Glavu gore, samo tjeraj svoje
Povezani članci
- Lochtea napuštaju sponzori: Speedo i Ralph Lauren raskinuli ugovore s američki plivačem
- CRISTIANO RONALDO igrač godine u izboru Guardiana
- Mourinho: Ekipa je jedna stvar, a druga ekipa je sa njim
- I dalje traje Jamesovo “ludilo”, Bryant postigao četiri bizarna poena
- Zukanović u Sampdoriji: Došao sam u veliki klub
- Obnova krova atletskog stadiona u Zenici: Svi se diče bh. atletičarima, ali malo ko želi pomoći
Navikao nas Safet Sušić na pobjede Zmajeva, pa nam je teško pao poraz. Meni osobno i ne, baš kao niti selektoru, niti onima koji znaju pravu snagu našeg nacionalnog tima i vjeruju u ovu reprezntaciju. Kažem “teško pao”, aludirajući na komentare koji su odmah po završetku utakmice osvanuli na društvenim mrežama i onome što dobar postotak ljudi u ovoj zemlji misli.
Ne želim tražiti dežurne krivce za poraze, vjerovati u prokletstvo našeg najvećeg stadiona, udaljenost navijača od samog terena, u izmjene selektora Sušića. Naravno, djelimično svi ti faktori mogu biti razlog za poraz, ali ne i za preveliku zabrinutost.
Ova utakmica organizovana je isključivo da bi selektor otklonio određene probleme unutar naše igre prije važnih dvomeča. Papetovi “mečevi godine” dolaze u septembru, kada ćemo vidjeti na djelu prave Zmajeve, prave odluke Papeta i pravu igru.
Zašto biti razočaran nakon večerašnjeg poraza? Reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država je pobijedila, te ubijeđen sam uveliko pomogla Sušiću i njegovim pomoćnicima. Tražio je Pape tešku i zahtjevnu utakmicu i baš takvu je dobio. Bolji ispit nego ovaj nismo mogli imati i nije postojalo bolje vrijeme za poraz.
Koliko god voljeli slaviti pobjede, skupljati bodove za FIFA-inu rang listu i puniti se samopouzdanjem, nama je najvažnije da se naš selektor uvjerio da, ipak, imamo nedostatke i da pored svega ne smijemo nikoga potcijeniti, te da se na pojedince, zapravo, ne može ozbiljno računati. O kojim pojedincima je riječ naš selektor najbolje zna. Pogotovo nakon sinoćnje utakmice.
Igrali smo od prve minute sa ponajboljim sastavom i tu smo vidjeli koliko vrijedimo i kako postajemo velika reprezentacija. U drugom poluvremenu šansu su dobili igrači koji nisu u najužim Papetovim planovima, pa je negativan rezultat bio neminovnost. Pape je isprobavao razne varijante, prebacivao igrače u zadnjoj liniji, tražio prave kombinacije, namjeravao doći do odgovora na svoja pitanja… Bio je potpuno u pravu.
Imao je, uostalom, finu prednost (2:0) na poluvremenu i skoro svaki selektor bi kod takvog rezultata krenuo sa izmjenama. Ne bismo Šunjića i Vršajevića vidjeli od 45. minute da je protivnik bila Slovačka u kvalifikacijama, ali zato je ovo bila idealna prilika da nam pomenuti igrači, uz još nekolicinu njih, pokaže koliko (ne)mogu…
Dakle, Slovačka i preostali kvalifikacijski mečevi ni u kom slučaju ne trebaju da se porede s jednim prijateljskim. Selektor je po završetku utakmice sve to sjajno objasnio:
“Bolje da smo igrali 3:3 nego pobijedili 4:0. Još mi nismo sila kakvom nas smatraju, a posebno kako to mi sami sebe smatramo. Poraz je došao u pravo vrijeme”.
Porazi su, uostalom, sastavni dio ove igre. Poraze doživljavaju i daleko veće nogometne sile. Lihtenštajn je namučio Hrvatsku, Paragvaju je malo nedostajalo da pobijedi Njemačku, Švicarska je savladala Brazil… Sve su to rezultati u prijateljskim mečevima koji služe kao provjere pred važne kvalifikacijske mečeve. Protiv Slovačke ćemo se vratiti staroj seriji pobjeda i shvatiti da je Pape bio u pravu kada je govorio: “Utakmica sa SAD-om neć ostaviti nikakve posljedice”.
I za kraj, ne napušta se stadion kada reprezentacija gubi.
izvor: sportsport.ba