Kongres KP Kine: Velika sila sa velikim problemima

Povezani članci

• U Egiptu proglašeno tromjesečno vanredno stanje
• Medvedev prijeti Ukrajini zbog dugova
• Izbori u Španiji i kraj dvopartijskog sistema
• Bijela kuća: SAD su u ratu sa islamistima
• UKLANJANJE SPOMENIKA MARŠALU KONEVU U PRAGU
• Moć ulice, a ne ekrana

Blokada vlade i prisluškivanje NSA: Kinesko vođstvo se podsmjehivalo USA. Međutim na kongresu KP ovoga vikenda mora i Peking rješavati ogromne probleme. Željeni partner u Evropi su ubuduće Nijemci – oni se u principu ocjenjuju kao vjerodostojni i nekritični.

By: Erich Follath
Preveo: Ešref Zaimbegović

Ah Amerika! Takve sedmice zadovoljstva koje je Bijela kuća obezbjedila kineskom rukovodstvu – Peking sam sebi nije mogao ljepše ni poželjeti.

Prvo blokada vlade, neshvatljivo 14-dnevno paraliziranje zemlje od strane vašingtonskih političara zajedno sa pripadajućim fiskalnim turbulencijama u oktobru. Predsjednik Barack Obama morao je otkazati svoj put na Bali na azijski susret na vrhu, Kinezi su to iskoristili samouvjereno i prezentirali se kao jedina pacifička velesila. „Vrijeme je da se svijet deamerikanizira“, pisala je pekinška novinska agencija Xinhua.

A onda NSA afera sa prisluškivanjem njemačke kancelarke: KP se nije mogla nagledati, ismijati i izpisati i pretvorila se, iznenađujuće dobro, u čuvara privatne sfere. Xinhua piše: “Ironično je da američko špijuniranje potkopava upravo ono što bi trebalo štititi, naime njihovu nacionalnu sigurnost. To razara alijanse i takvoj mjeri kakva nije uspjela niti jednom teroristi. To pokazuje da su USA zemlja sa dvostrukim mjerilima. Na svjetlosti sunca oni propovjedaju; u tami oni te špijuniraju; kad su u ofanzivi drže pobjedničke govore; kad su pritisnuti u defanzivu, gledaju kako će pobjeći. Uncle Sam trebao bi se sjetiti šta se dogodilo Peeping Tomu u priči o Lady Godivi, voajerista je bio pogođen slijepilom.”

Državna propaganda “američkom snu” suprotstavlja “kineski san” o navodno perfektnoj društvenoj harmoniji. Bilionskim dugovima Amerikanaca se nasuprot stavljaju vlastite devizne rezerve koje sada iznose 3 660 milijardi dolara sa tendencijom rasta.

Međutim problemi zemlje su ogromni i partijsko rukovodstvo to zna:

• Na Tibetu kao u Xinjiangu podižu se nacionalne manjine
• Korupcija je endemska
• Razlika između bogatih i siromašnih je veća nego u Indiji ili Brazilu
• Zagađenje okoline je katastrofalno
• Starenje društva je zabrinjavjuće.

Nakon tri i pol decenije impresivnog rasta – prosječni dohodak je porastao sa 200 na preko 6 000 dolara godišnje – model razvoja Kine udara na svoje granice.

Kina ne može još dugo biti fabrika orjentirana samo na izvoz u svijet, za to su plate u međuvremenu suviše visoke a nova srednja klasa suviše zahtjevna. Sve što je gospodarski uspon činilo laganim već je iscrpljeno, potencijal jeftine radne snage koja svuda stoji na raspolaganju je potrošen. I opet se pokazalo kako je lakše od jedne siromašne zemlje postati zemlja u razvoju nego od zemlje u razvoju postati stvarna gospodarska velesila.

Traži se temeljno nova ekonomska orijentacija

Narodna republika treba pojačanu unutrašnju potrošnju. Ali to nije dovoljno. Traži se temeljno nova ekonomska orijentacija. Istorijski preokret na kakav se odvažio Deng Xiaoping u decembru 1978., dvije godine nakon Maove smrti. Moguće je da će se jedan takav istorijski zaokret desiti slijedećih dana: Partijsko vođstvo sreće se u subotu na petodnevnom kongresu. A za to, da su očekivanja izuzetno visoka pobrinuo se sam šef partije: Xi Jinping je pred početak kongresa govorio o “revoluciji” koja predstoji. I kao da to nije dovoljno rekao je da se radi o “temeljnoj revoluciji” kao da postoje i one površne.

Predsjednik Xi i njegov premijer Li Keqiang okupili su oko sebe nekoliko liberalnih savjetnika, što daje nadu. Prije svih to je Liu He, obrazovan u Harvardu i od američkih stručnjaka upoređen sa Larry Summersom, briljantnim bivšim ministrom finansija USA i glavnim ekonomom Svjetske banke. Međutim u politbirou sjede i mnogi tvrdolinijaši kojima je partijski šef u proteklih deset mjeseci svoga mandata izašao u susret sa mnogobrojnim verbalnim maoističkim formulacijama, vjerovatno zato što je to smatrao za potrebno da bi učvrstio svoju moć.

Minimalni cilj susreta bio bi ostvaren ako bi bile smanjene dotacije predimenzioniranim državnim koncernima i ojačano privatno gospodarstvo, napadnuto sivo bankarstvo i liberalizirani propisi oko kamata. Srednji uspjeh sjednice bio bi ako bi se ukinuo tvrdi sistem prijave boravka (“Hukou”) i već dugo kontraproduktivna politika jednog djeteta.

 “Temeljna revolucija” morala bi drugačije započeti

Međutim stvarna “temeljna revolucija” morala bi započeti negdje drugdje: na zemljišnoj reformi koja bi seljacima omogućila da svoju zemlju stvarno posjeduju i da je mogu prodavati – samo tako može se slomiti prevelika moć i rodbinska povezanost i nepotizam lokalnih partijskih gazda. Međutim tomu vjeruju samo najsmjeliji sanjari. Isto tako revolucionarno – i nevjerovatno – je političko otvaranje ka slobodnim provincijskim – ili čak državnim izborima. Međutim na lokalnom nivou mogli bi se pojačano provoditi odgovarajući eksperimenti.

A onda radi se o kineskoj valuti. Ne samo USA nego i EU su već godinama mišljenja da Peking kroz umjetno održavanu nisku vrijednost renminbi sebi nedozvoljeno obezbjeđuju prednost u izvozu.

Lavovski dio kineskih novaca uložen je u dolare što Peking čini ovisnim o danas vrlo kritikovanoj budžetskoj politici Bijele kuće: gubitak vrijednosti dolara pogađa Kinu trvđe nego većinu država.

Na drugu stranu Kina želi biti neovisna od dolara i svoj renminbi etablirati kao međunarodnu rezervnu valutu. Prvi koraci su već učinjeni. U Hongkongu, Macaou i Singapuru defakto trguje sa renminbi. Sa novim svjetskim silama Indijom i Brazilom kao i sa Rusijom trguje Peking u okviru BRICS u svakom slučaju u domaćim valutama.

Slobodna konvertibilnost mogla bi doći puno brže nego se očekivalo – i Peking se može osloniti na to da će se zapadni finansijski centri natjecati u tome da prilikom liberalizacije renminbi budu vodeći offshore centar i da će dati najpovoljnije uslove.

Kineski partner po želji: nekritička Njemačka

London, Pariz i Cirih pojačano se trude a jedna njemačka delegacija pod vođstvom hesenskog ministra finansija Floriana Rentscha će sredinom novembra predstaviti prednosti Frankfurta. Moto je: Pristupiti na kotau! (ceremonijalni kineski pozdrav, klečanje prim.prev.) Ne kritikovati, obećavati dobre odnose. Dalaj Lama i ljudska prava i zaštita patenata i fer šanse za srednjevelika preduzeća – to je bilo jučer!

Kinezi imaju željenog partnera u Evropi, zove se Berlin. Oni hvale u velikoj mjeri nekritičke nastupe kancelarke prilikom njenih posjeta Pekingu. Oni cijene bezuslovni lojalitet njemačke industrije. Oni fascinirano posmatraju nove tvornice koje naprimjer VW gradi u Kini – pet samo ove godine – i pritom najmoderniji know-how dijeli sa kineskim prisilnim partnerima. Oni ne daju da ih nešto spriječi da bi kompletne djelove njemačkih auta kopirali bez licence. Oni znaju da Nijemci ostvaruju ogromne dobitke u Kini i, pri stagnirajućoj prodaji u Evropi, izgleda jedino još u Kini.

Magazin “Xin Shixian” (“Izgled”) titulirao je skoro „Trijumf Njemačke“ napisano na jeziku uzora. Govorilo se o gospodarskim uspjesima, o poznatim markama a političke slobode nisu se spominjale.

spiegel.de