Turčilo: “Mladi se drže pod teretom prošlosti radi lakše manipulacije”

Povezani članci

• JESU LI MUSLIMANI PROBLEM?
• Esad BAJTAL: Bh građani dosadašnje prevarante ne žele više imati na vlasti
• Sa novim izmjenama zakona biće nemoguće dokazati korupciju
• Neno Zuko: Bosansko-podrinjski kanton za jedinstvene naknade porodiljama u Federaciji
• Predizborne nedoumice: GLUPOST NIPOŠTO NE ODVAJATI OD VLASTI
• Predstavljen izvještaj o antikorupcijskom monitoringu javnih nabavki: 96% sredstava potrošenih na postupke javnih nabavki bilo rizično

Foto: šg

Lejla Turčilo je redovna profesorica Odsjeka za žurnalistiku i komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ali i autorica i koautorica šest knjiga i velikog broja znanstvenih članaka objavljenih u časopisima u BiH, regiji i Europi. Za Tačno.net govori o odnosu novinarstva i kulture sjećanja.

Razgovarala: Kristina Gadže

Kako novinarstvo u BiH govori o kulturi sjećanja?

“Govori rijetko, dosta površno i sa izuzetcima. Nismo još uvijek svjesni važnosti kulture sjećanja u medijima i kakvu imamo odgovornost kao novinari u smislu da možemo graditi budućnost, a ne biti u službi dnevne političke manipulacije.”

Kada govorimo o prevazilaženju prošlosti, koji su zdravi mehanizmi suočavanja s prošlošću?

“Oni su uvijek individualni i kolektivni. Individualni podrazumijevaju oslobađanje od vlastitih trauma, predrasuda i pristupa koji su jednostrani, a kada je riječ o kolektivnom sjećanju tu postoji mnogo različitih faktora, no smatram da je kod te vrste najvažnije biti svjestan svoje odgovornosti i djelovati u skladu s nekim etičkim načelima koja su univerzalna.”

Je li novinari nose teret ili pritisak zbog načina na koji trebaju pisati o povijesnim događajima?

“Da, jer su posljednji u lancu odlučivanja o tome kako će se pristupiti određenim temama. S druge strane prvi su na udaru kada se o takvim temama izvještava, to nije nimalo laka pozicija. Ipak, urednici i vlasnici medija su oni koji upravljaju ideološkim procesima, pristupom i manipulacijama informacija koje novinari donesu s terena, no odgovornost se na kraju prebacuje individualno na novinara. Ako se ne možete oduprijeti takvom pritisku, onda ni ne trebate pisati o takvim temama.”

Pridonose li mediji pozitivnijem ili negativnijem suočavanju s prošlošću?

“Dinko Gruhonjić kaže da imamo novinare i antinovinare. Novinari doprinose suočavanju i sigurna sam da ih još uvijek ima u BiH, no postoje i antinovinari koji ne služe građanima ni javnosti nego svim drugim politikama i to ih čini manipulatorima. To se često izražava kroz negiranje događaja iz prošlosti, a s time čine nemjerljivu štetu društvu. Njih je potrebno stalno spominjati, no teško je da će se promijeniti zbog samih uvjeta u profesiji koji su najčešće financijske prirode.”

Kako Vaši studenti razmišljaju o ovoj temi?

“Smatram da je dosta mladih opterećeno osobnim pričama i teretom onoga što su čuli od članova obitelji, no vidim puno spremnosti da razgovaraju i prihvate da neki njihovi stavovi možda nisu uistinu takvi. Što su oni spremniji za takve iskorake, to je lakše da dođemo do nekih zajedničkih stavova. Mislim da se mlade drže pod teretom prošlosti jer je tako lakše njima manipulirati, ali vidim i potrebu da se toga oslobode, a  tome treba služiti i fakultet kako bi oni sutra postali misleći ljudi.”

Kako bi mladi novinari trebali izvještavati o temama iz prošlosti, pogotovo oni koji nisu doživjeli rat?

“Ključna stvar je misliti o posljedicama. Mladi bi trebali prikazati jednu drugačiju perspektivu iz pogleda nekoga kome je opterećenost iz prošlosti nametnuta. Oni se s takvim temama suočavaju i u svakodnevnom životu. Sjajno je što mladi novinari razumijevaju svoju ulogu i ne žele pristati da budu samo sredstvo, a sama istina bi trebala biti i sredstvo i cilj njihovog izvještavanja.”