku su Francuzi bili pristupačniji prema projektu reformi vlade. Međutim mnogi detalji nisu uopšte poznati. Ali što duže to traje utoliko je veći otpor. U vakumu koji je nastao svako projicira vlastite strahove. Mnogi imaju jedan neodređeni osjećaj da će nešto biti nepravedno, bez da znaju šta će se tačno promijeniti.

SPIEGEL: Je li bila greška što je vlada sve tako dugo držala u nejasnoći?

Queisser: Bilo je dobro što su vodili iscrpnu diskusiju sa socijalnim partnerima. U Francuskoj to nije uobičajeno kao u Njemačkoj i zato je to bilo neophodno. Pritom se radilo o baznim pitanjima: Koliko preraspodjele, koliko solidarnosti se želi? Kako to odgovara generacijskoj pravednosti? Međutim kad se sa sindikatom i poslodavcima dogovore osnovne vrijednosti moraju se u jednom momentu otvoriti karte. To je sad trajalo dugo. Tek sljedećeg tjedna vlada će predstaviti svoje planove.

SPIEGEL: OECD je stalno kritikovao postojeći mirovinski sistem. Podržavate li Vi planirano pretvaranje u bodovni sistem?

Queisser: Bezuslovno, potpuno je ispravno sistem sjediniti. Trenutno nije samo nepravedan nego i totalno nepregledan zbog velikog broja posebnih regula. Veoma je teško ako se u toku radnog vijeka više puta mijenja mirovinski sistem, što je trenutno pravilo. Mnogi ljudi imaju mirovinske zahtjeve iz više sistema i malo jasnoće o tome kakvu mirovinu će na kraju dobiti.

SPIEGEL: Šta to čini mirovinu u Francuskoj tako nepravednom?

Queisser: Do sada postoje dva obavezna sistema, takozvani Regime général, dakle sistem osnovne mirovine i jedan obavezni sistem dodatne mirovine, koji danas već funkcioniše na bodovnom principu. Kod osnovne mirovine utvrđuje se baza prihoda kojom prilikom se uzima 25 godina sa najboljom platom i na toj osnovi se izračunava prosječna plata. 50 posto toga isplaćuje se kao mirovina. Ovaj obračun ide u korist onih sa jačom progresijom prihoda dakle u pravilu one koji bolje zarađuju. Ako se u životu prima samo minimalna plata ili se malo zarađuje to čovjeku ne pomaže. Osim toga odrađeni sati, naprimjer kod zanatlija, uzimaju se u obzir ako se dođe na minimum od 150 sati po trimestru. Novi sistem predviđa da se obračuna svaki odrađeni sat, svaki uplaćeni evro. Neovisno od planiranog ukidanja posebnog režima novi obračun će donijeti više pravednosti.

SPIEGEL: Francuzi u prosjeku imaju puno veće mirovine nego Nijemci, kako je to moguće?

Queisser: Francuska jednostavno izdvaja puno više za mirovine nego Njemačka, oko 14 posto bruto socijalnog proizvoda, u Njemačkoj je to samo 11 posto. Ukupna mirovinska izdvajanja su dakle viša i obračun mirovine je velikodušniji. Francuske mirovine iznose u prosjeku više od 1.600 evra. Nasuprot Njemačkoj većina Francuza ima i dodatnu mirovinu. U Njemačkoj preduzećno mirovinsko osiguranje nije obavezno. Dalji razlog je da Francuskinje puno češće rade puno radno vrijeme i time imaju pravo na višu mirovinu što opet podiže prosjek.

SPIEGEL: Šta predstoji Francuskoj sljedećih dana?

Queisser: To je teško reći. Stalno se javlja avet protesta iz 1995. kada je štrajk trajao tjednima. Ali ja vjerujem da smo danas u drugačijoj situaciji. Štrajk je već odavno najavljen, preduzeća i škole su se na njega pripremili, skupovi su odgođeni. Ako bi to dugo trajalo, što mi danas još ne znamo, tada bi protesti mogli razviti veliku silu.

Monika Queisser je voditeljka Odjeljenja za socijalnu politiku kod OECD u Parizu. Ona kao jedina strankinja surađuje u francuskom mirovinskom savjetu COR.

spiegel.de