Koliko je udaljena opasnost

Povezani članci

• Željeznička nesreća u Indiji odnijela najmanje 142 života
• Amerika ponovno na udaru terorista: Dvanaest osoba ranjeno u pucnjavi na paradi
• Snažan potres na Novom Zelandu
• May u Briselu razgovara s Junckerom o Brexitu
• Otmica u Nigeriji: Pripadnici Boko Harama upali u grad i odveli 30 dječaka i djevojčica
• EU kompanijama: Ne očekujte pomoć kao tokom pandemije

Ni nakon četiri sedmice japanske nuklearne krize niko pouzdano ne može utvrditi dokle seže stvarna opasnost od zračenja iz Fukušima centrale. Vlasti su obaveznom zonom evakuacije proglasile 20-kilometarski radijus. Sljedećih 10 km prepušteno je ličnoj procjeni hoće li se ljudi evakuirati ili ne.

No, UN-ova Agencija za nuklearnu energiju smatra ovih 30 km prekratkim opsegom da bi se izbjegla opasnost od zračenja. IAEA je u selu koje je 40 km udaljeno od srušene nuklearke izmjerila zračenje koje prelazi svaku sigurnosnu granicu, pa su preporučili japanskoj Vladi da proširi zonu opasnosti. Nisu međutim precizirali za koliko!?

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Kanada savjetovale su svojim građanima u Japanu da se drže najmanje 80 km udaljeni od Fukušima centrale. Stručnjaci u tim zemljama izračunali su tu udaljenost na temelju pretpostavke da bi se situacija u reaktoru mogla pogoršati, a samim tim i količina zračenja. Očigledno da se niko ne može dogovoriti oko toga kolika je stvarna udaljenost za tzv. sigurnu zonu.

Susjedne države – Južna Koreja i Kina kažu da su zabrinute radioakti

vnim oborinama koje se kreću na zapad preko njihove teritorije. Kinesko ministarstvo zdravlja pronašlo je tragove radioaktivnosti u špinatu u tri kineske provincije. Indija je zabranila sav uvoz hrane iz Japana u naredna tri mjeseca, a Rusija uvoz japanske ribe.

A širom svijeta, naučnici su izmjerili povećano prisustvo radioaktivnog joda u atmosferi. Količine nisu opasne po zdravlje, ali su izazvale povećanu zabrinutost javnosti oko toga koliko daleko mogu putovati radioaktivne čestice iz Fukušime.

Odgovor na pitanje koliko je stvarno udaljena opasnost od Fukušime kombinacija je nauke i politike, pa je to i razlog zašto su rezultati različiti od zemlje do zemlje.

Ograničeno iseljavanje ljudi

Britanski nuklearni fizičar Frank Barnaby kaže da je japansko postavljanje sigurne zone na udaljenost od 30 km savršen primjer.

“Ono što Japanci hoće reći ovom brojkom jeste da je po njihovom mišljenju 30 kilometara prihvatljiva udaljenost s obzirom na zadate okolnosti. Oni neće poreći međunarodne standarde, ali je pitanje koliko su oni prihvatljivi Japanu”, kaže Barnaby.

Frank Barnaby

Barnaby napominje da Japan, u pokušaju da popravi štete koje su izazvali zemljotres i tsunami, čini sve da ograniči raseljavanje ljudi iz područja Fukušime kako ne bi multiplicirao probleme. Više od 70.000 ljudi koji žive unutar 20 km obvezne evakuacije premješteni su u privremena skloništa.

U zoni narednih 10 kilometara, u području takozvane dobrovoljne evakuacije došlo je živjeti dodatnih 136.000 ljudi. Vladini dužnosnici su im rekli da se ne moraju evakuirati iz tog područja, ali da moraju ostati u zatvorenom prostoru.

Većina je izabrala ostati i živjeti normalno, pokušavajući se nositi sa zračenjem. Piju flaširanu vodu jer ona iz slavine prelazi sigurnosna ograničenja. Nose gas-maske jer je vanjski zrak također opasan.

Japanska vlada je, ne znajući koliko se zračenje može širiti u budućnosti, pozvala svoje državljane da ostanu daleko od nuklearke Fukušima, pa čak u nekim slučajevima i od japanske hrane. Posebno se tu misli na plodove mora jer se reaktori hlade morskom vodom koja povremeno procuri natrag u ocean.

Kršenje međunarodnih zakona

Kod posljednjeg “curenja” zabilježena je pojačana radioaktivnost preko 40 kilometara daleko od obale. Operatori nuklearnih elektrana (TEPCO) pokušavaju uvjeriti javnost da će oceanske struje raznijeti radioaktivne čestice i razbiti koncentraciju štetnog utjecaja. No u nekim ribarskim selima zabranjena je prodaja ribe u kojoj je izmjereno nedopustivo zagadjenje.

Britanski nuklearni fizičar Barnaby kaže kako spasilačke ekipe nemaju izbora nego nastaviti pumpanje morske vode u reaktore, iako time krše međunarodne zakone.

“Objašnjenje koje se nudi jeste logično. Ukoliko bi prestali hladiti reaktore, i ukoliko bi se topljenje jezgre nastavilo, opasnost od radijacije bila bi enormna. Moraju dakle usijana jezgra nastaviti hladiti morskom vodom i pod cijenu da dio zagadjene vode ponovno stigne u ocean. Ionako su već prekršili sve medjunarodne odredbe o čuvanju mora”, navodi Barnaby.

Kao što se zračenje iz Fukušime širi morem, izvjesno je da čestice “bježe” i u atmosferu. I to je ono što zabrinjava druge zemlje, posebno susjede Japana. Barnaby kaže da su dosada te države bile poštedjene veće štete zahvaljujući tome što su preovladavali vjetrovi koji pušu na istok i radioaktivnost nose preko Tihog oceana. No nije sigurno da će tako i ostati.

“Vrlo su sretni što vjetrovi sada tako pušu. Ali ako se smjer promjeni za samo 180 stepeni Japan, Kina, Filipini i druge zemlje naći će se u velikoj nevolji”, kaže Barnaby.

Japanski zvaničnici kažu da je nuklearna elektrana mogla nastaviti i narednih nekoliko mjeseci ispuštati radioaktivne čestice. Pitanje – koja udaljenost od Fukušime je sigurna? – ostaje dakle otvoreno do daljnjeg.

slobodnaevropa.ba