Šta je ostalo od olimpijskog duha u BiH: Klizači u Sarajevu ostali i bez leda

Dvadeset devet godina od održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i na planinama u njegovoj okolini, ”olimpijski grad” je još uvijek pridjev kojeg turistički radnici i građani koriste kada stranim turistima predstavljaju glavni grad Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu Agency (AA).

Ipak, u olimpijskom gradu sportski duh više nije živ kao nekad. Od zimske Olimpijade 1984. godine, kada je prvu medalju tadašnjoj Jugoslaviji donio Jure Franko, osvojivši srebro u veleslalomu, a bivša Jugoslavija je imala predstavnike i u umjetničkom klizanju, brzom klizanju, bobu i sankanju, danas je ostala samo stara slava i nekolicina objekata sagrađenih za igre.

No, u mladima još uvijek živi olimpijski duh, iako se rodili tek u godinama nakon održavanja igara u Sarajevu. Jedan od takvih je i Edin Branković, 23-godišnji brzi klizač koji vjeruje u univerzalni sportski i duh i uprkos svemu, bilježi sjajne rezultate.

“U početku, klizanje je bilo samo dječija znatiželja. A onda su krenula prva takmičenja, dobio sam adekvatnu opremu sa kojom sam mogao nastupati na takmičenjima. Prvo sam počeo ostvarivati rezultate na regionalnom nivou, a onda sam u gimnazijskim danima osjetio da se trebam više fokusirati na trening, ukoliko želim ostvarivati bolje rezultate”, prisjetio se Branković svojih početaka u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Klizanjem se počeo baviti u četvrtom razredu osnovne škole, a na prvo takmičenje je tri godine kasnije. A onda su mu se putevi otvorili prema još većim rezultatima.

“Kad čovjek pokušava da ostvari neki rezultat, onda na osnovu toga organizira cijeli dan. Klizanje ili bilo koja oblast tada postaju sastavni dio života. Problem nastaje kada ljudi govore o prevelikim odricanjima. Ja bih rekao da, ako čovjek jasno definira cilj prema kojem ide, onda ono što nekome djeluje kao odricanje, nije zapravo to, već upoznavanje onoga što čovjek želi da ostvari”, pojasnio je Branković.

Kako godine prolaze, shvata da je sport sastavni dio ljudskih aktivnosti. One potiču čovjeka da ide naprijed. Fokus nije na samom sportu, već na onome što sport nosi sa sobom.

“Klizanje je bilo uzrok da što više upoznajem različitosti. Da uvidim da sve različitosti teže jedinstvu. Zaista, kroz dijalog sa raznim klizačima i trenerima od Sjeverne Amerike, preko Evrope, do daleke Azije, imao sam priliku shvatiti da dijalog vodi do novih spoznaja. Kada sam bio u Koreji, bio mi je interesantan njihov pristup prema meni, a njima je bio interesantan pristup kakav sam ja imao prema njima. Različitosti se nadopunjuju, i onda dijele ono što im je zajedničko. To je osnovna lekcija koju pokušavam još uvijek da razumijem”, rekao je Branković.

Bio je na brojnim takmičenjima, a ističe kako je kroz sport naučio da su pobjeda i poraz dvije krajnosti. Ono što nose i jedna i druga je ono što čovjeku donosi promjenu, koja je najbitnija u svemu.

“Zaista sam zadovoljan i pokušavam bićem da budem zahvalan što sam imao priliku da budem među prvih deset juniora na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Ali ako čovjek smatra da će mu ta pobjeda ili taj rezultat ostvariti njegovu potpunu sreću, to je zamka u koju sportaši upadnu. U sportu smo da otkrijemo da smo tragaoci, jer sportaš kroz trening ima priliku da otkrije da je tragaoc za stalnošću”, kazao je Branković, dodavši da sportaš kroz sport otkriva stalnu motivaciju zbog koje ide naprijed.

Iako klizanje nije više toliko popularno, a taj sport nije podržan od vlasti države BiH, Branković je izrazio zadovoljstvo, jer interesovanje za ovaj sport iz godine u godinu raste.

“Prije desetak godina, kada sam počinjao klizati, da mi je neko rekao da ću imati priliku da treniram sa većim timovima i da učestvujem na velikim takmičenjima, bio bih skeptičan. Ali kada osluškujete tok kojim idete, stvari idu svojim redom. Važno je biti u istinskom treningu i maksimalno se posvetiti tome”, istakao je Branković.

– Čekajući ledenu plohu –

Edina Brankovića, koji se bavi brzim klizanjem, ekipa AA željela je snimiti i na treningu. No, zatekli smo ga kako u tenisicama trenira u Olimpijskoj dvorani Zetra, na običnom zelenom podu!?

“Trenutno je situacija takva kakva jeste. Očekujem ledenu plohu krajem decembra, koja će biti upravo ovdje u dvorani. Imao sam naporna takmičenja i naporan period priprema, tako da je u ovoj sezoni ovo za mene tranzicijski period. Ipak, jasna je stvar da takmičari u stranim zemljama u ovom trenutku treniraju na ledu. No, kroz sav ovaj put imao sam priliku da naučim da je bitno da se čovjek ne veže za trenutnu situaciju u kojoj jeste, već da maksimalno pokuša iskoristiti potencijal koji ta situacija donosi”, istakao je Branković.

– Poziv iz Južne Koreje –

Zadovoljan je rezultatima koje je do sad ostvario i ne pokušava razmišljati o tome šta bi bilo da ima pune kapacitete za trening. Kroz sport kojim se bavi, izgradio je kaže pogled prema životu, a sada smatra kako je to sredstvo da čovjek podijeli ono što je svima zajedničko, traganje prema upoznavanju svijeta onakvog kakav jeste. Na mnogim putovanjima morao se sam snalaziti za smještaj. Danas smatra kako mu je to donijelo velika iskustva.

“Kada čovjek pokušava da bude uključen u situaciju u kojoj se nalazi i da zaista da maksimum, onda se postepeno stvari otvaraju. Ljudi često imaju prevelika očekivanja, a tada dolazi do razočarenja. To mi je svakodnevna lekcija, da ne očekujem previše, već da uradim ono što je do mene”, rekao je Branković.

Nedavno je dobio poziv da u Južnoj Koreji trenira sa nekim od najboljih klizača. Proveo je tamo određeno vrijeme i vratio se bogat iskustvima. Svim sportašima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao on, kojima nedostaje podrška vlasti, poručuje da budu svjesni da imaju potencijal da idu prema naprijed.

“Ono što podržava taj potencijal koji čovjek ima u sebi jeste slobodna volja. Trebaju istrajavati i biti maksimalno fokusirani na ono što rade. Da pokušavaju otkriti smisao u svemu tome”, zaključio je Branković, izrazivši nadu da će u budućnosti sport u BiH imati veću podršku, jer se na rezultatima nogometne reprezentacije BiH najbolje vidi koliko narod podržava sportaše.

(anadolija)