ENG
EU je zabrinuta zbog mogućeg novog migrantskog vala usljed turske ofanzive na Siriju, što može izazvati humanitarnu ali i političku krizu s obzirom na to da ne postoji zajednička evropska politika o azilu jer su podjele jednako gorke kao i 2015. godine, za vrijeme prvog velikog migrantskog vala, što je podstaklo podršku populističkim, antimigracionim i euroskeptičnim desnim strankama, pišu svjetski mediji.
Podizanje uzbune
Nakon što su Grčka, Bugarska i Kipar podigle uzbunu zbog porasta dolazaka iz susjedne Turske u kojoj je smješteno skoro četiri miliona izbjeglica, uglavnom Sirijaca, Njemačka je upozorila na ponavljanje haotičnog priliva migranata iz 2015., kojeg je Evropa dočekala nespremna, piše briselski portal Euroaktiv (Euractiv) ističući da je novi migrantski val moguć usljed pokretanja turske invazije na dio Sirije.
Ministri unutrašnjih poslova evropskog bloka sastali su se ove sedmice u Luksemburgu s ciljem da razgovaraju o migracijama, jer je Grčka ponovno postala glavni ulaz u Evropu za ljude koji bježe od ratova i siromaštva na Bliskom istoku, Aziji i Africi, a podaci UN-a pokazuju broj od gotovo 45.600 dolazaka morskim putem ove godine. Prema podacima iz Grčke, u toj zemlji od maja zabilježen je rast dolazaka migranata od 240 odsto.
Ministri su izrazili posebnu zabrinutost da bi slanje turskih vojnih trupa na sjeveroistok Sirije moglo izazvati novi val izbjeglica u Evropu, jer je takozvana istočna mediteranska ruta, od Turske do Grčke, ponovo glavni kanal za tražioce azila koji stižu na kontinent. Evropski zvaničnici smatraju da će Sirijci koji se nalaze u Turskoj vjerovatno krenuti u Evropu kako ne bi bili prisilno gurnuti natrag u svoju nestabilnu domovinu.
Turska planira preseliti dva miliona sirijskih izbjeglica na sjeveroistoku Sirije, u koridoru dubokom 35 kilometara duž granice od 480 km, zamijenivši približno milion kurdskog stanovništva koje živi na istoj teritoriji. Kurdi, kojih ima 1,8 miliona na cjelokupnoj teritoriji Sirije, upozoravaju na etničko čišćenje i svestrani rat, naglašava Euroaktiv.
Evropska komisija je krajem prošlog mjeseca izjavila da je svjesna porasta migranata koji ilegalno dolaze iz Turske u Bugarsku i Grčku, ali je odbacila sve neposredne planove za mogući novi sporazum o migraciji s Ankarom, koja se, ističe Euroaktiv, dugo žalila da je obećana podrška EU, u iznosu od šest milijardi eura u zamjenu za zadržavanje migranata, bila neadekvatna.
Procjena entuzijazma
Većina zemalja članica Evropske unije odbila je podržati hitni plan za spašavanje migranata s čamaca u Sredozemnom moru i njihovo raspoređivanje među voljnim partnerima iz EU, piše agencija Asošijeted pres (Associated Press) ističući kako se na sastanku održanom u utorak u Luksemburgu trebao procijeniti entuzijazam zemalja članica u vezi privremenog plana po kojem su države trebale dati “unaprijed deklarisano obećanje” o tome koliko će azilanata prihvatiti.
Na sastanku ministara unutrašnjih poslova EU samo su Irska, Luksemburg i Portugal ponudile da učestvuju u “hitnom planu” – kojeg su ranije pripremile Njemačka, Francuska, Italija i Malta – koji bi uključivao prijem migranata, razmiještanje azilanta i vraćanje onih koji nisu podnijeli zahtjeve ili ne ispunjavaju uslove za azil, i to sve u roku od četiri sedmice. Francuska ministrica za evropska pitanja Ameli de Monšalan (Amelie de Montchalin) ranije je tvrdila da je desetak zemalja spremno prihvatiti tražioce azila u okviru privremene šeme spašavanja migranata s čamaca u Sredozemnom moru.
Uoči sastanka ministara unutrašnjih poslova bloka u Luksemburgu povjerenik EU-a za migracije Dimitris Avramopulos izjavio je da je to prilika za “sve države članice da pokažu više solidarnosti i više odgovornosti”, ali je, ukazuje Asošijeted pres, dodao i da EU ne može samo pokušati pronaći ad hoc rješenja, već da su potrebni trajni mehanizmi.
Preko milion migranata stiglo je u Evropu 2015. godine, većinom izbjeglice iz zemalja u ratu poput Sirije ili Iraka, što je izazvalo jednu od najvećih kriza u Evropi, dok su se zemlje prepirale ko bi trebao preuzeti odgovornost za njih i koliko bi drugi trebali biti prisiljeni da pruže pomoć. Novi dolasci sada su pali na najniže razine u posljednjih sedam godina, posebno između Libije i Italije, ali zemlje EU još uvijek nisu u stanju da se slože oko najboljeg načina za poduzimanje novih koraka, a krajnje desne i antimigrantske stranke iskoristile su tu konfuziju.
Uoči luksemburških razgovora, grupa za ljudska prava Amnesti internešnal (Amnesty International) naglasila je da je važno izbjeći “još jedan bestidan obračun na moru”. “Čvrst sporazum pomoći će da se spasu životi i pokazati da su zemlje EU opredijeljene da rade zajedno na poštivanju osnovnih vrijednosti i međunarodnih obaveza”, rekao je Mateo de Belis (Matteo de Bellis), istraživač iz Amnestija.
Ponavljanja migracionog haosa
Evropski blok je oprezan zbog mogućeg ponavljanja krize iz 2015. godine koja je ukazala na gorke podjele među državama EU-a, naprezanja socijalne i sigurnosne službe i podsticanje podrške populističkim, antimigracijskim, euroskeptičkim i krajnje desnim strankama, ocjenjuje agencija Rojters (Reuters).
“Ako ostavimo sve zemlje na vanjskoj granici EU (da se sami brinu), nikad neće postojati zajednička evropska politika o azilu”, rekao je njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (Seehofer) upozoravajući kako u slučaju neuspostavljanja zajedničke politike o azilu, postoji opasnost da se nekontrolisana imigracija ponovo dogodi širom Evrope.
Grčka je u avgustu imala najveći mjesečni broj dolazaka od kako je 2016. godine potpisan sporazum između Evropske unije i Turske, ali pritisak na prenapučenim migrantskim kampovima na grčkim egejskim otocima iznova raste, ukazuje agencija. Dobrotvorna grupa Oksfam (Oxfam) saopštila je da je preko 13.000 muškaraca, žena i djece sada smješteno u kamp Moria na Lezbosu koji je bio zamišljen da primi 3.100 ljudi. Oksfam je naveo da zabrinjavajuća situacija s djecom u kampu Moria, gdje su mnogi maloljetnici bili sami.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, osim Grčke, najveći broj migranata ove godine primila je Španija – gotovo 30.000, slijedi Italija s gotovo 8.000, Malta blizu 1.600 i Kipar oko 800. Međutim, u odnosu na broj stanovništva Kipar je pod najvećim pritiskom, navodi se u dokumentu koji je pred luksemburški sastanak pripremila Finska, koja do kraja godine predsjedava Vijećem EU.
Rim i Valeta uzalud su tražili da se više članova iz EU priključi šemi razmještanja migranata koju su prošlog mjeseca dogovorili s Francuskom i Njemačkom, ističe Rojters. Plan se u velikoj mjeri doživljavao kao politička gesta prema talijanskom premijeru Đuzepeu Konteu (Giuseppe Conte), koji je imao prijateljski ton prema EU nakon svrgavanja Matea Salvinija (Matteo) sa strogim antimigrantskim stavom i formiranja nove koalicije u Rimu. Zehofer je rekao da bi Njemačka mogla primiti četvrtinu migranata koji do Italije dođu morskim putem.
Izrazito političko pitanje
Malteški sporazum kojeg su prošlog mjeseca u Valeti potpisale Njemačka, Francuska, Italija i Malta posmatra se kao prvi korak ka stalnom mehanizmu prelociranja tražioce azila koji su spašeni na moru i kao test volje drugih zemalja EU da pomognu Italiji u kojoj je, iako broj dolazaka i nije toliko visok, to pitanje izrazito političko, ukazuje briselski portal Politiko (Politico).
Ministrima u Luksembrugu prikazan je grafikon s detaljnim brojem prvih zahtjeva za azil na milion stanovnika u periodu od januara do jula ove godine. Kipar, Malta i Grčka bili su na vrhu, a Italija na 16. mjestu. Jedan od glavnih problema s kojima se pristalice programa suočavaju je taj što neke zemlje – uključujući Kipar i Grčku – već primjećuju brojeve dolaska koji su veći od onih u Italiji.
Tri države – Grčka, Kipar i Bugarska – žalile su se u dokumentu da je “posljednjih mjeseci pažnja država članica EU bila uglavnom usredsređena na rutu centralnog Sredozemnog mora” a da se ruti istočnog Sredozemlja nije “pružila adekvatna pažnja usprkos činjenici da svi relevantni izvještaji potvrđuju rastući, trajni trend dolaska u ovu regiju”.
“Razumijem politički razlog, razumijem potrebu da pomognemo proevropskoj vladi (…) ali gledajući situaciju na terenu, ovaj dogovor je neracionalan”, požalio se neimenovani diplomata EU govoreći o broju dolazaka migranat u centralnom Sredozemlju.
Drugo ključno pitanje koje je napredak u vezi s Maltom učinilo težim je situacija u Turskoj, odnosno ofanziva na sjeveroistok Sirije, što povećava izglede za novu humanitarnu krizu na vanjskim granicama Evrope, naglašava briselski portal Politiko.
Razvoj situacije u Turskoj i Siriji
Pored povećanja broja dolazaka migranta na grčka ostrva posljednjih mjeseci, događaji u Siriji i situacija sa Sirijcima u Turskoj, odrediće budućnost saradnje EU i Turske o migracijama, napisala je Džesika Biter (Jessica Bither), saradnica Njemačkog Maršalovog fonda u SAD u komentaru za EU Obzerver (EU Observer).
U Turskoj je raspoloženje sve više neprijateljsko prema oko 3,6 miliona Sirijca koji su izbjegli u tu zemlju, a poruke iz predsjedničke palate sve više odražavaju raspoloženje javnosti da se većina Sirijca treba brzo vratiti kući. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan se zalaže za “sigurnu zonu” na sjeveru Sirije, tvrdeći da se tamo može smjestiti tri miliona ljudi.
Najveći nepoznati faktor koji bi dramatično mogao da promjeni status saradnje EU i Turske o izbjeglicama je nešto na šta evropske države nemaju uticaj – borba za provinciju Idlib na sjeverozapadu Sirije. Prema podacima UN, u toj oblasti je od aprila 2019. već razmješteno oko 400.000 ljudi. Pored opasnosti od humanitarne katastrofe, postoji mogućnost da ljudi iz te oblasti krenu ka Turskoj i dalje u Evropu, kako je upozorila Ankara.
Stoga, zaključuje Biter, evropske države moraju biti spremne da djeluju u slučaju potencijalne humanitarne i sigurnosne krize, u zavisnosti od toga šta će se sljedeće desiti u Idlibu i na sjeveru Sirije.
