Budućnost Evrope
Napad i odbrana

Povezani članci

• Amerika kreće oštrije prema Assadovom režimu
• Olujno nevrijeme u Australiji: Tri osobe poginule
• Novi oružani sukobi u Nagorno-Karabahu, ima žrtava
• Egipat: Hiljade demonstranata ponovo na ulicama protestiraju protiv vojnog udara
• EU smanjuje sredstva Poljskoj zbog neplaćene kazne
• Hilari Klinton: Tramp preti našoj demokratiji

Napad i odbrana" />

Foto: AFP

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U novoj godini u Evropi će se ponovo izmiješati karte. I to ne samo zbog predstojećeg Brexita. U pitanju je mnogo toga – možda i sve.

Za tri mjeseca otvoriće se novo poglavlje u istoriji evropskog ujedinjenja: Prvi puta će jedan član napustiti Evropsku uniju: Velika Britanija. Dosada je Unija imala isključivo porast, čak iako se proteklih godina kod starih članova pod utiskom rastućih razlika i političkih napetosti proširio veliki umor od širenja Unije. Međutim da im jedna zemlja okreće leđa, još uz to jedna velika, je bolno iskustvo za Uniju i njene članove, za koju bi većina bila rada da se nije dogodilo.

Čak iako modaliteti istupa još uvijek leže u magli londonskog političkog haosa, ne trebamo se nadati da će se Britanci i Sjeverni Irci predomisliti. Iako će biti različite jakosti posljedice istupa osjetiće svi. To je duboki rez – i znači odbacivanje ideje o sve tješnjoj povezanosti naroda Evrope od većine birača jedne zemlje, koja se notorno otuđivala od EU.

Iako Brexit pogađa EU u srž njenog samopouzdanja EU 27 pokazala je u pregovorima sa britanskom vladom začuđujuće jedinstvo koje nije bilo baš za očekivati. Članovi nisu dozvolili da budu izigrani jedni na račun drugih; a nije se mogao osjetiti ni pritisak da bi neki ili čak mnogi slijedili Britance. Doduše više se refleksivno ne traže u i kod „Evrope“ odgovori na hitna pitanja i ne ulaže mnogo snage na održavanje Unije. Međutim čak i najoštriji kritičari Unije imaju dovoljno političkog razuma da u sve oštrijoj klimi 21. stoljeća spas ne traže u samostalnoj egzistenciji.

Koliko nam vrijedi EU?

Brexit je ustvari slika EU u cjelini: Na jednu stranu EU u posljednje vrijeme nije loše išlo; gospodarski razvoj bio je relativno zadovoljavajući, podrška njoj je u mnogim zemljama opet porasla. Na drugoj strani međusobno nepovjerenje, polarizacija, erozija vrijednosti i sumnja u legitimitet. Nacionalizam i populizam koji se hrane iz mnogih (mutnih) izvora su manje ili više svuda prodrle u političke sisteme; stvara se raspoloženje protiv integracije i suradnje koje ponižava EU kao elitni projekat. Prednosti EU mnogi ne žele priznati; ili ih više ne vide jer ih EU asocira samo na za njih negativne posljedice socijalnih, gospodarskih i kulturnih promjena – i na gubitak nacionalne autonomije djelovanja. Mnogi ljudi postali su skeptični, možda i zato što je retorika o Evropi pretjerana. Da okretanje od nadnacionalnog i rekurs na nacionalno u stvarima sigurnosti i blagostanja vodi u istorijsku slijepu ulicu a ne na zelene livade stoji zapisano na jednom drugom listu.

To je pozadina pred kojom će se održati izbori za Evropski parlament krajem maja. Ozbiljni glasovi upozoravaju da je EU na raskršću. Desničarsko populističke i desničarsko radikalne partije mogle bi biti u parlamentu još jače zastupljene nego do sada; sa ove pojačane baze vodiće tada napad na „Evropu“. Da li će se tako desiti nije odlučeno jer su i branioci ovakve Evrope zbili redove. Evropskim izborima se u svakom slučaju već danas pripisuje izuzetan značaj. Tema glavnih kandidata je pritom, ne samo za širu publiku, od manjeg značaja.

Ovi izbori u više zemalja nude šansu za veliku debatu: Koliko nam vrijedi EU i koje interese možemo najbolje slijediti u evropskim okvirima, u  vanjskoj i politici bezbjednosti, u monetarnoj i gospodarskoj politici? Još važnije: Kako mi možemo ovu EU, koja ima slabosti ali je sposobna za poboljšanja, sačuvati u svijetu koji je postao puno složeniji i ne pušta nas na miru?

faz.net