Iračka sigurnost nakon oslobađanja Mosula
Povezani članci
Pogrešni potezi iračke Vlade, političkih partija i snaga sigurnosti mogu udahnuti novi život za oporavak ISIL-a.
Piše: Michael Knights- Al Jazeera
Rat protiv samozvane Islamske države Irak i Levant (ISIL) se sve više ubrzava, a velike pobjede se gomilaju.
Falluja je oslobođena za pet sedmica i šteta u gradu je bila daleko manja neko tokom ranijih pobjeda u Ramadiju i Beijiju. Borce ISIL-a koji su bježali iz Falluje uhvatili su avioni i helikopteri Koalicije i Iraka, tada je najmanje 240 vozila uništeno, a blizu 450 boraca je navodno ubijeno.
Paralelno sa ovim operacijama, iračka armija je razmjestila osam brigada sjeverno od fronta kod Mosula i napreduje ka gradu stalnim tempom od približno 15 kilometara na dan. Možemo očekivati da grad Mosul bude izoliran od zapada do muslimanske Nove godine u oktobru.
Napad na grad Mosul može početi prije kraja 2016. godine i može se razvijati brže od očekivanja posmatrača, čime bi bilo oslobođeno glavno uporište ISIL-a u Iraku.
Ukoliko se ove pobjede dese, Irak bi se, u očima uzgrednog posmatrača, mogao vratiti u sigurnosnu situaciju iz 2013. godine, no da li je zaista tako?
Koliko su stvari bile loše
Toliko je vremena prošlo otkako je ISIL osvojio Falluja i Mosul 2014. godine da je lako zaboraviti kako su stvari bile loše 2013. kada je ISIL bio samo moćna pobunjenička grupa koja je mogla uništiti policijske stanice i urede gradonačelnika, pokrenuti koordinirane bombaške napada u više gradova svakih osam dana, te ubijati lokalne sunitske lidere kako želi.
Tokom 2010. godine, kada je al-Kaida u Iraku bila na svome najnižem nivou, napadi automobilima bombama pao je na prosjek od 10 po mjesecu (uključujući šest samoubilačkih napada), dok su se koordinirani napadi u više gradova desili samo tri puta u godini.
Do 2013. godine, ovaj pokret – preporođen kao ISIL – izvodio je prosječno 71 napad automobilom bombom mjesečno (od čega 22 samoubilačka napada), te svake sedmice izvodio istovremene ili koordinirane napade u više gradova.
Kada se posmatraju ukupni incidenti, Irak je u prvoj četvrtini 2011. imao prosjek od 358 napada, što je najniži broj ukupnog nasilja, u odnosu na prosjek od 1.213 napada u prvoj četvrtini 2013. godine.
Ćelije ISIL-a se već vraćaju svojim starim trikovima u područjima gdje je grupa izgubila kontrolu na terenu. Bagdad je u aprilu i maju potresla serija od 21 bombaškog napada, u kojima su poginula najmanje 522 Iračanina, većinom civili šiiti.
No, da li ovo nagovještava povratak nivoa nasilja iz 2013. godine ili se Irak promijenio u oblicima suptilnih napada kao rezultata trenutnog rata?
Smatram kako je rat privremeno ostavio ISIL u daleko gorem stanju nego što je to bilo 2014. godine. Tokom 2013. godine ISIL je bio u premoći nakon godina ubistava i izgradnje svog utjecaja na lokalnom nivou, pun velikih obećanja.
Danas se ISIL raspršio kao poražena sila, a lokalni suniti su iskusili brutalnog njegove vladavine i strašnog utjecaja vojnih kampanja za uklanjanje ISIL-a.
Ozbiljna teroristička prijetnja
Ovo može privremeno umanjiti nivo pobunjeničke prijetnje koju je predstavljao ISIL na nivoe iz 2010. i 2011., no to neće trajati zauvijek.
Dok je god Sirija nesigurna, Irak će se suočavati sa ozbiljnim terorističkim prijetnjama ISIL-a i sličnih koji se kriju u uvjetima građanskog rata u Halepu, Homsu, sjevernom Libanu, pa čak i na jugu Turske.
Pogrešni potezi iračke Vlade, političkih partija i snaga sigurnosti mogu udahnuti novi život za oporavak ISIL-a.
Ovo je upravo ono šta se desilo kada je al-Kaida u Iraku bila žestoko potučena u periodu 2007-2010, samo da bi je reanimiralo odugovlačenje sektaškog pomirenja od 2010. do 2014. godine.
Tmurno stanje u provinciji Diyala, međusektaški sukobi sjeverno od Bagdada dovoljni su uznemirujući pokazatelji. Dolina rijeke Diyale nalazi se pored područja gdje nema uprave poput planina Hamrin i pustinje Jallam, istočno od Samarre. U lokalnim snagama sigurnosti dominiraju paravojne Badr snage.
Kao odgovor na sve jači ISIL-ov obrazac bombaških napada na putevima, minobacačkih napada i pucnjava, sigurnosne snage vrše prisilno raseljavanje sunitskih civila, uništavaju kuće i vrše vanpravno pritvaranje i ubijanje – sve aktivnosti koje su dokazane kao sredstva jačanja broja pobunjenika, približavanja stanovnika i terorista, a ne koje ih razdvajaju.
Ako je Diyala predznak za ostala područja koja treba osloboditi od ISIL-a, onda možemo očekivati pobunu koja ponavlja ili čak nadmašuje snagu one iz 2013. godine, a koja bi ponovo mogla raširiti nesigurnost širom države, nasuprot one koja trenutno postoji uglavnom na borbenim linijama.