ENG
Balkanizacija Amerike
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Ono što se događa u Americi jest nešto što najavljuje jako teška vremena. Vremena sukoba. I to ne samo metaforičnog sukoba u zemlji u kojoj se sasvim slobodno vrti na stotinu miliona vatrenog oružja, i to u zemlji u kojoj postoji više oružja nego stanovnika.
Maska „novog“ Trumpa, Trumpa predsjednika, a više ne kandidata, jest maska, koja je jako premalena za „TheDonald“. I zaista, trebalo je samo nekoliko dana da je skine. Evo ga opet sa svojimtweetima punim bijesa. Protesti protiv njegovog izbora nastavljaju se širom Amerike. On reagira kako mu je već postalo uobičajeno: vrijeđanjem, definirajući one koji su izišli na ulice „profesionalnim manifestantima, potaknutim od medija“. Šerif Giuliani pridružuje se svom bossu, nazivajući ih „razmaženim plačljivcima“. Ipak, budite na oprezu. Nije to samo dan poslije izvjesnog potresa, nije to samo trauma, na koju se sa svoje strane odgovara protestom, a potom slijedi poznati scenarij, već viđen u izbornoj kampanji fašistoidnog milijardera.
Ono što se događa u Americi jest mnogo više od toga i najavljuje jako teška vremena. Vremena sukoba. I to ne samo metaforičnog sukoba u zemlji u kojoj se sasvim slobodno vrti na stotinu miliona vatrenog oružja, i to u zemlji u kojoj postoji više oružja nego stanovnika: 350 miliona. To nije rat između dvije Amerike. Ne radi se o frakturi između dva dijela, kako to govore improvizirani Amerikanci, da se radi o frakturi između urbanih elita i „trbuha“ zemlje. Ne, to je fraktura između mnogobrojnih Amerika – kulturnih, socijalnih, rasnih, religioznih – koje čine mozaik Sjedinjenih Država i koje ovo novo predsjedništvo riskira da dovede do eksplozije i da ga razbije na tisuću komada, budući da nogama udara po stolu na kojem je sklopljen taj puzzle. Radi se o balkanizaciji Amerike. Ili, kako bi se kazalo prije, o liberalizaciji. Istina, sutradan nakon izbora, susret u Bijeloj kući bio je srdačan i civiliziran. Ali, koliko sajtova desnice, samo u Americi, su dali ironične komentare o bijelom gazdi, koji je došao po Bijelu kuću? To civilizirano ponašanje u datom trenutku ne može izbrisati divljačku kampanju mržnje, što ju je lansirao i financirao Trump prije svog ulaska na bojno polje.
Trump je predvodnik takozvanih birthera, rasističkog pokreta koji je osporavao Obamin izbor, tvrdeći kako njegovo rođenje u Honoluluu nije dokumentirano, pa je prema tome on bio bez neophodnih rekvizita da bude predsjednik SAD-a.
To nije samo stari i vitalni crno-bijeli rasizam. Novi predsjednik Amerike, koji se kao poduzetnik već bio istakao po diskriminirajućem odnosu prema crncima, na isti način mrzi latinoamerikance, islamiste, Azijate, a osim toga je notorno mizoginičan. On to ne zna, ali mnogi njegovi saveznici, od kojih će mnogi dobiti u budućnosti vrlo istaknute položaje, deklariraju se kao homofobi. Protivnici su pobačaja. I održavaju izborno tijelo, koje se uveliko ogleda u ovakvim stavovima. Dobrodušno se to izborno tijelo naziva šutljivom većinom. A ipak, ne možemo se sjetiti kad je to ona bila šutljiva, bar od Regana nadalje. Danas je to i politička većina. To je većina koja u svojem DNK ima zapisanu eliminaciju svih koji nisu njezin sastavni dio. Prošlih dana u San Diegu i u San Joséu napadnute su dvije djevojke, jer su bile pokrivene islamskom maramom. Dogodilo se to u Kalifoniji, a ne u zabačenim dijelovima Amerike, negdje uvragu. A u Americi islamska zajednica je daleko više integrirana nego u Evropi. Tako je bilo dok nije došao Trump.
Prvi put je silent majority glasanjem u njemu dobila predsjednika koji je u potpunosti predstavlja.
Riskira se na taj način pucanje Amerike, to je ta strašna novost, možda i predvidljiva, ali sada, kad se ona pokazuje u svoj svojoj ogromnosti, krajnje zabrinjavajuća.
Sjedinjene Države su od samog postanka zemlja imigranata i nastavljaju to biti. I do sada je dolazak brojne imigracije i brzi razvitak zemlje biointimno povezan s imigracijskim volanom. Ne samo ruke, već i pamet i to vrlo često najbolja pamet sa svih strana svijeta. Kontinuitet je bio znak takvog puta, a u trenucima kad je uklapanje i kohezija prevladavala, melting pot je mogao pokazati svoju najbolju energiju. Barack Obama se stalno pozivao na tu Ameriku, od svojeg prvog govora na konvenciji u Bostonu 2004. Nije to bilo dobrohotno pozivanje, već realistično. A ono je tim razumnije bilo u vrijeme krize, kad je lakše demagogijom različitosti raspirivati vatru, da bi ista bila usmjerena na rivalitete među raznovrsnim zajednicama. Naime, malting pot može to zaista biti samo ako ima zajedničku bazu na kojoj počiva.
Taj ujediniteljski napor bio je žestoko osporavan od strane desnice, a čak ga nisu shvatili ni pristaše tog ujediniteljskog napora: upravo su oni pokazali to neshvaćanje, kad su se zaredali i intenzivirali zločini policije prema crncima. Čak se Obami spočitnulo da nije dosta učinio za svoju crnu braću. A bilo je evidentno upravo suprotno: Bijela kuća i crnačka geta bila su središte ciklona rasističkog vala, koji je zajahala desnica. Obama je od samog početka bio predsjednik svih Amerikanaca, a ne samo jednog dijela njih, pa bilo da se radi o još uvijek diskriminiranoj braći, kako su to željeli rasisti, ili kako su to htjeli neki, njih, zbog izvjesnog progresističkog paternalizma.
Bio je to njegov najbolji potez, onaj najviši, da ih predstavlja, odnosno da bude predsjednik svih. Sa moralnim zahtjevom da drži međusobno ujedinjene i da ih prisili da između sebe surađuju, različite komponente nacije, jer je to bio uvijet rasta i razvitka svih, pa i onih koji žive raseljeni po getima.
Obrtanje ovakve vizije dovelo je Trumpa da sjedne na njegovu stolicu. I to još ojačan podrškom većine u Senatu i u donjem domu. Manifestacije koje su u toku su sakrosanktna reakcija na tu epohalnu promjenu. Teško je zaključiti ako protestne manifestacije i prestanu, da će se sukob zaustaviti. Vrlo je vjerojatno da će on još porasti po intenzitetu.
PREVOD Jasna Tkalec
Izvor IL MANIFESTO
Foto: RickEle/Flickr
Autor/ica 👤tačno.net
