Suvereni nitkovi

Povezani članci

• Ministar? Laže? Mulja?
• Predrag Lucić: Bog mora da je Srbin
• Donatella Di Cesare: Mi izbjeglice
• MOGU LI SE IZA JASENOVCA PISATI PJESME?
• Saša Leković: Poziv na odstupanje sa dužnosti predsjednice RH
• Viktor Ivančić: ROĐENI VOĐA

Hrvatski premijer odlučio je da Hrvatska neće biti sabirni logor za ljude koji tu ne žele ostati, pa se shodno tome za sada dobro nosi s problemom velikog broja izbjeglica. Jest da je, uz svoga vještog veznog igrača, ministra unutrašnjih poslova, premijer zaigrao mangupski, jest da užasno nervira bliske susjede, jer u igri s vremenom, dok Mađari zatvaraju jedan granični prijelaz, izbjeglice se brzo preusmjeravaju na neki drugi, još otvoreni ulaz u Mađarsku, te se tako prostor stalno rasterećuje od jednih, dok drugi već pristižu u Hrvatsku. Hrvatska policija, volonteri, liječnici, vozači autobusa, vlakovođe, građani… svi su odlučni u namjeri da pomognu koliko mogu, stoga nikakvih incidentnih situacija zapravo nije bilo, no tek će se vidjeti, ovisno o pritisku izbjeglica, hoće li se taj hrvatski humanizam uskoro istopiti.

Piše: Heni Erceg, mladina.si

S druge strane, u ovoj se krizi opet razotkrilo drugo, bijedno lice Hrvatske, najbolje ocrtano u liku predsjednice Republike koja je već od dolaska prvih izbjeglica odlučila biti heroina najgorih nacionalističkih skupina. Ona je zadužena za širenje histerije i ksenofobije, ona smatra da je slanje vojske na granice i njihovo zatvaranje jedini način rješenja krize, u tu je svrhu odmah sazvala svoje fantomsko Vijeće za domovinsku sigurnost, jer među tolikim brojem izbjeglica svakako ima i mnoštvo terorista, potom je uz stalne nasrtaje na Vladu i premijera stvorila paralelnu vlast i imenovala svoga povjerenika za migrante. U liku radikalnog Tuđmanovog nacionalista koji smatra da je katastrofalno za Hrvatsku to što radi premijer, nego je „vojska svojim tijelima trebala spriječiti ulazak izbjeglica“, pa naglašava ugroženost suvereniteta fantazmama o teroristima, a zapravo gura laž kako zbog povrede suvereniteta predsjednica ima pravo upotrijebiti vojsku.

Uglavnom, desničari svih vrsta nostalgično pogledavaju u pravcu Mađarske, njenih žičanih ograda, suzavca i oružja, priželjkuju svoga Orbana u liku šefa Hrvatske demokratske zajednice, koji se došuljao na granicu, ne da bi pomogao izbjeglicama, nego kako bi ustvrdio da su žica i vojska jedini način očuvanja „evropskih granica“. Besramno manipulirajući jednom tužnom situacijom u predizborne svrhe, opozicijski političari svjesno šire histeriju, a njihove su izjave jednako nepodnošljive kao i one njihovih medijskih promotora čiji vulgarni tekstovi podsjećaju na utjecajne uratke nacističke propagande.

Tako će komentator Večernjeg lista ispisati odvratni fašistički pamflet u kojemu ističe kako su „slike djece sredstvo emocionalne pornografije u službi manipuliranja javnosti“, kako je među izbjeglicama najmanje 70 posto muškaraca, to jest terorista, koji „su u punoj snazi i ne prežu od nasilja“, te se nakon opširnog pljuvanja po izbjeglicama koji da ugrožavaju nacionalnu sigurnost Hrvatske, ironično zapitati: „Tko je čiji talac i tko kome ugrožava slobodu? Migranti domaćinima ili domaćini migrantima?“ A dotični je i sam bio migrant, došljak iz susjedne Bosne, ali to se ovdje ne računa, tamošnji Hrvati, naime, još su od Tuđmanova pokušaja teritorijalnog pripajanja dijela Bosne Hrvatskoj mnogo veći Hrvati od građana Hrvatske, pa stoga ni taj gospodin nema ovdje izbjeglički status, a nije, eto, ni terorist. Štoviše, institucionalno je etablirani lovac upravo na „Jugoslavene“, ljevičare, izbjeglice… sve koji „ugrožavaju“ nacionalnu sigurnost ekskluzivno „njegove“ države.

Doista, prilično je gadljivo slušati tolike lekcije iz fašizma i ksenofobije onih koji bi već sutra mogli preuzeti vlast, ili od strane Katoličke crkve čiji publicist „otkriva“ formulu terorizma, tvrdeći da u zemlju koju misliš napasti jednostavno pošalješ gomilu koju neprijatelj smatra migrantima. Notorni desničari, bivši optuženici za ratne zločine, akademici, publicisti, svi pod nacionalističkim skutom predsjednice države, glasaju se mračnim porukama pod zajedničkom egidom kako je „izbjeglički val dio monstruoznog plana kojemu je cilj slomiti kršćansku Evropu“.

Još 1995., nakon rata u Bosni, Giorgio Agamben u svom je eseju „Iza ljudskih prava“ najavio nove koncentracijske logore u Evropi i doveo u pitanje trojstvo država-nacija-teritorij, a mnogo prije Hannah Arendt je u tekstu „Mi, izbjeglice“ upozorila kako se čitav koncept prava čovjeka urušio čim su se oni koji su ga proklamirali prvi put susreli s ljudima koji su uistinu izgubili sve. Ali tko da čita filozofe? Makar se, evo, zorno pokazalo kako obrana nacionalnog suvereniteta brzo poništava sva prava onih koji su zbog nekog zla ostali bez svojih država, nacija, teritorija, te automatski postali obespravljena, mrska skupina. Od koje se Evropa, potrošenog stida, štiti strašnim sredstvima svoje prošlosti.

I upravo taj koncept zagovaraju hrvatski nacionalisti, nekadašnji tvorci ideje „humanog preseljenja“, a što je zapravo podrazumijevalo etničko čišćenje, kojima je ne tako davno pošlo za rukom da u samo nekoliko dana kroz otvoreni koridor pošalju odavde više od 200 tisuća hrvatskih građana. Na traktorima! Jer bili su Srbi i bili su teroristi. I ugrožavali su nacionalni suverenitet Hrvatske.