AYRTON

Povezani članci

• Spomenička psovka
• Ne odustajemo od istine
• Za cijenu se i ne pita: Karte za Irsku i do 200 KM
• Heroj ulice Samir Radovac: Ostajem u Veležu da stoti rođendan proslavimo titulom
• Pet poena Teletovića, Raptorsima drama protiv Netsa
• Nova majstorija Neymara: Brazilac sjajno petom asistirao za gol

Danas je Neymar da Silva Santos Júnior izišao pred kamere na press konferenciji svoje nacionalne televizije i u suzama zamolio svoj narod da mu oprosti.

Potpuno ravnodušno gledao sam tog razmaženog dečka kako neutješno cvili jer je usud, sudbina i stoper drugoligaša iz Kolumbije spriječio njega, veličinu da ispuni svoju zadaću na ovoj planeti, dakle da svom narodu svojom karizmom donese tako očekivanu radost. Te dječije suze ostavile su me potpuno indiferentnim a kako sam odrastao u vremenu nogometnih karizmi koje nam je ta nacija dala, istinskih karizmi skoro me uhvatio i bijes zbog tog dječarca smiješne frizure koji je umislio da je jednak njima, Bogovima koji su jednom nosili taj dres nama isuviše svet i poseban.

Definitivno živimo u vremenu bez karizmi, možda je tome pridonijela ta nesretna globalizacija i prava poplava beznačajnih ljudi koje nam nude mediji vječno gladni slavnih i poznatih, možda se i svijet promijenio a ja eto mislim da je dekada u kojoj sam odrastao jednostavno dala toliko njih, ljudi zbog kojih sam danas čovjek kakav jesam da su kasnije manje – više svi bili samo njihove blijede kopije. Kada tvrdim da sam više naučio od Alia, Beneša i Parlova o srčanosti od recimo rođenog oca, kada kažem da sam od Tysona naslijedio bijes a od Sliškovića zajebantski stav prema životu to je jednostavno nespojivo i smiješno, jer kako dovraga Ivana Gudelja utrpati uz Socratesa i Zica pored Nikia Laude gurajući od sebe jednog Maradonu a Erica Cantonu postaviti kao ultimativan uzor jer je ovaj znate uletio u gledalište i prebio navijača koji mu je psovao francusku nanu?

Prije točno dvadeset i šest godina, dakle 1989. godine Ayrton Senna je izašao na press konferenciju svoje nacionalne televizije i u suzama zamolio svoj narod da mu oprosti. Ayrton je plakao kao malo dijete i plakao je od bijesa a ja i cijeli svijet plakali smo s njim, svijet kojem se suprostavio, svijet bogatih i bahatih vlasnika oktanskog cirkusa koji su te sezone profesoru Alanu Prostu obećali naslov svjetskog prvaka kao krunu njegove karijere. Ayrton nije plakao kako je jučer plakao Neymar, Ayrton je u suzama molio svoju naciju da mu oprosti jer je tvrdoglavo magare koje ne zna pognuti šiju, Ayrton je plakao i molio svoj narod da mu oprosti jer je njegov stav u koji je vjerovao i za koji je držao da je ispravan, stav kojem su se protivili i mediji i kolege vozači i kompletna kugla zemaljska, stav čovjeka koji ide sam protiv sile, protiv nepravde i protiv samog sebe stav za koji on moli oprost jer ga nema snage zatomiti u sebi i biti netko drugi.

Kada mu se na startnoj liniji ugasio bolid ja sam nakon neprospavane noći da ne propustim utrku života bjesnio po kući i nemoćno gledao profesora kako niže rekordne krugove, Senna je bio točno četrnaesti bez ikakve šanse da bude u bodovima i Francuzi su već slavili, a tada je počela kiša.

Krug za krugom Ayrton je vozio kao da je staza suha i na samom kraju obišao je Prosta mahnuvši mu pritom, Ayrton je vozio protiv cijelog svijeta i protiv cijele tadašnje elite Formule 1 koji mu na postolju, što se nikada nije dogodilo nisu čak ni čestitali, no sve je to bila tek uvertira u ono što će se dogoditi za dva tjedna u Suzuki u Japanu. Ayrton je bio na pole positionu.

Običaj je i pravilo da bolid koji ima pole position starta sa čistog dijela staze u takozvanoj vozačkoj idealnoj putanji koju vidite jasno nakon nekoliko krugova kada se ona ocrta na stazi no nekim čudom njegov Marlboro Mclaren se našao na prljavom dijelu staze a Prostov na čistom uz veliku šansu da uđu u prvi zavoj pod Prostovom dominacijom zbog velikog gripa kojeg ima unutrašnji bolid. Senna je bjesnio. Dva puta je jasno dao rukom znak moćnicima na prozorima što misli o njima a onda gnjevno sjeo u bolid te pri brzini od 320 km na sat pokušao ući sa unutarnje strane prije Prosta u zavoj, profesor je taj potez kao uostalom i cijeli svijet i mi bez daha na drugom kraju svijeta panično popratio izvrtanjem na pješčanom dijelu no Ayrton je davao znak rukom djelatnicima uz stazu da mu pokrenu bolid i izguraju ga na cestu. Kada se vratio prošavši kroz nekoliko šikana između naslaganih guma i razbijenog prednjeg ovjesa zaostajao je cijeli krug za svima. Iz boxa je izašao kao poslijednji.

Tih sedamdeset krugova pamtit ću cijeli svoj život. Nitko, ama baš nitko nije htio da ga Senna prođe niti je on na to imao pravo no Ayrton je vozio kao u transu zaobilazeći u potpuno nemogućim šikanama Lotuse i Ferrarije da bi par krugova prije kraja došao u mjenjač vodećeg u utrci. Kroz ciljnu ravninu prošao je svojom prepoznatljivom uzdignutom šakom prijeteći svima, cijelom svijetu kojeg je upravo pokorio na način na koji to nikada više nitko ni u ludilu pokušati neće, Ayrton Senna Da Silva bio je po prvi put u svom životu svjetski prvak u formuli 1 a mi smo ludovali, mi smo skakali i vrištali od sreće jer smo upravo prisustvovali možda najvećem i najluđem događaju koji će itko ikada napraviti za našeg života.

Na press konferenciji vidno uzrujani pojavili su se s uvrijeđenim i vidno šokiranim Prostom čelnici FIA-e ustvrdivši da je Ayrton Senna tijekom utrke i samog incidenta koji je skrivio Prost napravio niz nepravilnosti i po živote vozača opasne radnje a kao razlog što mu oduzimaju titulu naveli su tih stotinjak metara koje je Ayrton izguran kroz pijesak od strane ljudi u žutim kabanicama.

Prije točno dvadeset i šest godina, dakle 1989. godine Ayrton Senna je izašao na press konferenciju svoje nacionalne televizije i u suzama zamolio svoj narod da mu oprosti. Ayrton je plakao kao malo dijete i plakao je od bijesa a ja i cijeli svijet plakali smo s njim, svijet kojem se suprostavio, svijet bogatih i bahatih vlasnika oktanskog cirkusa koji su te sezone profesoru Alanu Prostu obećali naslov svjetskog prvaka kao krunu njegove karijere a ja sam znao da je taj ludi Brazilac promijenio moj stav prema životu, prema bahatima i moćnima zauvijek, ja sam znao da više nikada neću biti isti i da ću biti Don Kihot koji će do svoje smrti voditi svoj rat protiv vjetrenjača.

Neymar da Silva Santos Júnior?

Dajte, nemojte me zajebavat!