Kako spriječiti buduće pobjede talibana
Povezani članci
Pad Kunduza otkriva daleko više o slabostima Vlade Afganistana nego o snazi talibana.
Piše: Bette Dam- Al Jazeera
Dok se afganistanske sigurnosne snage bore da vrate grad na sjeveru, mnogo toga je izašlo na vidjelo o slabostima afganistanske Vlade. Vlada, koju podržava SAD, konačno je pala u Kunduzu. Dvjema hiljadama talibanskih zapovjednika i drugih boraca s dugom, tamnom kosom u bijelim patikama i s pametnim telefonima trebalo je samo dva sata da zauzmu grad od gotovo 300.000 stanovnika.
Ovaj događaj nije bio iznenađenje, pad Kunduza nije nikada bio upitan, bilo je samo pitanje vremena. Neki kažu da ova tragedija pokazuje snagu talibana. Ali, pad Kunduza otkriva daleko više o slabostima Vlade Afganistana nego o snazi talibana.
Nakon godina sistematskih neuspjeha Vlade i njenih međunarodnih saveznika, ovaj grad je smatran slabim i nestabilnim. Kako mi je rekao jedan talibanski vojnik: “Kunduz je bilo najlakše zauzeti.”
Vojna intervencija sa Zapada pogrešno je procijenila područja kao što je Kunduz od samog početka. Oni su bili ubijeđeni da bi se problemi mogli riješiti pomoću dodatnih vojnika, oružja i metaka. Tu je nastao problem.
Diplomatski napori
Analitičari su nedavno skrenuli pažnju na ugroženost Kunduza. “Oni [Vlada] nisu svjesni kompleksne situacije na terenu,” pisalo je u izvještaju ekspertske organizacije Afganistanska analitička mreža. Područja kao što je Kunduz jasno pokazuju društvene i političke kompleksnosti dijeljenja vlasti u lokalnoj vladi.
Umjesto manjeg ili većeg broja američkih vojnika, međunarodna zajednica je trebala istražiti diplomatske mogućnosti da se razriješi podijeljenost i rivalstvo među različitim grupama. Ovo je tačno za sve dijelove Afganistana, ali za Kunduz posebno. Ova je pokrajina oduvijek jedna od najviše podijeljenih u Afganistanu.
Nijedna etnička grupa nije većina u Kunduzu, zbog čega je efikasno vodstvo pravi izazov. Prema afganistanskoj statistici, stanovništvo sačinjavaju Paštuni s oko 34 posto, Uzbeci sa 27 posto i Tadžici sa 23 posto te druge manje grupe. Paštuni su relativno novi u Kunduzu, a stigli su putem prisilne migracije u 19. stoljeću, što je također izazvalo probleme.
Građanski rat 90-ih godina prošlog vijeka također je produbio podjele u ovoj pokrajini. Godinu za godinom, u ovom kraju su se odvijale interne borbe, što je za posljedicu imalo zvjerstva, pljačke i stalne promjene u plemenskim savezima. Budući da je Kunduz blizu Južne Azije, lokalni komandanti i članovi milicija uključili su se u trgovinu drogom, što je samo intenziviralo sukob.
Za vrijeme svog prethodnog režima, talibani su naišli na poteškoće prilikom zauzimanja Kunduza. Kako se intenzivirala njihova vlast nad državom, Kunduz je bio jedna od posljednjih pokrajina koje su pale pod njihovu kontrolu 1997. godine.
Nedavni konflikt u gradu je eskalirao kada su američke i njemačke čete stigle 2003. godine da podrže jednu ili dvije frakcije povezane s vladom bivšeg predsjednika Hamida Karzaija, grupe odane nekadašnjem generalu Daoud Daoudu, čiji je utjecaj bio velik. Dokazi sugeriraju da Paštuni nisu imali dovoljno predstavnika. Situacija je stoga pogoršala ravnotežu moći kod lokalnih vođa koji su optuživali druge, manje utjecajne grupe da su stale na stranu talibana.
Kada se sigurnosna situacija u Afganistanu pogoršala tokom 2009. i 2010. godine, zbog stalnih unutrašnjih borbi, SAD je uspostavio novu miliciju, nazvanu Afganistanska lokalna policija. Ove grupe su pristigle u pet oblasti u Kunduzu, a svaka od njih sastojala se od dvjestotinjak članova.
Budućnost Afganistana
Međunarodna krizna grupa je u nedavno objavljenom izvještaju sugerirala da je ALP doprinio nesigurnosti u ovoj pokrajini. U okruzima koje je nadgledao ALP, nasilje se navodno povećalo za 20 posto. ALP je optužen da je nametnuo nelegalne poreze, doprinio pljačkama, silovanjima, ubistvima i grupnim pogubljenjima.
Američki borbeni avioni su se vratili u Kunduz, da ponovo vrate na vlast ozbiljno oslabljenu afganistansku Vladu. Američki Kongres će vjerovatno uskoro raspravljati o narednoj turi vojne pomoći za Afganistan. Ali, te će se rasprave pokazati beskorisnim, jer nema funkcionalne afganistanske vlade. Tu je i dodatna opasnost da će povećan broj vojnika i podrške za afganistansku vojsku pogoršati situaciju zbog slabog vodstva.
Problemi u Kunduzu nemaju veze s nedovoljnim američkim prisustvom, ni s rigoroznijim treningom afganistanskih sigurnosnih snaga. Da bi se pomoglo, potrebno je da se SAD manje fokusira na vojnu intervenciju i da smisli plan za cijelu državu koji je zasnovan na kompleksnom pristupu diplomatiji i posredovanju.
Budućnost Afganistana ovisi o političkoj zastupljenosti na svim nivoima lokalne vlade. Buduće pobjede talibana se mogu izbjeći samo ako postoji funkcionalna vlada Afganistana, koja služi svom narodu.