BLIŽI SE ARMAGEDON – Žižek: Ljevičari vole revoluciju, ali samo kada je daleko od njih

Povezani članci

• Odlazak ‘mini Merkel’ otvara pitanje političkog smjera Njemačke
• Kremlj: Nesuglasice Putina i Merkel oko Ukrajine
• Uništenje sirijskog hemijskog arsenala u Albaniji
• Da li je Kina zaista pregazila krizu izazvanu korona virusom?
• Snažan potres na Novom Zelandu
• Kapitalizam u krizi: Rješenje ne mora uvijek biti socijalizam

Filozofski superstar Slavoj Žižek najavljuje potpuni smak ljevice, ističući da “danas u Europi slijepi vode slijepe”.

Slovenački filozofski superstar već godinama upozorava na goruće probleme današnjice – rastući fundamentalizam, krizu liberalne demokratije, nestanak radikalne ljevice i jačanje ekstremne desnice, vladavinu tehnokrata i moguću propast Europe.

“Od Balkana do Skandinavije, od SAD do Izraela, od centralne Afrike do Indije, novo mračno doba je na pomolu, dok etničke i verske strasti eksplodiraju, a vrijednosti stečene u periodu prosvetiteljstva polahko nestaju. Ove strasti su vrebale u pozadini sve vrijeme, ali ono što je novo je otvorena besramnost kojom se razmeću”, pisao je Žižek početkom 2014. komentirajući rezultate homofobnog referenduma održanog u Hrvatskoj nekoliko mjeseci ranije.

Iako mu mnogi zamjeraju što uvijek drvi jedno te isto, analizom njegovih predavanja i tekstova objavljenih od početka globalne krize, može se uočiti da je proročanski predvidio većinu trendova i problema s kojima se trenutno suočavamo.

“Postoji tendencija da se političari u vladi zamjenjuju neutralnim depolitiziranim tehnokratima. Tvrdim da ovo više nije šala. Demokratija je postepeno već ukinuta”, strahuje Žižek.

Jedini način da se uvede strast u ovu depolitiziranu zonu, da se ljudi aktivno mobilišu, jeste kroz strah: strah od doseljenika, strah od bezbožne seksualne izopačenosti (…)” ili, u našem konkretnom slučaju, strah od krvoločnih (jugo)komunista i imaginarnih izdajnika, ko god oni bili.

“Danas u Europi“ piše Žižek “slijepi vode slijepe.”

Za takvo stanje stvari, Žižek okrivljuje eksperte koji vode EU koji “sve manje i manje znaju vladati”. Najuočljivije je to bilo u postupku “saniranja” krize u Grčkoj.

Istovremeno, Grčka je morala vraćati dugove i trpi nametnute oštre mjere štednje. Da to baš nije bio najbolji plan, govori izvještaj MMF-a iz 2013. koji donosi podatak da su štete po grčku ekonomiju izazvane mjerama štednje tri puta veće no što se mislilo.

Uz ekonomsku krizu, Europu je pogodila i imigrantska kriza, a sve su dodatno pogoršali teroristički napadi na Pariz. Izvršitelje napada Žižek smatra “islamo-fašističkom dopunom europskom antiimigracijskom rasizmu. To su dvije strane istog novčića”.

S druge strane, veoma je kritičan prema lažnom iskazivanju solidarnosti kojem su skloni europski liberali, zbog čega je pretrpio brojne kritike.

“Iskazivanje naklonosti prema izbjeglicama postalo je jako ‘fancy’ pa su se Slovenci hvalili koliko će izbjeglica udomiti kod sebe, sve dok izbjeglice nisu postale realnost. Sada takvi pomodni humanitarci uglavnom ćute”, kaže Žižek.

Kontroverzni filozof smatra da izbjegličku krizu treba zaustaviti na izvoru, no brine ga da bi se konflikt mogao preseliti i na tlo Europe.

Žižek za današnje intelektualce lijeve orijentacije smatra da ‘vole revoluciju, ali samo kada je daleko, u Grčkoj ili još bolje u Latinskoj Americi, da im pretjerano ne remeti život’.

Spas ljevice vidi u dolasku lijevog Mesije koji bi ‘izvukao pojedince iz močvare njihove inercije i motivirao ih u smjeru emancipacijske bitke za slobodu’.

Taj Mesija trebalo bi da bude neka vrsta radikalno lijevog antipoda Margaret Tačer.

Po njemu, samo radikalna ljevica može spasiti liberalno nasljeđe. Ako se u tome ne uspije, čeka nas tužna realnost, vladavine gore spomenutih tehnokrata “pod maskom populističkih pseudostrasti”.

Žižekov ‘radikalni pesimizam’ u većini slučajeva pokazao se opravdanim, a njegova nedavna izjava ne uliva mnogo spokoja:

“Potencijalno se približavamo ratu unutar granica Europe”. Zbog toga se valja probuditi iz stanja koje je, parafrazirajući Ničea, Žižek nazvao stanjem Posljednjeg čovjeka, “učmalog bića bez velikih strasti i posvećenosti, nesposobnog da sanja i umornog od života, koji ne rizikuje već traži udobnost.”

“Valja se probuditi iz lažnog osjećaja sigurnosti i omirisati skori dolazak apokalipse”, zaključuje Žižek na nedavnoj tribini u zagrebačkom HNK.

Priredio: Radomir Lazić

The Bosnia Times, express.hr