„Forbes“ u Ukrajini: Pobuna protiv misterioznog gospodina Kurčenka
Povezani članci
Piše: Benjamin Bidder, Moskva
Preveo: Ešref Zaimbegović
Pošto je “Forbes” o njemu pisao negativne izvještaje misteriozni ukrajinski trgovac gasom otkupio je ukrajinsko izdanje tog američkog magazina. 13 novinara sada je podnijelo otkaz – iz protesta jer više ne smiju izvještavati o malverzacijama Janukovičevog klana.
Ukrajinsko izdanje „Forbes“ magazina napravilo je sebi dobro ime napornim novinarskim istraživanjima. Reporteri su vodili zapise o usponu i padu ukrajinskih oligarha i njihovim vezama sa politikom. Prije otprilike godinu dana u fokus žurnalista dospjelo je jedno ime za koje do tada jedva da je neko čuo. Radilo se o Sergeju Kurčenku, sitnom čovjeku od 28 godina, koji je nevjerovatno brzo postao bogat kroz transakcije u tradicionalno nepreglednim poslovima sa gasom u Ukrajini. „ Ko je Sergej Kurčenko?“ pitao je tada magazin u jednom naslovu.
U međuvremenu su Kurčenka u „Forbesu“ upoznali bliže nego što su željeli. Poslije više kritičkih natpisa taj biznismen je uradio ono što su uobičavali raditi magnati u bivšem Sovjetskom savezu sa neposlušnim redakcijama: multimiloner, kome se pripisuju najbliže veze sa obitelji predsjednika Viktora Janukoviča, kupio je magazin bez odlaganja. Tadašnji šef redakcije „Forbesa“ upozoravao je da Kurčenko hoće da „začepi usta“ novinarima. Ne, njegov interes je čisto poslovni, tvrdio je nasuprot tomu Kurčenko.
U to se može sumnjati. 13 novinara ukrajinskog izdanja “Forbesa” dali su otkaz – iz protesta zbog pokušaja cenzure. Time je polovina saradnika okrenula leđa magazinu. Kao razlog žurnalisti su u otvorenom pismu na čitaoce naveli “ pokušaje da se mijenja redakciona politika”. Radi se o cijeloj listi tema o kojima “Forbes” pred predsjedničke izbore 2015. ne smije više pisati.
Tu spada očevidno kritika vladajuće partije u regionima, kao i otkrivanje poslovnih intersa ljudi iz okoline predsjednika Janukoviča. Međutim sa tim temama “ Forbes” je stvorio svoje ime u Ukrajini. U oktobru 2012. magazin je objavio detaljno istraživanje o Aleksandru Janukoviču, jednom od potomaka šefa države.
“Nadimak Janukovič Abramovič”
Predsjednikov najstariji sin je diplomirani zubar. Međutim poslije izborne pobjede svoga oca 2010. on je postao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi. U Kijevu i drugim mjestima se zato govori o “obitelji” aludirajući time na krug korupcije rođaka i prijatelja koji je devedesetih godina okruživao ruskog predsjednika Borisa Jelcina.
U okruženje Janukoviča juniora ubrajaju se visoko rangirani članovi vlade. Naprimjer veoma uticajni vicepremijer Sergej Abrusov o kome je “Forbes” online trebao u četvrtak objaviti kritički izvještaj. Međutim novi šef redakcije spriječio je to objavljivanje.
Kurčenka, koji je rođen 1985., smatraju u “Forbesu” za čovjeka predsjednikovog sina. “Janukovič Abramovič” glasi jedan od njegovih ne baš časnih nadimaka. To je aluzija na ruskog oligarha Romana Abramoviča i njegove dobre odnose sa Kremljom. U Kijevu mnogi vjeruju da je Kurčenko samo upravljač imovinom koju je u stvarnosti sakupila predsjednikova obitelj.
Predsjednik Janukovič se za sada ne izjašnjava
Kurčenko to naziva “bajkama”. Sa Aleksandrom Janukovičem se navodno ne zna. Karijeru je napravio sam. Sa petnaest godina počeo je raditi a sa 19 godina posjedovao je 200.000 dolara vlastitog kapitala. Nakoliko godina kasnije njegovo preduzeće je imalo godišnji prihod od punih 300 miliona dolara. Od ruskog koncerna Lukoil otkupio je prije kratkog vremena jednu rafineriju nafte. Smatra se da je uložio oko 300 miliona dolara u nogometni klub “Metalist” iz Harkova a da ga je stadion koštao 70 miliona dolara. Posjeduje 150 benzinskih stanica među njima i jedan lanac pod imenom “Sparschweingas” u Njemačkoj.
Međutim posebno atraktivan je posao sa plinom. Kurčenkovo preduzeće je jedan od najvećih trgovaca tečnim plinom, skraćeno LNG. Uvozom LNG-a Ukrajina želi da postane nezavisna od uvoza zemnog plina iz Rusije. Razvoj posla sa LNG-om je jedan od ključnih projekata vlade predsjednika Janukoviča.
Kurčenko se do sada nije izjasnio oko odlaska „Forbesovih“ novinara.
Kada je u jednom ranijem intervjuu došlo do razgovora o mogućem uticaju na stavove redakcije on se rado pozvao na Miguela Forbesa. Unuk osnivača “Forbesa” bi trebao biti “poslednja instanca” i garant neovisnosti ukrajinske redakcije “Forbesa”.
Na molbu o stavu centrale “Forbesa” u New Yorku do sada nije dobijen odgovor.
spiegel.de