Italija se nada milijardskim poslovima sa Kinom: Flert na Dalekom istoku

Povezani članci

• Uz Dan Evrope: Balkan mora unaprijediti medijske slobode
• Policija: Napadač iz Londona najverovatnije delovao sam
• Doček 2014. u svijetu: Rusija u strahu od napada, vatromet u Dubaiju nadmašio ostale
• Šef WHO-a: Pandemija COVID-a sigurno nije završena
• Kina osudila studente na 3 do 8 godina zatvora: Odvjetnik kaže da su “dobro
• Petina Nemačke stranog porekla

Foto: Imaginechina/ AP        Luigi Di Maio u Kini

Italijanska vlada želi se uključiti u kineski mega projekat “Novi put svile” – u izgledu su dobri poslovi. Međutim upozorenja iz Vašingtona i Brisela su jasna.

Piše: Hans-Jürgen Schlamp

Preveo: Ešref Zaibegović

Već dva puta u posljednjih nekoliko mjeseci Luigi Di Maio, čelnik pokreta „5 zvijezda“, vicepremijer i ministar za ekonomski razvoj bio je u Pekingu.

Pritom se pored ugovora o italijansko – kineskoj kooperaciji u Africi radi prije svega o učešću Italijana na velikom kineskom projektu „Jedan pojas, jedan put“, zvanim i „Novi put svile“.

Kineski predsjednik države Xi Jinping želi uložiti 900 milijardi dolara u mrežu puteva, željeznica, luka i aerodroma od Azije do Evrope. Pritom bi na Italiju mogle dopasti velike narudžbe.

Zemlji bi to dobro došlo jer je gospodarstvo u paralizi, prijeti recesija, a rastu su prije svega dugovi. Izgleda da nada postoji još samo na Dalekom istoku: Kina obećava Italijanima radna mjesta i investicije, jeftine kredite i naravno bolji pristup velikom tržištu. U Trstu već vlada velika radost: Tamošnja luka trebala bi postati mega pretovarno mjesto za kineske isporuke za Evropu. I Đenova vidi neslućene šanse kao luka.

Di Maio je zato već prošle godine uspostavio “Task Force Kina” koji vodi njegov državni sekretar Michele Geraci. Diplomirani ekonomista i elektro inženjer živio je dugo u Kini i vatreni je obožavatelj „doživotnog“ pekinškog moćnika Xi Jinpinga. Geraci je pratio svoga šefa na putovanjima na Daleki istok odakle se vratio sa izjavom :“Mi hoćemo da budemo prvi partner Kine u Evropi“.

22. marta kada prijatelj XI dolazi u Italiju ili najkasnije u aprilu na drugom samitu “Puta svile” u Pekingu treba da se potpiše dogovor o uskoj kooperaciji na najvećem ekonomskom projektu nakon američkog Marašalovog plana koji je podstakao obnovu Zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Međutim izgleda da sada u Rimu raste nedoumica.

Kraj italijansko – američkog prijateljstva

Dva puta je Lewis Eisenberg, američki ambasador u Rimu upozorio premijera Giuseppea Contea da ne potpisuje dogovor sa Kinom. Na kocki je transatlantsko prijateljstvo.

Kina želi da kupi proširenje svoga uticaja u Aziji, Africi ali i u Evropi. Italija joj u tome ne bi smjela pomagati. To nije fiks ideja Donalda Trumpa. Još je njegov prethodnik Barack Obama zbog te zabrinutosti odbio uvesti SAD u multilateralni finansijski projekt „Azijska investiciona banka za infrastrukturu (AIIB)“ koji je inicirala Kina i koji treba finansirati ovaj infrastrukturni projekt.

Garrett Marquis, nadležan za pitanja nacionalne bezbjednosti kod američkog predsjednika zaprijetio je da Italija sa paktom sa Kinezima ugrožava svoju „globalnu reputaciju“.

To nije ostalo bez dejstva jer vlada koja se svađa sa SAD u Italiji ne opstaje dugo. Minimalno do okončanja američko-kineskog konflikta oko kaznenih carina i moguće špijunaže kroz Huawei telefone neće se potpisati dogovor sa Kinom. U svakom slučaju tako stoji u italijanskim medijskim izvještajima dok zvanične izjave zasada nema. Uz to je rimska vladina koalicija po ovome pitanju podijeljena.

13 država EU u paktu sa Kinom

Ne samo u Vašingtonu nego također u Briselu u EU – kao i u Berlinu i Parisu- su skeptični prema ovome azijskom mamcu. Inicijativa “Puta svile” koristi na koncu samo visoko subvencioniranim kineskim preduzećima, upozorili su već prošle godine 27 ambasadora EU u Pekingu u zajedničkom saopštenju (samo se ambasador Mađarske nije pridružio).

Ipak postepeno su se povezale ne samo azijske i afričke zemlje. I 13 država EU (Bugarska, Hrvatska, Češka, Grčka, Portugal, Poljska, Slovačka, Mađarska, Malta i tri baltičke države) zaključile su sa Pekingom individualne investicione ugovore.

To su sve manje zemlje, drugačije nego član osnivač EU Italija, koja je četvrto narodno gospodarstvo EU i osmo najveće u svijetu. Njen potpis imao bi sasvim drugu, prije svega političku težinu.

Naravno da je i Italijanima jasno da Kinezi ništa ne poklanjaju. Oni žele da izgrade svoju ekonomsku moć i time ostvare globalno još veći politički uticaj. Ali šta kad se ipak hitno treba novac? A već su i drugi izvukli nacionalne prednosti iz kineske posebne ponude. Na primjer Pakistan, veliki neprijatelj kineskog konkurenta Indije, dobio je na kredit velikodušne investicije. Zato sada ima oko 50 milijardi dolara kredita kod moćnika u Pekingu, pa šta?

I zemlje kao Šri Lanka, Kirgizija i Mongolija su jako zaduženi kod Kineza i time zavisna. U Portugalu su kineski investitori kupili udjele u najvećim energetskim firmama i najvećim osiguravajućim kućama.

I u Mađarskoj i Grčkoj su nasljednici Mao Zedonga politički dobro investirali: Kad je EU opet htjela protestovati protiv povrede ljudskih prava ili drugih zla u Kini Grčka i Mađarske su nedavno uložile veto.

Za primamljujuća milijardska obećanja sa istoka Evropa nije do sada našla zajedničku poziciju. A i kako će kad su interesi tako različiti? Zato će i predviđena debata o projektu “Puta svile” vjerovatno kontroverzno završiti. Ona je na dnevnom redu samita EU 21. marta u Briselu u pripremi za susret EU – Kina 9.aprila 2019.

Dakle jedan dan prije nego gospodin XI doputuje u Rim.

spiegel.de