Konflikt sa Sjevernom Korejom: Obamin kineski problem

Povezani članci

• Cijena energenata u Velikoj Britaniji u posljednjih 10 mjeseci viša za čak 80 posto
• Turska: U Ankari smijenjeno 350 policijskih službenika
• Predsjednik Tunisa raspustio parlament
• U Adenskom zaljevu se utopilo 46 migranata
• Obama i Erdogan zajedno u borbi protiv terorizma
• Katalonija je evropski problem

By: Sebastian Fischer, Washington

Prevod: Ešref Zaimbegović

Kada bi USA i Kina djelovali zajedno, bio bi sjevernokorejski režim već sutra na izdisaju. Međutim, umjesto toga rastu konflikti između super sile i velikog carstva. Klasična špijunaža, cyber napadi i nove teritorijalne ambicije siju nepovjerenje.

Postoji jedna rečenica o vodećoj ulozi Amerike koja spada u klasični repertoar svakog američkog političara, svejedno je li demokrat ili republikanac: Ako svijet ne bude vođen Amerikom u slobodarsko-demokratskom smislu, prijeti druga, autokratska sila da preuzme ovaj zadatak. A time se uvijek misli na Kinu.

Trenutno je, međutim, američka sila stavljena na probu sa sasvim druge strane: od atomski naoružane sjevernokorejske diktature gladi. A pošto se diktator Kim Jong Un do sada nije dao odvratiti i spreman je da rizikuje, američka vlada želi više angažmana Kine. U poslednje vrijeme vladala je užurbana izmjena informacija između Pekinga i Washingtona. Navodno je američki predsjednik Barack Obama telefonom razgovarao sa kineskim šefom države i partije Xi Jinpingom.

Obama ili Xi Jinping – ko može zaustaviti Kima?

 “Nije tajna da Kina ima uticaj na Sjevernu Koreju”, kaže Jay Carney, glasnogovornik Obame. Kina bi trebalo to da koristi “da bi se ponašanje Sjeverne Koreje promjenilo”. Pošto Obama ne želi da razgovara sa Kimom bez prethodno dogovorenih uslova – Sjeverna Koreja je svih ovih godina na ustupke uvijek reagirala sa novim prijetnjama – vidi se ključ za rješenje krize kod Kine.

 “Washington Post” komentariše: “Kinezi bi mogli sada igrati značajnu internacionalnu ulogu koja bi njihovoj vladi donijela priznanje i divljenje i – ako bi Kina srušila sjevernokorejski režim i pokrenula ujedinjenje Koreje – smanjiti američko vojno prisustvo u Aziji.” Zvuči lijepo, ali je ipak dosta daleko od realnosti.

Jer iako novo kinesko rukovodstvo oko Xi Jinpinga sve više iznervirano reaguje na komunističku braću iz Pjongjanga – zašto bi se trebali osloboditi jednog od malo svojih saveznika u regionu? Šta više, među susjedima Kine ne nalazi se nijedna druga prijateljski nastrojena država; to su manje-više saveznici USA. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi “China’s Search for Security”, Andrew J. Nathan i Andrew Scobell ukazuju na činjenicu da je ta zemlja u poslednjih 70 godina ratovala sa pet svojih susjeda: Indijom, Japanom, Rusijom, Južnom Korejom i Vijetnamom. U Pekingu predstavljaju USA kao “revizionističku silu, koja otupljuje politički uticaj Kine i ne želi poštovati njene interese”.

O partnerstvu između super sile i crvene velike imperije ne može biti niti govora. Slučaj Sjeverne Koreje će u tome teško nešto promijeniti. Naprotiv, iza zastora diplomatske učtivosti rastu suprotnosti. Posebno se USA sada osjećaju izložene masivnim kineskim špijunskim napadima – od klasičnih do digitalnih. Ako je nekada sva pažnja američkih ureda bila okrenuta špijunima KGB, morali su se sada pripremiti za novog protivnika: Kineze. Svejedno da li u području naoružanja, tehnologije ili medicine, svuda je FBI proteklih godina pronašao crvene agente.

Nepovjerenje između USA i Kine

Naprimjer, krajem marta uhapšen je saradnik “Medical College of Wisconsin” porijeklom iz Kine: on je ukrao materijale iz područja istraživanja raka da bi bio primljen na jednom kineskom univerzitetu. Skoro u isto vrijeme osuđen je u New Jersey na šest godina zatvora Kinez Sixing Liu pošto je ukrao, između ostalog, navigacioni instrument za bespilotne letilice, rakete i oružja koja su daljinski upravljana.

U protekle četiri godine je, prema istraživanju “Washington Posta”, u USA optužena skoro stotina vjerovatnih kineskih špijuna. Kina spada u “najagresivnije sakupljače senzibilne USA-tehnologije”, rekao je američki javni tužilac. Drugačije nego nekada KGB, Kina ne plaća za informacije i ne vrbuje agente koji hoće da se svete Americi, piše David Wise u svojoj knjizi “Tiger Trap – America’s Secret Spy War with China”. Tu se više radi o neupadljivim kineskim državljanima: studentima, turistima, poslovnim ljudima, trgovinskim delegacijama, naučnicima.

Istovremeno USA predbacuju Kinezima podršku na stalno rastućim cyber-napadima na američke firme i vladine urede. Ako je ovo bilo do sada indirektno i zavijeno formulisano, od sredine marta vlada drugačiji ton. Obama kaže: “Mi očekujemo od Kine i drugih država da se ponašaju prema internacionalnim pravilima.“ Američka vojska već ima jednu cyber ekipu od 900 saradnika. Njihov šef, general Keith Alexander, najavio je da će do 2015. imati najmanje 13 jedinica sa „ofanzivnim sposobnostima“ u slučaju napada na USA. To naravno nije usmjereno samo na Kinu; ali vlada u Pekingu je opomenuta.

Kineski strah od okruženja, špijunaže, cyber rata – to je ta klima nepovjerenja, koja zajedničko djelovanje Kineza i Amerikanaca u slučaju Sjeverne Koreje čini tako malo vjerovatnim. Kina vjeruje da će Amerika upotrijebiti svoju vodeću ulogu da uspori njihov uspon. Obama opet očekuje da Kina svakako preuzme svoju internacionalnu odgovornost, ali pod onim pravilima koje je postavio Zapad: demokratija, pravna država, univerzalna ljudska prava.

To jedno sa drugim ne ide. Igrač na rizik iz Pjongjnga zna koristiti ove suprotnosti.

spiegel.de