Majstori krivotvorenja vježbaju zanat u Italiji

Autor/ica 7.5.2012. u 09:07

Povezani članci

Dok Europa raspravlja o mudrosti poticanja gospodarskog rasta izdavanjem veće količine novca iz Europske središnje banke, krivotvoritelji u ilegalno sagrađenim prigradskim naseljima sjeverozapadno od Napulja tiskaju tone lažnih eura. Više od polovice lažnih eura koje su središnje banke europskih zemalja ove godine povukle iz uporabe dolazi iz pokrajine Kampanije. Iznos toga novca procjenjuje se na između 550.000 i 800.000 eura.

Čini se kako Talijani imaju poseban obrtnički talent za umijeće tiska, a najsposobniji se umjetnici nalaze u gradiću Giuglianu i njegovoj okolici.”U Italiji postoji velika, stara i uzvišena tradicija – ovdje se kvalitetno izrađuje lažan novac”, tvrdi pukovnik Alessandro Gentili, čelnik talijanske Karabinjerske jedinice za borbu protiv krivotvorenja valuta sa sjedištem u Rimu. “Giugliano je još uvijek prijestolnica. Ondje se nalaze najbolji stručnjaci.” Unatoč velikoj policijskoj akciji 2009. godine u kojoj su pretražene 162 lokacije u Giuglianu i Kalabriji, što je dovelo do 109 uhićenja, pukovnik Gentili tvrdi da je krivotvorenje i dalje rašireno. To je običaj koji se u mnogim slučajevima prenosi s koljena na koljeno, poput vinogradarstva, lončarstva, šivanja i drugih cijenjenih obrta. Pokrajinom Kampanijom vlada zločinačka mreža Camorra, a vlasti tvrde kako je krivotvorenje tek manje važna grana djelatnosti mafijaša. Pripadnici mafije radije se specijaliziraju za unosnije poslove poput otpremanja otrovnoga otpada, trgovine drogom i izrade lažnih marki odjeće.”Organizirani kriminal zasigurno dodatno zarađuje na tome poslu. Osim toga, te skupine mogu intervenirati na tržištu regulacijom uporabe novca, što im je važno radi zastupanja vlastitih gospodarskih interesa u regiji”, naglašava Raffaele Cantone, sudac talijanskoga Vrhovnog suda. Talijanska jedinica za borbu protiv krivotvorenja novca osnovana je 1992. godine. Njezin načelnik pukovnik Gentili, ističe kako je zahvaljujući talijanskome daru za krivotvorenje njegov odjel bio prvi takve vrste u Europi. Lažni euri laicima djeluju razmjerno uvjerljivo. No postoje sitne razlike. Otisnuti su na papiru bez vodenoga žiga, a srebrni hologrami na svjetlu izgledaju drugačije nego na pravim novčanicama.

Vlasti su otkrile prve lažne eure već nekoliko dana nakon uvođenja nove valute u siječnju 2002. godine, a prve su velike racije protiv krivotvoritelja provedene šest mjeseci poslije toga. Euro je otada postao svjetska valuta, a lažne novčanice sada se kreću putevima useljenika i međunarodne trgovine drogom. Posljednjih su godina institucije vlasti pronašle lažne eure u Bugarskoj, Kolumbiji, Rusiji, Turskoj, Iranu te Iraku, državama čija gospodarstva imaju velik opticaj gotovine. U tim je zemljama često lakše potrošiti lažne eure jer djelatnici u bankama i trgovinama nisu toliko dobro upoznati s pravim novčanicama. Kako ističe pukovnik Gentili, useljenici iz Afrike i Latinske Amerike katkad namjerno kupuju lažne eure u Europi, a potom ih pokušavaju iskoristiti kao pravi novac za kupnju nekretnina u svojoj domovini.Euro je postao omiljenom valutom trgovaca drogom diljem svijeta, a to se posebice odnosi na novčanice od 500 eura koje vrijede oko 660 dolara. Lažni su euri u međuvremenu postali sastavnim dijelom poslovanja zločinačkih skupina. Kolumbijske su vlasti u ožujku u Bogoti razotkrile krivotvoriteljsku tiskaru iz koje su zaplijenili pola milijuna lažnih novčanica eura.Europska komisija danas nastoji uvesti “minimalnu maksimalnu” kaznu za krivotvorenje europske valute jer se visina kazne diljem 27 zemalja članica Europske unije trenutačno znatno razlikuje. Kazne su u Italiji razmjerno visoke i dosežu između tri i 12 godina, no njihovo se izdržavanje pokazuje problematičnim. Suci često umanjuju kazne uslijed žalbi optuženika, a stopa recidiva i dalje je visoka. Neki su od uhićenika iz akcije provedene 2009. godine već pušteni na slobodu. “Često se opetovano bavimo istim osobama”, naglašava pukovnik Gentili. “Kradu, pobjegnu, ponovno krivotvore, mi ih slijedimo”, objašnjava. “Poput igre mačke i miša.”

Rachel Donadio; Gaia Pianigiani pridonjela izvještavanju

The New York Times