Prišla sam krevetu i odložila crnu torbu podno njegovih nogu. Pridigao je glavu, pomaknuo desnu ruku u mome smjeru i s naporom izgovorio svoje ime, premda mi je ono bilo poznato. Zatim mu se kut usana nakrivio u jedva primjetan osmijeh. Prije je to bio nedefinirani facijalni grč, ali je za ovu prigo
Naravno, onima koji još uvijek znaju što su to ‘pravi’ blagdani, želim sve najbolje. Iskreno, ne znam bih li vam čestitala i novu godinu, jer s obzirom na sve, bojim se ima li se uopće što iščekivati, a kamoli čestitati.
Nitko mu neće dati ruke da ga spasi. Svima odgovara njegov odlazak. Jedna politička karijera je nepovratno samouništena. Čeka se odbrojavanje, a u tom političkom samrtnom hropcu cijeli mu Zagreb sekundira. Milane, baci ručnik u ring, gotovo je!
“Nakon otužnog posjeta Interliberu, premda nisam baš neki sindikalni tip, zabrinula sam se za formu svih nas. Koji živimo od i oko knjige. Ok, početni entuzijazam s kojim smo ulazili u ove poslove dakako da je ispario, problem je što se nije pretvorio u profesionalizam one vrste u kojoj si sigura
A kakve li tek ožiljke nosi ona brojna siročad na svojim dušama, i koliko su oni u stanju normalno živjeti mogu samo zamisliti. Pred njima ću se uvijek, mada nekada neću ni sebi moći objasniti zašto, osjećati krivim.
Kada broj onih kojima je stalo preraste za samo jednu osobu broj onih koji su ravnodušni, onda za društvo ima nade; dakle kad nešto više od polovice čovječanstva počne brinuti u odnosu na broj ravnodušnih. Ja sam i svojim pisanjem – kao prvim i možda najjačim oružjem – i svojim govorništvom/predava
Nakon manje od dva sata “ptice”, na amsterdamskom pustom i nekako suviše čistom peronu, trgne me hladan glas staničnog spikera: “Pazite na vlastite stvari. Na djelu su opasni i drski džeparoši.”
Morate biti spremni napraviti trajne promjene u svom načinu života
Odbija ura na katedrali. Četiri svjetlija zvuka i jedanaest mračnih, crnih gongova. Bije bat sa zvonika crkve mrtvoga madžarskoga kralja, plove zvuči nad gradom, u srebrnom zvonkom krugu, odjek tajanstvene melodije pline po po-lumračnoj sobi, protječe vrijeme, zvone satovi na crkvama, noć je, jed
Trećega dana poslije večere u vinogradu uputio sam kartelu pismo da sam obolio i da kroz jedno, po predviđanju liječnika “neizvjesno vrijeme”, ne mogu nastupiti svoje dužnosti; tom suhoparnom, potpuno oficijelnom pismu priložio sam liječničku svjedodžbu jednog svog znanca kirurga: nadražaj slijep
Jedno mi je međutim postalo jasno: treba ostati logičan, jer bilo kako bilo, logika nikada nije nepouzdan vodič. Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
U šerpe više niko nije hteo da lupa. Fantastični beogradski ulični orkestar ne bi se ponovo dao skupiti: neko je zauzet poslom, neko je odrastao i shvatio da od lupanja nema ‘leba, neko je na paradi, neko je razbija, neko je već pod zemljom, neko odavno van nje, a neko je hram Terazija zamenio njego
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
