Bauk deglobalizacije

Izdvajamo

• Suviše dugo su ekonomisti i ekonomski političari vjerovali da mogu ignorisati geopolitičku realnost. Bili su razočarani i mogu samo sebi dati krivicu za svoj nedostajući realizam. Sada je započeo novi razgovor. Oni moraju u tome učestvovati, saslušati sigurnosne probleme i akceptirati da sposobnost otpora nije samo smokvin list za protekcionizam. Ali oni moraju podići i svoj glas i nastupiti za to u šta oni vjeruju, jer oni znaju nešto što njihove vanjskopolitičke kolege često previđaju: da bi svijet nedisciplinovanog geopolitičkog miješanja u međunarodne gospodarske odnose ugrozio rast i radna mjesta.

Povezani članci

• U Kaliforniji proglašeno vanredno stanje zbog požara
• Umro Nelson Mandela
• Izuzetno mladi
• Drama u Poljskoj: Policija izvukla premijerku usred noći iz pobunjenog parlamenta
• Francuska ‘će obilježavati’ genocid nad Armencima
• Freedom House: Od juna 2020. do maja 2021. rekordan broj hapšenja zbog objava na internetu

Decoupling (razdvajanje) je riječ ovoga trenutka – Foto: DPA

Mogu li rivalitet i gospodarska integracije postojati jedno pored drugog? Odgovor će odlučivati o sudbini svjetskog gospodarstva.

Piše: Jean Pisani-Ferry

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

Proteklih tjedana nije nedostajalo na govorima prominentnih šefova država i vlada u kojima nisu razmatrani odnosi njihovih zemalja sa Kinom i moguće gospodarske posljedice geopolitičkog fragmentiranja. To je dobrodošla, već zakašnjela, diskusija. Ona se ipak mora zabaviti sa jednim temeljnim pitanjem: Mogu li rivalitet i gospodarska integracija postojati jedno pokraj drugoga i ako da, pod kojim uslovima? Odgovor će odlučivati o sudbini svjetskog gospodarstva.

U februaru 2020. Jennifer Harris i Jake Sullivan su objavili članak u kome su ukazali na neophodnost novog premišljanja u gospodarstvu. Ako se radi o savladavanju globalizacije, oni tvrde, vanjska politika se u velikoj mjeri „oslonila na malu zajednicu eksperata koja se starala o međunarodnim gospodarskim problemima“. Oni su pozvali stručnjake za nacionalnu sigurnost da se angažuju, preporučili su proaktivno držanje prema javnim investicijama i pledirali su za oprezan pristup u otvaranju trgovine.

Geopolitika i svjetsko gospodarstvo prate već dugo vremena dvije različite paradigme. Vanjskopolitički eksperti gledaju svjetsku politiku često kao igru zbira nula kod koje je dobit jedne zemlja gubitak druge. Nasuprot tome ekonomski naučnici koncentrišu se više na potencijal obostrane prednosti iz multilateralne saradnje i integracije upravljana tržištem. Ove proturiječne paradigme povezane su zajedničkim ubjeđenjem da su trgovina i otvorenost u najboljem interesu SAD-a. Hegemonistički status Amerike imao je svoje nedostatke, ali su koristi nadmašile troškove. Već prije izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD došle su sumnje. Međutim Trumpova otvorena trgovinska politika konfrontacije izazvala je značajniju i održiviju izmjenu perspektive nego što je na početku izgledalo.

Bidenova vlada zadržala je u velikoj mjeri Trumpove trgovinske carine.

Jake Sullivan je 2021. pozvan od strane predsjednika SAD Joe Bidena kao nacionalni bezbjedonosni savjetnik u Bijelu kuću. Jennifer Harris mu se priključila kao Senior Director za međunarodno gospodarstvo (pozicija koju je ona početkom ove godine napustila). Brzo su započeli razvijati geopolitički orijentisanu gospodarsko političku agendu. Više od dvije godine kasnije rezultati su vidljivi. Vlada Bidena zadržala je u velikoj mjeri Trumpove trgovinske carine i Reshoring (povrat radnih mjesta i proizvodnje iz inostranstva) i Friendshoring napravile pitanjem nacionalne sigurnosti. Ona je ponovo oživjela industrijsku politiku sa usvajanjem CHIPS and Science Act i Inflation Reduction Act, označila Kinu kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti i kao gospodarskog rivala i poštrila ograničenja za izvoz i inostrane investicije.

Evropa, gdje je trgovinska politika dugo vremena služila kao zamjena za vanjsku politiku, nije bila na početku oduševljena. Međutim, ulazak Rusije u Ukrajinu bila je tačka zaokreta. On je potaknuo evropske političare da prevaziđu svoju suzdržanost i da opet daju prednost geopolitici pred gospodarskim odnosima. Dok su pregovori sa Kinom oko novoga sveobuhvatnog dogovora o investicijama (Comprehensive Agreement on Investment, CAI) zaključeni krajem 2020. nedavno je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen zahtijevala od evropskih vlada „da CAI ponovo procijene u svjetlu naše sveobuhvatne Kina strategije“. Komisija je nedavno predstavila dva nova nacrta zakona za potporu evropskih neto nula tehnoloških proizvođača: Net Zero Industry Act i Critical Raw Materials Act.

U ovoj hektici se često previđaju gospodarski troškovi koji nastaju ako se u prvi plan stave geopolitički ciljevi. Činjenica da je bila skupa greška zanemariti sposobnost otpora lanaca isporuke i ignorisati sve agresivniji karakter kineske industrijske i trgovinske politike ne opravdava to da se zaboravi da ekonomska međuzavisnost podstiče prosperitet. Kako je Adam Posen iz Peterson Institute for International Economics predstavio mogla bi politika Buy American Bidenove vlade štetiti američkom gospodarstvu i voditi do gubitka radnih mjesta.

Iako je teško kvantificirati dugoročne troškove deglobalizacije, Međunarodni monetarni fond procjenjuje da ona negativno uticati na inostrane direktne investicije i finansijsku stabilnost. U jednom govoru predsjednica Evropske centralne banka (ECB) Christine Lagarde nedavno je upozorila da bi gospodarsko fragmentiranje moglo voditi do manje trgovine, smanjene proizvodnje i više inflacije. Ona je naglasila da bi centralne banke morale brzo djelovati da se ne bi ponovile greške 1970-ih godina. Poruka Lagarde na političare je jednoznačna: Ne pokušavajte troškove protekcionističke politike prebaciti na ECB.

Suviše dugo su ekonomisti i ekonomski političari vjerovali da mogu ignorisati geopolitičku realnost

Tri dana kasnije ministrica finansija SAD-a Janet Yellen izrekla je slično upozorenje. Zadržavajući tvrdi stav prema Kini i izbjegavajući svaku implicitnu kritiku na politiku vlade, upozorila je na to da bi potpuno gospodarsko odvajanje imalo katastrofalne posledice kako za kinesku tako i za američku ekonomiju. Svijet je „dovoljno velik za obje zemlje“, rekla je ona i ukazala na to da je to i Bidenovo stanovište.

Konačno Sullivan je nedavno u jednom govoru objasnio stanovište vlade prema međunarodnoj ekonomskoj politici. Njegov cilj je očigledno bio da umiri strasti ali i da formuliše doktrinu i nađe novi konsenzus o tome kako se mogu gospodarska i vanjska politika međusobno povezati. On je odbio razdvajanje i pledirao je umjesto toga na minimalizovanje rizika u gospodarskim odnosima sa Kinom – formulacija koju je preuzeo od Ursule von der Leyen. I naglasio je da je koncept Friendshoringa dovoljno širok da uključi daleko više zemalja nego što je samo Zapad.

Suviše dugo su ekonomisti i ekonomski političari vjerovali da mogu ignorisati geopolitičku realnost. Bili su razočarani i mogu samo sebi dati krivicu za svoj nedostajući realizam. Sada je započeo novi razgovor. Oni moraju u tome učestvovati, saslušati sigurnosne probleme i akceptirati da sposobnost otpora nije samo smokvin list za protekcionizam. Ali oni moraju podići i svoj glas i nastupiti za to u šta oni vjeruju, jer oni znaju nešto što njihove vanjskopolitičke kolege često previđaju: da bi svijet nedisciplinovanog geopolitičkog miješanja u međunarodne gospodarske odnose ugrozio rast i radna mjesta.

Jean Pisani-Ferry je profesor ekonomije i Public Management na Hertie School of Governance i na Sciences Po u Parizu. On je bio direktor osnivač Bruegela, uticajnog ekonomskog naučnog thinktanka u Briselu. On je tamo danas i stariji saradnik.

ipg-journal.de