Dramatično preoblikovanje Zapada?

Povezani članci

• Sirijska vlada bez predstavnika na mirovnim pregovorima u Ženevi
• Da li će Sjedinjene Američke Države odustati od optužbi protiv Assangea?
• Austrijski kancelar: Prekinuti pregovore Turske i EU
• Vijeće Evrope: Sloboda medija ključna u kriznim vremenima
• Desetine hiljada Izraelaca demonstriralo u Tel Avivu protiv Netanjahuove vlade
• Izbjeglice, migranti i Evropa

I dalje mi nije jasno da većina ljudi podržava vraćanje unazad kada je riječ o politici otvorenih granica i slobodnoj trgovini: Michael Cullinane, profesor

Autor: Charles Recknagel (Priredila: Biljana Jovićević)– Radio Slobodna Evropa

Širom Zapada talas antiestablišment rapoloženja postao je izazov za ustanovljeni politički poredak nastao na ideji da su otvorene granice i slobodna trgovina ključ njihovog prosperiteta.

Posljednjih 12 mjeseci razmjere toga bile su više nego očigledne.

U Britaniji glasači su se u junu 2016. odlučili za Brexit uprkos oštrim upozorenjima o ozbiljnim i ekonomskim i političkim posljedicama, stavljajući u neugodan položaj bitanske zvaničnike koji moraju sada ispregovarati izlazak iz Evropske unije.

U SAD glasači su izabrali milijardera i političkog autsajdera Donalda Trumpa u kampanji koja je obećala izgradnju “lijepog velikog zida” na granici sa Meksikom, zabranu ulaska muslimanima u SAD, te ukidanje velikih međunarodnih trgovinskih sporazuma.

Na evropskom kontinentu nacionalistička vlada preuzela je vlast u Poljskoj, proevropska vlada je pala na referendumu u Italiji, a Austrija jejedva uspjela da spriječi izbor prvog ekstremno desnog šefa države u istoriji EU.

Svi oni su dio fenomena za koji politički analitičari još pokušavaju da nađu odgovarajuće ime. Rast ekstremne desnice, rast populizma, rast antiestablišment stranka – pokušava se naći odgovarajuća etiketa za karakterizaciju promjena koje nijesu iznenadile samo mnoge mainstream političke stranke, već bi mogle dovesti do dramatičnog preoblikovanja socijalnih i ekonomskih politika Zapada.

“I dalje mi nije jasno da većina ljudi podržava vraćanje unazad kada je riječ o politici otvorenih granica i slobodnoj trgovini, ali ono što imamo ovdje je podijeljeno javno mnijenje, dio javnosti koji je smatrao da globalizacija ili pitanje imigracije nije funkcionisalo u njihovu korist, pa su svoj protest iskazali na glasačkim listićima”, kaže Michael Cullinane, profesor američke istorije na Univerizitetu Northumbria u Britaniji.

Desni u ofanzivi

Serija izbora u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji u 2017. biće mjesta na kojima će antiestablišment raspoloženje biti dalje testirano, što otvara mogućnost novog razbijanja EU nakon Brexita, dok brojne populističke partije na Brisel ukazuju kao na prijetnju po zaštitu njihovih interesa i identiteta.

“Ono što želimo je povratak vrijednostima, identitetu, kulturi i novcu i stavljanju u prvi plan naših nacionalnih interesa“, kaže lider ekstremno desne populističke Partije slobode Geert Wilders iz Holandije.

Ovo je opis koji se može primijeniti na mnoge druge populističke partijetakođe, čak iako je riječ o širokom spektru različitih ideologija.

Serija izbora u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji u 2017. biće mjesta na kojima će antiestablišment raspoloženje biti dalje testirano

Antiestablišment partije se kreću od desničarskog Nacionalnog fronta Marine Le Pen u Francuskoj, preko nacionalista iz Alternative za Njemačku, pa do lijevog Podemosa u Španiji i Sirize u Grčkoj. I dok desne stranke pristalice primarno podržavaju zbog antimigrantskog stava, a lijeve zbog protivljenja mjerama štednje, druge brige njihovih glasača uglavnom su iste: zapošljavanje, niski prihodi, stah da će ih globalizacija ostaviti bez posla, strah od imigracije, kulturnih promjena i terorizma.

Kako će ove partije pokušati da preoblikuju društva u njihovim državama glavno je pitanje u mnogim prijestonicama Zapada.

Mnogi analitičari smatraju da je Evropska unija posebno ugrožena zbog činjenice da se u Italiji, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj – sve zemlje sa jakim anti-Brisel strankama – u 2017. održavaju izbori u sjenci Brexita.

U Italiji, u kojoj se čeka određivanje datuma izbora nakon ostavke proevropskog premijera Mattea Renzija, u decembru poslije poraza na referendumu o reformama, populistički Pokret 5 zvijezda ima 30 posto podrške javnog mnijenja i druga je po snazi politička grupacija u zemlji.

Lider Pet zvijezda, komičar i bloger Beppe Grillo traži referendum o tome da li da Italija ostane ili napusti eurozonu. Druga populistička partija u Italiji, Liga za sjever, koja ima 12 posto podrške, je izrazito nacionalistička i antimigrantska i insistiraju na tome da Italija treba izaći iz EU.

U Holandiji će se opšti izbori održatu u martu i očekuje se da će Wildersova Partija slobode osvojiti najviše pojedinačnih glasova, iako sve druge stranke u zemlji na njih gledaju kao na previše ekstremne da bi ulazili u bilo kakve koalicione aranžmane za vlast sa njima. Partija slobode je protiv eura, protiv EU, antimigranstka i antiislamska.

U Francuskoj se parlamentarni izbori održavaju u aprilu i liderka Nacionalanog fronta Marine Le Pen je, prema istraživanjima javnog mnijenja, samo nekoliko procenata iza vodećeg kandidata republikanaca Francoisa Fillona. Izrazito antievropski i antimigranski nastrojena Le Pen obećava da će održati referendum o izlasku iz EU ukoliko postane predsjednica Francuske.

U susjednoj Njemačkoj je antieuro Alternativa za Njemačku uspjela da uđe u nacionalni parlament prvi put prije zakonodavnih izbora 22. oktobra. Stranka koja se protivi zajedničkoj valuti EU, ali ne i EU, takođe antimigrantski i antiislamski raspoložena, veoma je brzo napredovala od formiranja 2013, te su osvojili deset mjesta od 16 u njemačkim pokrajinskim parlamentima.

Posljednja istraživanja su pokazala da imaju podršku oko 16 posto biračkog tijela, čime su stigli na treće mjesto odmah nakon Socijaldemokratske stranke koja ima 22 posto podrške, te Hrišćansko demokratske unije kancelarke Angele Merkel koja uživa podršku 32 posto birača.

Simptomi dubljih problema

“Pred Evropskom unijom je rizičnih nekoliko godina, prema ovome što sada znamo”, kaže Marco Incerti, analitičar EU iz Centra za studije evropske politike u Briselu.

“Glavno pitanje će takođe biti hoće li pomjeranje pojedinih država u određenom pravcu značiti kraj EU, ili da li će zemlje koje se povuku iz EU preživjeti u drugačijoj formi ili će praviti neke manje grupacije”, komentariše Incerti.

Veoma je teško predvidjeti kako će se Trump ponašati

U SAD, tek ćemo vidjeti pravac koji će Trumpova republikanska administraciija zauzeti pod mobilizirajućim sloganom “Napravićemo Ameriku velikom ponovo” nakon 20. janura.

“Veoma je teško predvidjeti kako će se Trump ponašati i da li će zaista krenuti sa primjenom svega što je obećavo u kampanji ili tek nekoliko stvari i koje će to biti”, kaže Rosa Balfor iz briselskog German Marshall Fonda iz SAD.

“To veoma zavisi od njega i od njegove ličnosti, mnogo više nego neke ideologije”, dodaje.

Među brojnim ponovljenim obećanjima je zabrana ulaska ilegalnih imigranata i novi pregovori o trgovinskim sporazumima, čiji će cilj biti zaštita američke industrije, što je bilo upućeno građanima SAD koji imaju ekonomskih poteškoća i koji kažu da su njihove interese ignorisale političke elite.

Mnogi anlitičari snažan rast populističkih stranka objašnjavaju djelimično kao produkt sporog ekonomskog oporavka u državama Zapada nakon finansijske krize 2008.

“Ono što smo vidjeli od 2008. i globalne finansijske krize je nesposobnost vlada širom svijeta da obezbijede stabilan rast na način na koji su to mnogi očekivali nakon velike recesije ili depresije”, kaže Incerti.

“To se nije dogodilo i populizam je reakcija na to”, dodaje.

On kaže da je 1992, kada je bila velika bankarska kriza, u SAD zabilježen rast od pet do šest posto nakon krize. Ali nakon 2008. i eksplozije rizičnih tržišta i kolapsa balona nekretnina u SAD, što je rezultiralo globalnom krizom likvidnosti, povratak nazad je bio značajno sporiji, sa prosječnim rastom od četiri posto godišnje u SAD i tek oko jedan posto u EU, koja se bori da sačuva svoju zajedničku valutu euro.

Za mnoge posmatrače ekonomske teškoće su simptomi još dubljih problema na Zapadu i to bi mogli biti korijeni aktuelnih političkih previranja.

“Društveni ugovor koje su SAD imale, a to se vjerovatno odnosi i na Evropu, i koji je trajao 70 godina više ne stoji”, kaže Xenia Wickett, šef programa za SAD u nezavisnom političkom institutu Chatham Houseu sa sjedištem u Londonu.

Ona ukazuje da populacija stari, sve je više starijih ljudi koji se oslanjaju na podršku mlađih, usporava i produktivnost, a nema dovoljno investicija u infrastrukturu i obrazovanje.

Povratak nekoj vrsti mainstream stabilnosti koji je bio karakteristika Američke i moderne politike Zapada generalno – može stići samo onda kada se glasovi onih koji osjećaju da su gurnuti po strani budu ponovo čuli i dosegne novi socijalni ekvilibrijum.