Alarmirajuća studija o posljedicama promjene klime: Sistem Golfske struje slabi

 Stefan Rahmstorf
Autor/ica 19.9.2020. u 09:21

Alarmirajuća studija o posljedicama promjene klime: Sistem Golfske struje slabi

Vizualizacija sistema Golfske struje: Floridska struja je od 1909. znatno izgubila na snazi i bila je posljednjih dvadeset godina vjerovatno tako slaba kao nikada prije.
Foto: NASA / Goddard Space Flight Center Scientific Visualization Studio

Više požara, toplinskih valova i padavina – mnoga predviđanja istraživanja klime su se ostvarila. Sada bi moglo nastupiti i slabljenje sistema Golfske struje, sa posljedicama za Evropu.

Piše: Stefan Rahmstorf – 14.09.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U Macapi, sasvim na sjeveru Brazila, direktno na ekvatoru, snaga Amazona je najveća. Do tada je rijeka stotinama kilometra primala vodu bezbrojnih pritoka koju će onda nekoliko kilometra istočno od glavnog grada savezne države Amapa odvesti u Atlantik. Međutim i vodom najbogatija rijeka na svijetu ne može se na svojoj konačnoj tački ni djelimično mjeriti sa velikim silama mora.

Sistem Golfske struje pokreće u sekundi oko 20 miliona kubnih metara vode i time skoro sto puta više nego tok Amazona. Pritom topla voda teče na sjever i vraća se kao hladna dubinska struja na jug. Ovaj sistem omogućava ogroman transport topline sa učinkom od više nego milion gigavata, što je sto puta više od energetske potrošnje čovječanstva. Ova toplina u sjevernom Atlantiku odlazi u vazduh i trajno utiče na našu klimu.

Međutim, već od osamdesetih godina upozoravaju istraživači klime na slabljenje ili čak nestanak ovoga strujanja kao posljedica zagrijavanja zemljine kugle. „Neugodno iznenađenje u stakleniku?“ bio je naslov jednog priloga o tome poznatog američkog okeanologa Wallace Broeckera u stručnom časopisu „Nature“ 1987. godine. Čak je i Holivud uzeo 2004. ovu temu u filmu “The Day After Tomorrow” njemačkog režisera Rolanda Emericha. Međutim, nije bilo mjernih podataka koji bi potvrđivali ovo tekuće slabljenje.

Tek od 2004. postoji kontinuirani monitoring na 26 stepeni N u Atlantiku (RAPID). Podaci doduše ukazuju na slabljenje sistema strujanja međutim mjerni niz je još suviše kratak da bi se mogao razlikovati mogući trend klime od prirodnih oscilacija. Za dugoročni razvoj sistema Golfske struje moramo zbog toga uzeti indirektne dokaze.

Regionalni efekt hlađenja usred klimatskih promjena

Dugoročno slabljenje trebalo bi voditi hlađenju u sjevernom Atlantiku. Jedan takav regionalni temperaturni efekt usred globalnog otopljavanja klimatski modeli su već odavno predvidjeli. I stvarno vrednovanje podataka o temperaturama mora pokazuje da se sjeverni Atlantik kao jedini svjetski region odupire globalnom otopljavanju i da je od 19. stoljeća postao čak i hladniji. Osim toga vidi se posebno jako zagrijavanje pred sjevernoameričkom obalom, koje prema modelskim simulacijama pripada karakterističnom „otisku prsta“ slabljenja cirkulacije Golfske struje.

Ovaj otisak prsta važi kao važan dokaz između ostalog, zbog toga je Svjetski savjet za klimu IPCC prije godinu dana u posebnom izvještaju o okeanima prvi puta utvrdio da podaci o posmatranju „ukazuju na to da je atlanska cirkulacija okretanja oslabila“.

Dvije nove studije daju sada sasvim neovisne nove potvrde za to. U augustu je objavljena studija Christophera Piecucha iz Woods Hole Oceanographic Institution o Floridskoj struji – dijelu sistema Golfske struje uzduž obale Floride. Doduše kontinuirana mjerenja struje postoje tek od 1982. godine. Ipak Piecuch je uspio rekonstruisati jačinu Floridske struje u zadnjih 110 godina iz mjerenja razlike nivoa mora između obje strane struje.

Za to je on koristio 46 stanica za mjerenje razine na Floridi i Karibiku kao i jedan jednostavan fizikalni princip: Koriolisov efekt okreće strujanje na sjevernoj polulopti na desno tako da je voda na desnoj strani strujanja viša nego na lijevoj. Što je jače strujanje utoliko je veća razlika u razini mora. Poređenje sa mjerenjima od 1982. pokazuje da ova metoda funkcioniše pouzdano.

Sadržaj soli pokazuje istraživačima slabljenje Golfske struje

Rezultat: Floridska struja je od 1909. znatno izgubila na snazi i bila je u posljednjih dvadeset godina vjerovatno tako slaba kao nikada prije. Izračuni od Piecucha usto pokazuju da sa tim povezano slabljenje prenosa toplote dovoljno da bi se objasnio mjehur hladnoće na sjevernom Atlantiku.

U ponedjeljak je u “Nature Climate Change” objavljena dalja studija od istraživača sa univerziteta Peking i Ohio State University. Prvi put su ovdje kao indicije uključeni podaci van sjevernog Atlantika. Modelske simulacije pokazuju da slabljenje cirkulacije Golfske struje vodi ka koncentraciji soli u suptropskom južnom Atlantiku.

To je zbog činjenice da u tom regionu jako isparavanje stalno povećava sadržaj soli dok gornja grana cirkulacije mora vodu bogatu solju nosi na sjever i sa juga donosi vodu siromašnu solju. Ukoliko strujanje slabi voda u ovom regionu zbog toga postaje slanija. Upravo to pokazuju podaci mjerenja u skladu sa kompjuterskim simulacijama. Autori govore o „otisku prsta sadržaja soli“ slabljenja atlanske cirkulacije.

Pored ovih okeanografskih nalaza mjerenja ukazuje i niz studija sa podacima o sedimentima na to da je cirkulacija Golfske struje u međuvremenu slabija nego u posljednjih hiljadu godina.

Promjene strujanja pogađaju i nas u Evropi, jer „mjehur hladnoće“ vani u Atlantiku utiče na naše vrijeme. Zvuči paradoksalno, kad se misli na scenarij bliskog mraza holivudskog blokbastera “The Day After Tomorrow”, ali britanski istraživači su iznašli da jetstream (mlazna struja vjetrova) u atmosferi u ljeto rado pravi zaobilazak južno od mjehura hladnoće  – to donosi onda tople vjetrove iz jugozapadnog pravca u Evropu i dovodi do toplinskih valova kao u ljeto 2015. Jedna druga studija nalazi smanjenje ljetnih padavina i sjevernoj Evropi i jače zimske oluje. Kako izgledaju dalje posljedice je predmet tekućih istraživanja.

Međutim, nešto pokazuje najnovija generacija klimatskog modela (CMIP6): Ako se zagrijavanje zemljine kugle nastavi cirkulacija Golfske struje će dalje slabiti – oko 34 do 45 posto do 2100. godine. Time bismo došli opasno blizu tački prevrata od koje strujanje postaje nestabilno.

spiegel.de

 Stefan Rahmstorf
Autor/ica 19.9.2020. u 09:21