Kako javne televizije novcem poreznih obveznika istima ispiru mozak – primjer kanadske TV CBC

Autor/ica 3.7.2012. u 08:16

Kako javne televizije novcem poreznih obveznika istima ispiru mozak – primjer kanadske TV CBC

Javne televizije diljem svijeta financiraju se novcem poreznih obveznika i sukladno tome trebale bi biti bastion objektivnosti. No, da li je zaista tako? 

Naravno, ovo pitanje je obična provokacija jer svima je do sada itekako jasno da ne samo da javne televizije nisu nimalo objektivni mediji, već u većini slučajeva izdižu se iznad svih drugih medija kao sama kruna propagande, huškanja, oportunizma i ispiranja mozga lažima kakve se ne bi postidio ni zloglasni nacistički ministar Joseph Goebbel.

Činjenica da gledatelji moraju plaćati za vlastito ispiranje mozga je degutantna. Danas se osvrćemo na tekst autora i aktivista Roberta S. Rodvika koji je uputio žestoku kritiku kanadskoj javnoj TV postaji CBC. No, riječ “CBC” komotno možemo zamijeniti s gotovo bilo kojom daljnjom ili bližom javnom televizijom jer kritika je univerzalna. 
Javne servise trebalo bi braniti od rigidne privatizacije, no kada je riječ o “javnoj propagandi” koja ujedno proždire novac za financiranje propagande, ne bi trebalo imati nikakve milosti. Takvom “javnom” servisu ne treba željeti ni privatizaciju, već po mogućnosti potpuni kolaps i propast.

Robert S. Rodvik se u svojoj kritici primarno osvrnuo na obmanu CBC-a glede vanjske politike i ratova u kojima redovno prisustvuje znatan broj kanadskih vojnika.

Prenosimo vam slobodni prijevod teksta koji je objavljen na francuskoj medijskoj alijansi Voltaire Network:

Robert S. Rodvik: 
“CBC – ispiranja kanadskih mozgova”

“Kao što znamo, CBC je financiran od strane kanadskih poreznih obveznika kojima govore kako će biti kontinuirano informirani po najvišim standardima novinarskog emitiranja. To, bar prema mojem mišljenju, podrazumijeva da se neće koristiti propagandom već da će iznositi istinu bez ikakvog političkog uplitanja. 
Pojedinci koji se pozivaju na gostovanja u programima, izuzev političkih komentatora koji se stalno pojavljuju uz političare, trebali bi dolaziti iz širokog kruga intelektualne baze, kako bi kvalitetno informirali kanadske gledatelje. No, čini se kako na CBC-u nikada ne gostuju najbolji svjetski umovi koji bi mogli prokazati laži koje se redovno serviraju.

Primjerice, diljem svijeta ga smatraju za jednog od najvećih političkih mislilaca, no profesor Noam Chomsky nema baš prisutnost na CBC-u. Ili još točnije – nema nikakvu prisutnost niti priznanje. Još bliže, u Ottawi, nalazi se profesor Michael Mandel, još jedan genij logike i istraživanja koji je objavio značajnu knjigu pod naslovom: “Kako Amerika prolazi s ubojstvom”. Ovo su samo dvije intelektualne sile dostupne za alternativni komentar kojim bi se mogla razbiti jedna te ista mišljenja koja dominiraju CBC-om.

Proveo sam godine prateći vijesti CBC-a i niti jednom nisam vidio nijednu pozadinsku dubinsku analizu koja bi pratila objavu vijesti – recimo kada se ide u rat – u konačnici poruka je uvijek ista: “dobri dečki idu ubijati zle dečke”.
Takvo izvještavanje u meni izaziva gađenje i bijes. Zbog ove propagande kada premijer i njegovi podanici u Kabinetu – koji tvrde kako su u kontaktu s Bogom – daju naredbu da se ide ubijati desetke tisuća ljudi i uništavati tuđe zemlje – sve je bazirano na lažima i obmanama, naši “ratnici” slijede naredbe, bombardiraju i ubijaju bez da uopće znaju zašto to rade.

Nijedan od ovih ratnih zločina ne bi se dogodio da je CBC odradio svoj posao istraživanja i rekao narodu istinu, ali ne – i dalje se samo emitira propaganda montirana od strane CIA-a i drugih ubojica koji žive u Bijeloj Kući i Pentagonu.

1953. CIA je svrgnula demokratski izabranu iransku vladu premijera Molhammad Mosaddegha. Nakon toga je SAD instalirao svoju marionetu, Reza Shah Palahvija, CIA i Mossad su zajedno trenirali svoje nove podanike i mučitelje iranskog naroda kako efikasno kontrolirati prosvjede naroda. 
Deseci tisuća su mučeni i ubijani samo kako bi SAD i Britanija mogle nastaviti eksploatirati naftu pod istim lopovskim uvjetima. Krv za naftu je formula koja je i kasnije zapadne poltrone vodila u imperijalističke pohode. 

1954. CIA je organizirala državni udar protiv demokratski izabranog Jacobo Arbenza u Gvatemali i na njegovo mjesto su doveli Castillo Armasa čijim dolaskom je počela era od 50 godina terora i genocida protiv autohtonog stanovništva. Stotine tisuća mrtvih zahvaljujući terorizmu SAD-a. Arbenzov “zločin” je bio u tome što je zemlju želio podijeliti seljacima bez zemlje. Ove socijalističke ideje su klasificirane kao “komunističke” i stoga ih je trebalo odmah spriječiti prije no što i druge zemlje Latinske Amerike dođu na istu ideju.

SAD su također napale Sjevernu Koreju u ime brutalne marionetske vlade južnokorejskog predsjednika Syngman Rheea (pročitajte knjigu “The Hidden History” (skrivena povijest) autora I.F. Stone kako bi otkrili tko je stvarno počeo taj rat) i kao i uvijek kanadska satrapska vlada poslala je trupe da ginu i ubijaju u Koreju, dok su njihovi gospodari krivi za svaki zamislivi i nezamislivi ratni kriminal i smrt 4 milijuna Korejanaca. SAD su čak poubijali civilnu populaciju u mjestima kao što su No Gun Ri, Cheju, i Daejon. Kada osoba ima svega nekoliko razreda škole i kada joj se od mladosti ispire mozak da treba ubijati, ovakvi masakri su direktan nusproizvod takvog sistema. To je razlog zašto Amerikancima nikada neće biti dato kvalitetno obrazovanje, neuka tijela su nužna za vođenje svih ratova koji tek dolaze u ovom društvu beskonačnog rata.

Nadodajmo na to još i invaziju na Vijetnam, Laos i Kambodžu – gdje je sve počelo lažnim incidentom u zaljevu Tonkin – i imate dodatnih 4 milijuna mrtvih koje možemo pripisati američkom luđaštvu i nemoralu. Ne mogu se sjetiti niti jedne jedine osude bilo kojeg od ovih genocida od strane televizije CBC kroz desetljeća.

Nixon je nastavio devastaciju jugoistočne Azije koja je počela u vrijeme Eisenhowera, Kennedya i Johnsona. Rezultat je bio milijuni mrtvih od otrova izbačenih u okolinu, kao što su “2-4D Agent Orange” (samo jedan od brojnih ratnih zločina), u isto vrijeme su našli i vremena za uništavanje socijalnog eksperimenta koji je počeo Salvador Allende u Čileu. Nixon, Kissinger i ostali ubojice koji upravljaju američkom vanjskom politikom bili su užasnuti kada je Allende obećao čašu mlijeka dnevno za siromašne žene i djecu Čilea, za njih je to bila strašna “komunistička” ideja. CIA je organizirala državni udar i bombardiranje predsjedničke palače, smrt Allendea i instalaciju terorističkog režima Augusta Pinocheta koji je mučio i ubio desetke tisuća ljudi po nalogu SAD-a. O tome CBC nikada nije rekao niti riječi.

Uskoro Ronald Reagan vodi ratove diljem Centralne Amerike uz pomoć svojih odreda smrti u Gvatemali, El Salvadoru i Nikaragvi. Nakon što su ove siromašne zemlje bačene na koljena, Reagan se okomio na još jednu – Grenadu.
Na vlasti je tamo tada bio Maurice Bishop koji je odlučio da bi minimalne količine vode koje zemlja posjeduje bolje bili iskorišteni kada bi se njima koristili seljaci, a ne velike vile koje su izgrađene na obali. Također je smatrao kako bi za turizam njegove male zemlje bilo dobro kada bi izgradili veću zračnu luku koju je dao na izgradnju kubanskoj kompaniji. Ronnie Reagan odmah reagira. “Zračna luka mogla bi se koristiti za ruske bombardere”, izjavio je predsjednik. Stoga je pokrenuta masivna invazija i napad na mali otok, ubijeni su Kubanci koji su gradili pistu. I da stvar bude još zanimljivije, pista koju su “mogli koristiti rusku bombarderi” je na kraju ipak završena – od strane američke kompanije. Voda namjenjena za navodnjavanje malih farmi je završila na golf igralištima i uskoro su američki golferi uživali u sunčanoj Grenadi. Ni o tome nikada neće biti riječi na CBC-u.

Na Bliskom istoku, Saddam se oteo kontroli i više nije htio biti samo marioneta. Odmah je donijet plan da ga se makne, a nemojmo zaboraviti ni svu onu naftu koja leži ispod iračke pustinje. Kompanija Harken Energy, u vlasništvu obitelji Bush, bila je pionir u izradi posebne tehnologije za koso-crpljenje naftnih depozita. Uskoro je ova tehnologija preuzeta od emira u Kuvajtu – počelo je crpljenje nafte iz Rumallah naftnih polja, ispod iračkog teritorija. Saddam je bio bijesan, pogotovo i zbog činjenica da mu je bio obećan velik novac nakon ogromnog troška ratovanja protiv Irana kojeg je promovirao SAD. Saddam je na razgovor pozvao američku ambasadoricu April Glaspie kako bi istražio svoje opcije, time je upao ravno u zamku. “Nemamo nikakav stav po pitanju arapsko-arapskog konflikta”, izjavila je Glaspie. Saddam je ovo protumačio kao dopuštenje za monetarnu osvetu i tu počinje njegov pad.

Kada su Saddamove trupe već ušle u Kuvajt, Bush stariji imao je diktatora u zamci. Cijela američka vojska dojurila je u regiju i sada je Saddam pokušao ispregovarati povratak svojih trupa u Irak – “povući ćemo se, samo nam nemojte pucati u leđa” obećao je Bushu. No, čim je počelo povlačenje iračkih trupa, američki zrakoplovi su počeli s bombardiranjem prednjih linija i tako zarobili oko 100,000 vozila i vojnike koji su se u njima nalazili. Kasnije je ta cesta postala poznata kao “Cesta Smrti”, američki buldožeri radili su dan i noć kako bi pokopali masu raspadnutih i spaljenih leševa. 

Nakon više godina sankcija, zbog čega je umrlo najmanje pola milijuna djece (Madeleine Albright je rekla kako smatra da je to bilo neophodno), neokonzervativna cionistička banda koja upravlja Bijelom Kućom odlučila je šokirati svijet marširajući u Bagdad.
Konačni rezultat – preko milijun ubijenih Iračana, milijuni raseljenih po Jordanu, Siriji i Iranu, a zemlja uništena – kao i uvijek. Bush junior i njegova pudlica Tony Blair srušili su diktatora kojeg su upravo oni postavili na vlast da za njih upravlja Irakom, no prema novim planovima htjeli su sve za sebe i time su izbacili Saddama iz jednadžbe. Nikakve konkretne analize ove genocidne operacije na CBC-u.

Prije Iraka je izvršena kriminalna invazija na Afganistan, navodno kako bi se ubilo Osamu bin Ladena koji je stajao iza 9/11 napada, makar nikakav konkretan dokaz za ovo nije ponuđen. Tisuće Afganistanaca se ubija svake godine u ime mira i stabilnosti – još jedan slučaj američkog i kanadskog dobročinstva, jer mi smo jako dobri narodi.

Gdje je CBC bio svo ovo vrijeme kada su se događale ove kriminalne invazije i okupacije? Da li je CBC ikada citirao bilo koji međunarodni zakon kojeg su SAD i Kanada kršile na dnevnoj bazi? Kada CIA odluči ukrasti resurse još koje države, kao u nedavnom slučaju Libije, i kada se iznesu nove laži i obmane da bi se to i učinilo, hoće li vijesti na CBC-u postaviti prava pitanja? Da li se preispituju optužbe koje su dovele do UN Rezolucije 1973? Naoružavanje jedne strane u građanskom ratu je ratni zločin. Bombardiranje u svrhu promjene režima je ratni zločin. Bombardiranje civila, čak i ako se borci nalaze u blizini, je ratni zločin. Za ratne zločine u Iraku i Afganistanu optuženi su Bush i njegovi mučitelji na suđenju koje je održano u Maleziji, ta vijest u potpunosti je ignorirana od CBC TV-a.

Umjesto toga imamo kanadske pilote koji bombardiraju muškarce, žene i djecu, a naš premijer Stephen Harper slavi ta ubojstva na način da organizira paradu u ime “osvajača” koji se vraćaju kući. Da li je CBC ikada objavio barem jedan prigovor nas Kanađana koji smo zgroženi kriminalcima kao što su Harper i njegovi podanici u Parlamentu?

Kako je jednom rekao George Orwell: “Izostavljanje je najgora forma propagande”. CBC je tipična takva propaganda za Kanađane. Svjetski vodeći teroristi dobivaju aplauz, a žrtve su time iznova žrtvovane. I ja to moram plaćati – muka mi je od toga ! Sada se samo čeka destabilizacija Sirije od strane NATO pakta, a ministri propagande pri CBC-u opet neće niti jednom riječju osuditi taj čin. Služe ratne zločince kao što su Stephen Harper i njegovi podanici, koji pak rade na tome da se novac CBC-u i dalje dostavlja, sve u svrhu ‘boljeg informiranja’ sviju nas.”

Prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
Naslov originala: CBC-TV – The Brainwashing of Canadians
Autor: Robert S. Rodvik
Direktan link na original: 
http://www.voltairenet.org/_Robert-S-Rodvik_?lang=en
Datum objave originala: 2.6.2012

advance.hr

Autor/ica 3.7.2012. u 08:16