On da igra za Republiku Srpsku? To bila uvreda za njegovu porodicu!

Povezani članci

• Rio 2016: Olimpijski komitet donosi konačnu odluku da li će Rusima dozvoliti učešće
• Pjanić: Roma može do naslova, a naša obaveza je da odemo i na EURO
• Burkina Faso u polufinalu
• Nova FIFA-ina rang lista: BiH i dalje najbolja reprezentacija na ovim prostorima
• Grcima 700 ulaznica na Bilinom polju
• Ancelotti zagrizao za Pjanića: Bayern ga dovodi, ali samo pod jednim uslovom

Kada je Vedran Ćorluka (27) istrčao s kapetanskom vrpcom na utakmici Hrvatske protiv Estonije u Puli 27. svibnja prošle godine, nije bilo Modrančanina kojemu u tom trenutku nije zaigralo srce, piše tjednik Max!.

Svakodnevica se pobrinula za simboliku. Vedran je kapetan vatrenih postao baš u Istri, gdje su mnogi izbjegli Posavljaci pronašli svoj dom, kazuje Vladimir Ravlić, nogometni kroničar i autor monografije o NK Mladosti iz Modrana.

Svetinja u plehanskom kraju

Stoper moskovskog Lokomotiva drugi je Dervenćanin u hrvatskoj reprezentaciji. Prije njega u hrvatskom je dresu igrao jedanaest godina stariji Mario Tokić (28 nastupa), koji je također izbjegao u ratnom vihoru i kasnije nosio dres Dinama i Rijeke.

I tko zna tko bi u Puli nosio kapetansku vrpcu da je Ćorluka prihvatio sugestiju trenera u Dinamovoj nogometnoj školi i završio na posudbi u HAŠK-u. Vedran je ostao u Dinamu, a treneru je poručio:

– Moj je san igrati u Dinamu. Ne budem li igrao u Dinamu, neću ni igrati nogomet – govorio je tada Ćorluka.

Ravlić kaže da bi možda netko drugi nosio kapetansku vrpcu i da je Vedranov otac Jozo, poput Vedranova djeda Ivice, sinu bacio kopačke u vatru, smatrajući kako se u životu treba držati ozbiljnog posla, a ne nogometa.

Jozo Ćorluka ipak je dogurao do treće lige u kojoj je zbog ozljede leđa prekinuo karijeru u 23. godini. Za razliku od Joze, koji je za loptom trčao u mjesnom međuopćinskom ligašu Mladosti, Vedran je kao dijete otišao u Zagreb i njegov je put od početka vezan uz Dinamo. Međutim, on se također smatra Modrančaninom. Uostalom, Ćorluke su u selu obnovili i obiteljsku kuću, u kojoj je nekada živio i Vedranov pradjed i koja je danas prilikom obilježavanja raznih obljetnica i svetkovina mjesto u koje rado navraćaju svi stanovnici plehanskog kraja. Za njih je Čarli danas ono što je nekada bila modranska Mladost – svetinja!

– Mladost je jedini klub derventskoga kraja koji je sve do rata aktivno funkcionirao i, uz Tekstilac, jedini koji se natjecao u dobojskoj podsaveznoj ligi. Taj je klub za nas značio sve. Osnivači vjerojatno nisu bili svjesni što su napravili kada su ga osnovali 1952. godine – kaže nekadašnji dugogodišnji igrač, trener i član uprave Mladosti Drago Majić.

Vedrana danas pozivaju u reprezentaciju Republike Srpske. Kada o tome pitate bilo kojeg Modrančanina, on će se samo nasmijati.

– Jedan Ćorluka da igra za Republiku Srpsku? Ma haj’te, molim vas! Već samo spominjanje Čarlijeva imena u tom kontekstu uvreda je za njega i njegovu obitelj – kaže Iko Stanić, bivši igrač, trener i vrstan poznavatelj nogometnih zbivanja u derventskom kraju.

Kao što su Dervenćani ponosni na svog Čarlija, tako je i Čarli ponosan i vezan za svoju Derventu i Modran. Kraju iz kojeg potječe pomaže na razne načine, i moralno i materijalno, a kad god uhvati vremena, što, nažalost, nije često, rado ga posjećuje.

– Svi mi jako volimo Čarlija, on je ponos plehanskog kraja. Njega obožava cijela Derventa, jer on je jednostavno takav dečko. Na terenu možda izgleda robusno, ali u privatnom životu je, kako bi rekli u našem kraju, dobar kao cura – dodaje Stanić.

izvor: sport.ba