Angela Merkel, ‘vječita kancelarka’ koja je najavila odlazak

foto: EPA

Razumna, pragmatična i nepretenciozna, idealna je protuteža alfa-mužjacima na domaćem i međunarodnom planu.

Niko osim Helmuta Kohla nije u poslijeratnoj Njemačkoj tako dugo bio na vlasti: u nedjelju se navršavaju 22 godine kako je Angela Merkel kao prva žena preuzela kancelarsku funkciju.

Merkel na sovoj poziciji namjerava ostati do kraja mandata sljedeće godine.

Nakon toga se “vječita kancelarka”, kako je sama najavila, povlači iz politike.

Apeli da još jednom promisli o odluci da se povuče iz politike postali su glasniji tokom pandemije korona virusa, kada se Merkel još jednom pokazala kao pragmatična i odlučna političarka, koja zemlju uspješno vodi kroz historijku krizu.

Usprkos porastu novozaraženih posljednjih sedmica, Njemačka je još uvijek među zemljama koje se najuspješnije nose s pandemijom.

Brutalni raskid ‘Djevojčice’ i mentora

Angela Merkel je rođena 1954. godine u Hamburgu kao Angela Kasner, u porodici protestantskog svećenika, koji je familiju preselio u tadašnju Demokratsku republiku Njemačku (DDR), kako bi pomogao da vjerski život u “zemlji radnika i seljaka” ne zamre u potpunosti.

Angela je 1986. godine, nakon studijskih boravka u Rusiji, doktorirala fiziku i vodila miran život naučnice sve do događaja koji su prethodili padu Berlinskog zida.

Njeno pojavljivanje na velikoj političkoj pozornici je tijesno povezano s ujedinjenjem Njemačke, kada je, kao pripadnica građanskog pokreta Istočne Njemačke i kasnijim ulaskom u Kršćansko emokratsku uniju (CDU), utrla put karijeri.

Po mnogima, njena karijera ne bila moguća bez mentorstva tadašnjeg kancelara i predsjednika CDU-a Helmuta Kohla, koji je od početka krčio karijerni put svojoj “Maedchen” (Djevojčici), kako je nazivao novopečenu parlamentarnu zastupnicu iz istočnonjemačke provincije.

Kohl ju je 1990. godine, na iznenađenje mnogih, imenovao prvo za ministricu pčorodice i mladih, a kasnije i okoliša.

Unutarstranački uspon je okrunjen preuzimanjem funkcije predsjednice stranke 2000. godine i brutalnim kidanjem veza s bivšim mentorom Kohlom, koji je CDU skandalom oko tajnih donatora odvukao u najdublju krizu u historiji stranke.

‘Kancelarka slobodnog svijeta’

Vlast u zemlji Merkel je preuzela 2005. godine, nakon prijevremenih izbora, kada je sastavila prvu od četiri vlade – sve koalicijske: tri sa socijaldemokratima i jednu s liberalima.

No, razumljiv je bio otpor socijaldemokrata prilikom formiranja posljednje koalicije: sve stranke u koaliciji s demokršćanskom Unijom CDU/CSU (Kršćansko socijalna unija), i s premoćnom Angelom Merkel na čelu vlade, venule su u njenoj sjeni.

Koliko god su socijaldemokrati u vladama s Merkel izborili neke povijesne projekte, poput minimalca, na kraju sve zasluge idu Angeli Merkel.

Razumna, pragmatična i nepretenciozna, Angela Merkel se mnogima čini kao idealna protuteža alfa-mužjacima, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.

U hisotriju će ući njena otvorena suzdržanost u susretima s političarima poput Silvija Berlusconija ili Donalda Trumpa.

U jednom trenutku časopis Zime ju je čak nazvao “Kancelarkom slobodnog svijeta”.

Bilo je to u jeku izbjegličke krize 2015/16, koja je Merkel oduzela mnogo energije i glasova u korist desničarske Alternative za Njemačku (AfD).

I dok jedni smatraju da je dobra njena odluka da otvori granice za više od milion izbjeglica, poprativši to historijskom rečenicom “Uspjet ćemo!”, drugi smatraju da je to bio početak njenog kraja i jedna od rijetkih pogrešnih procjena u njenoj, pragmatičnim odlukama obilježenoj, karijeri.

Dramatična jesen 2018. godine

Uzalud je kancelarka pokušavala izjavama da će se izbjeglice, jednom kada prođe rat, vratiti kućama.

Ova odluka je podijelila naciju, što je vidljivo i danas, na protestima protiv mjera u borbi protiv pandemije, koji su u velikoj mjeri infiltrirani istim onim desnim snagama koje su pokrenule proteste protiv kancelarkine izbjegličke politike.

Za mnoge iznenadnu odluku o povlačenju iz politike Merkel je donijela u dramatičnim danima na jesen 2018. godine, kada je CDU prošao katastrofalno na izborima u nekoliko saveznih pokrajina, a AfD, upravo na krilima neraspoloženja kancelarkinom izbjegličkom politikom, ostvario rekordne rezultate.

No, Angela Merkel, usprkos tome, još uvijek obara rekorde popularnosti i mnogi bi je htjeli vidjeti na kancelarskoj poziciji i nakon izbora za Bundestag na jesen sljedeće godine.

balkans.aljazeera.net