Heni Erceg, žena. Ime. Oštro novinarsko pero. Sloboda. Simbol. Institucija. Posvećenost. Ideja. FERAL. Heni na udaru svih: mržnje, prijetnji, kleronacionalista, nasilnika. Heni izolacije, distance od svega zla Tuđmanovog vremena i kasnije u Hrvatskoj. Heni – neuništiva! Za tacno.net govori o
Da li se bolje osjećate, da li vam je savjest mirna, možete li se sada pogledati u ogledalo, možete li mirno otići na groblje suboraca i branitelja, možete li dostojanstveno obući odoru koju ste nosili u Domovinskom ratu? Imate li dojam da ste zastranili? Nama ne trebate odgovoriti, odgovorite sami sebi – i živite sa time!
Radi se o ozbiljnim stvarima. Pročitaj analize upućenih ljudi pa ćeš vidjet da ništa nije slučajno, da »nije slučajno da je Josipović u Londonu bio i s kraljicom i s premijerom«, da »nije slučajno da je Milanović u isto vrijeme dao intervju BBC-u«, te da »nije slučajno ni tjednik Bild, iza kojega stoje britanske službe, u isto vrijeme objavio negativno intoniran tekst o Hrvatskoj«.
Tanja Miletić Oručević jedna je od najznačajnijih pozorišnih redateljica u regionu. Doktorica teatrologije ne libi se otvarati ni najmučnije teme u društvu, od Feral kabarea kojeg je radila sa Hasijom Borić do ‘Bio je lijep i sunčan dan’ kojeg je
Ona tvoja zemljakinja, ona Pikarova, baš zajunila po svome: pa zločini, pa ovo, pa ono, pa dokaz ovaj, pa dokaz onaj… Sreća da je Elizabeta bila razumna ko i ja, inače bih morao da čitam presudu za doživotnu uz svoje izdvojeno mišljenje, pa bi i mene boleo jezik. A ovako me baš boli briga. Bilo pa prošlo, ko i taj njihov rat.
Meni je, za razliku od Mate Granića, posve normalno da svatko tko je pretrpio – kako on kaže – »materijalnu ili neku drugu štetu« može tužit svakoga na koga sumnja da ga je oštetio. I da to može uradit bez obzira na ovu hašku presudu, kao što je, uostalom, mogao i prije nje.
Znaš već da se Štimcu u euforiji dogodi da takve čisto sportske i apolitične izjave o generalima koji će šutnut loptu sa centra izvali pred kamerama, pa se poslije emitiranja mora nemušto ograđivat sam od sebe i slušat kako mu onaj štreber od Šukera dijeli packe.
Znaju li resorni i neresorni ministri šta se događa u slučajevima kada djetetu s invaliditetom umru roditelji? Znaju li da takva djeca skončavaju na psihijatrijskim odjelima i u domovima za stare i nemoćne, gdje im često slijedi umiranje u mladoj dobi zbog manjka ili nepostojanja osoblja koje bi se znalo brinuti o njima?
Elvedin Nezirović je veliki pjesnik, rekao je nedavno Mile Stojić, jedan od najznačajnih književnika na ovim prostorima, i da, Feralovac. Toma Akvinski je Aristotela zvao filozof, to je govorilo sve. Alija Kebo se tako može zvati pjesnik, okupio je mlade
A šta ti zoveš Srbijom? To što je ostalo od Republike Srbije? Pa više je Srbije van njenih granica nego unutar njih! A ti da si Srbin, ne bi odlazio u Ankaru da podržavaš turske planove da se uništi i ovo malo Srbije van sebe!
Šteta što se kipar nije sjetio da uz Tuđmana u bronci odlije i Matu Laušića, Krešimira Kašpara ili još nekog od onih silnih tjelohranitelja i djelobranitelja koji se od voljenog predsjednika nisu odvajali ni za njegova života. Možda bi se u takvom prirodno-brončanom okruženju Franjo Tuđman osjećao sigurnije, pa ne bi bilo potrebe za ovolikim policajcima.
Kao klinac gutao je serije o agentima, špijunima i konfidentima, i sanjao kako će jednog dana i sam u kakvom besprizornom kafiću na periferiji razgovarati sa svojim privatnim izvorom iz podzemlja, tetoviranim tipom što su ga bossovi zajebali za neki posao sa Šiptarima, pa mu diskretno na stol stavljati novčanicu od petsto kuna, upoznavajući ga s “kolegom Markom”.
Našlo bi se u ovoj priči gradiva i za studente politologije. Vrijedilo bi se pozabavit pitanjem: zašto se don Grubišić s pozicije apsolutnog favorita povukao iz utrke za gradonačelnika Splita i tako otvorio prostor za Keruma koji je do prije mjesec dana bio politički mrtvac?
Više puta sam se pojavljivao na HRT-u upozoravajući na dugoročnost posljedica ulaska u EU. Mnogi su slušali, ali većina ipak ne – danas se pridružuju ludnici prepunoj lopuža i kriminalaca, pedofila i sotonista koji vode EU-sindikat organiziranog kriminala.
Ispada da mladu hrvatsku državu nisu željeli Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić, Markica Rebić, Ljubo Ćesić Rojs, Željko Sačić i ostale uzdanice vojnog i špijunskog državotvornog aparata. Koliko se sjećam, upravo su oni na splitskom aerodromu ispratili Darija Kordića na put koji ga je preko Haaga odveo do zatvora u Grazu.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
