Kome predviđaju smrt taj živi duže

Povezani članci

• Njemačka spremna preuzeti četvrtinu migranata spasenih na moru
• Rusija i SAD dogovorile mirovni plan za Siriju
• Antisemitizam u Poljskoj ‘postaje normalna stvar’
• Corona kriza: Tako vrhunski ekonomisti hoće ponovo da pokrenu Njemačku
• Zemlje G7 i Australija ograničile cijenu ruske nafte na 60 dolara po barelu
• Ujedinjene nacije glasaju o isključenju Rusije iz Saveta za ljudska prava UN

Foto: AFP – Ja, jednostavno nepopravljiv!

Kako demokrati povećavaju Trumpove šanse na ponovni izbor

Piše: Roger Cohen
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Marljivost, samopožrtvovanje, pristojnost, lojalnost – u svojoj grandioznoj nepristojnosti predsjednik Trump propada u svim područjima, osim možda kod marljivosti. Američki novinar David Halberstam naveo je ove vrline 1972. u svojoj knjizi „Elita“. One su u SAD godinama visoko cijenjene. Na tome se od tada nije ništa promjenilo. Uprkos tome Donaldu Trumpu dive se i dalje desetine miliona ljudi.

Privlačno je ignorisati ovu činjenicu. Privlačno je umjesto toga koncentrisati se na to gdje je Trump pod pritiskom sa svih strana: istraga Roberta Muellera, kooperacija Paula Manaforta sa specijalnim istražiteljem, priznanje krivice Michaela Cohena, uspjesi progresivnih demokratskih kandidatkinja i kandidata, opadajuće vrijednosti u anketama. Privlačno je vjerovati da je Trump sada konačno sređen nakon što je tako često proglašavan politički mrtvim.

Međutim to bi bila greška. Da će Demokratska patija u međuizborima u novembru preuzeti predstavnički dom i pokrenuti postupak za oduzimanje mandata Trumpu je prihvatljivo čak i vjerovatno. Ipak nije vjerovatno da će demokrati u Senatu imati dovoljno mandata da Trumpa proglase krivim. To bi moglo pozitivno uticati na Trumpovu poziciju. Predsjednik sa koga je skinuta krivica i koji se stilizira u žrtvu mogao bi mobilisati podršku za izbore 2020. godine.

Demokrati šire mnogo srdžbe ali malo povjerenja

Šanse na drugi mandat ne stoje loše – u to sam više nego ikada uvjeren kada sam se nedavno vratio sa jedne posjete Koloradu gdje su demokrati i republikanci otprilike izjednačeni. Gospodarstvo je ojačalo već pod predsjednikom Obamom ali ko za to ne daje priznanje Trumpu ne dopada se većini Amerikanaca. Oni osjećaju novo povjerenje. Oni vide ako više kupaca dolazi u trgovine, ako više ljudi ide jesti, ako se osniva više firmi.

Jamie Dimon, šef JP Morgan Chase, zahtjeva od demokrata sa pravom da stalno ne “napadaju na gospodarstvo”. Demokratska partija isijava mnogo gnjeva ali malo povjerenja. Velika je greška što su mitos o snažnom optimizmu i vlastitoj odgovornosti prepustili republikancima. Jedan ujedinjujući demokratski kandidat iz unutrašnjosti SAD mogao bi ovaj mitos povratiti.

Mali gradovi dnas imaju republikansku većinu. Tamo se birači demokrata moraju pitati zašto njihova partija oduzima Amerikancima oružje, radna mjesta i individualizam i umjesto toga hoće da dodjeljuju milostinju raznoraznim interesnim grupama. Redovne masovne pucnjave mogle bi biti odgovor na pitanje oružja (iako za većinu vlasnika oružja nije ubjedljiv). Ostala pitanja su već problematičnija.

Don Colcord, apotekar iz jugozapadnog Kolorada i cijelog života demokrata rekao je u razgovoru sa mnom: “Demokratska partija više ne dopire do ljudi u malim mjestima. Očigledno ne može uopšte razumjeti njihove probleme: kako platiti račune, kako obezbjediti penziju, kako prehraniti porodicu, šta preduzeti protiv loših škola, kako obezbjediti zdravstveno osiguranje i novo radno mjesto ako je staro palo kao žrtva zaštite životne okoline.“

Demokratska partija važi kao tvorac politike koja ljude sa niskim prihodima ostavlja na cjedilu 

Spasavanje planete je važan zadatak. Ali ako se koncentrišete na pitanja zaštite okoline a pritom ignorišete neposredne potrebe radnih ljudi onda to brzo izgleda kao elitistička ravnodušnost. Colcord, čiji je otac radio u rudarstvu, doživio je da je jedna termo centrala u njegovom regionu zatvorena zbog propisa o zaštiti okoline „i kad se gubi puno radnih mjesta i sa tim i porezi to je partiji jednostavno svejedno.“

U ruralnom Koloradu Obama Care je čista katastrofa. Osiguravajuće firme odlaze i kad ostane samo jedna doprinosi se penju na nemoguće. Tada malo ljudi može sebi uopšte obezbjediti zdravstveno osiguranje. Van velikih gradova ljudi su zbog toga uznemireni. U Koloradu se neki boje da će ako dobiju posao ispasti iz zdravstvenog programa Medicaid. Sistem je lavirint koga se svi boje.

Da republikanska partija nije nastojala uništiti Affordable Care Act taj zakon se mogao poboljšati i nedostaci otkloniti. A ipak kod ovog specifičnog problema demokratska partija važi kao tvorac politike koja ljude sa niskim primanjima ostavlja na cjedilu.  A i to izgleda kao elitistička ravnodušnost.

Škole u Koloradu spadaju među finansijski najslabije osposobljenim u SAD. Neke su prešle na četverodnevni radni tjedan jer ne dobijaju dovoljno novaca a korištenje školskih autobusa mnogo košta. Predstavite si da se u bogatim gradskim tvrđavama demokrata kaže roditeljima, žao nam je ali moramo izbaciti jedan školski dan u tjednu. Međutim, ja ne vidim da Demokratska partija priznaje postojanje školskog problema.

Colcord sebe oznčava kao „ultrakonzervativnog demokrata“. On podržava Trumpovo sniženje poreza za preduzeća ali odbija sniženje poreza za veoma bogate i kaže da je demokrata prije svega zbog rastuće nejednakosti u prihodima. To je problem koga republikanci potpuno ignorišu. On čvrsto podržava odluku Vrhovnog suda u slučaju Roe protiv Wade, koja omogućava pobačaje jer je kao praktikant u bolnici doživio da je jedna trinaestogodišnjakinja dobila dijete („time je za mene sve bilo jasno“). Trumpove laži smatra strašnim. Zemlja hitno treba doseljenike smatra on – pojedina domaćinstva u Koloradu ne mogu više naći radnu snagu zahvaljujući Trumpu -, a Trumpov projekat zida smatra suludim rasipanjem novca.

Istovremeno je razočaran Demokratskom partijom jer za ljude oko njega ne nalazi razumljiv politički govor. Da bi 2020. preuzeli Bijelu kuću demokrati bi trebali više pažnje obratiti na Colcorda nego na Manaforta.

ipg-journal.de