Za najbolju bh. atletičarku Luciju Kimani ni marke pomoći

Povezani članci

• Ima jedan mali, igrao bi za nas. Kako se zove? Zvjezdan Misimović
• Carlos Tevez otkriva: Džeko se s Mancinijem svađao na bosanskom
• “Bleacher Report”: Navijači ovih klubova najgori su na svijetu
• Ljubinko Drulović: Hrvatska i BiH proći će u drugi krug Mundijala
• Evropa se divi geniju: Džeko: Sada je sve u našim rukama
• Ovakve šale sa sudijama prolaze samo Craigu Bellamyju

Svaki sportista sanja o nastupu na Olimpijskim igrama, a najboljoj bh. atletičarki Luciji Kimani ovaj san će se ostvariti treći put, što do sada nije pošlo za rukom nijednoj sportistkinji iz Bosne i Hercegovine.

Lucia kaže da je vrlo sretna zbog ovog uspjeha, naročito što je uslijedio nakon skoro dvije godine pauze zbog majčinstva i povrede ahilove tetive koja ju je omela da se ranije kvalifikuje za Olimpijadu u Riju 2016. godine.

Upravo ispunjenje norme za Rio navodi kao svoj do sada najdraži sportski uspjeh.

“Nije nimalo lako napraviti pauzu od skoro dvije godine. Atletika je jedan od sportova gdje se kvalifikacije na Olimpijske igre ostvaruju ispunjenjem neke od zadatih normi koje su veoma zahtjevne u bilo kojoj atletskoj disciplini. Ipak sam uspjela u tome i vrlo sam sretna”, kaže za Klix.ba Kimani.

Od Rija, gdje treba istrčati put dugačak 42 kilometra, očekuje prije svega da završi trku i zauzme što bolji plasman. Nažalost, ni ovog puta nije imala nikakvu finansijsku pomoć, ni od matičnog kluba banjalučkog Borca, ni od grada Banje Luke, ali ni od države.

“Do trenutka ispunjena norme nisam imala nikakvu finansijsku pomoć. Morala sam sama uložiti novac i dokazati da mogu uspjeti. Nadam se da će sada nadležne institucije preuzeti odgovornost kao u slučaju drugih sportista koji su se već kvalifikovali na OI”, ističe Kimani, koja je u svijet atletike ušla sasvim slučajno. Kao mala je voljela i igrala fudbal, a nakon slučajnog poziva na učešće u maratonskoj trci koju je istrčala za nešto više od tri sata, što je za nekoga ko je do tada trčao samo rekrativno bio veliki uspjeh, zainteresovala se za atletiku.

Nakon toga je uslijedio i poziv da počne trenirati atletiku, što je rado prihvatila. Od tada dnevno trči blizu 20 kilometara, a ukoliko su u pitanju pripreme za maraton koje traju 3 i po mjeseca, dnevno istrči 30 kilometara. Danas zajedno sa suprugom ljubav prema atletici nastoji prenijeti na djecu kroz atletsku školu koju su zajedno otvorili prije dvije godine u Prijedoru.

“Cilj pokretanja škole je bio da se što više mladih uključi u sport. Postoji veliki broj talentovanih atletičara, ali i djece koja tek trebaju početi trenirati atletiku i da se otkriju u tome”, navela je na kraju razgovora najbolja bh. atletičarka.

klix.ba