ŠTRAJK! RADNICI GLAĐU, NOVINARI VIJEŠĆU

Povezani članci

• Priča o Ivanki Šućur: Sarajevska majka hrabrost i njena djeca
• Sramotan kraj sramotne karijere
• Adnan Šteta: Vožnja od Pazarića i Hadžića trajat će kraće, građani sada imaju voz
• INTERVIEW Tomislav Jakić: Biden je još devedesetih jako dobro detektirao tko je tko u posljednjem ratu
• FTV I BHT1: KOGA BRIGA ZA AMNESTY INTERNATIONAL
• Kurspahić: „Mržnja“ iz druge perspektive

Štrajkovi radnika u BiH su česti. Medijima bi trebali biti pokretači ozbiljnih priča o socijalnom stanju i privatizacijama. Ipak, sve se svodi na vijesti o zdravstvenom stanju radnika, uz sporadične informacije o mjerama vlasti. Tu praksu portali su slijedili i povodom štrajka glađu radnika Livnice čelika Tuzla. Analizirali smo portale: klix.ba, faktor.ba, avaz.ba, ba.n1info.com, balkans.aljazeera.net, glassrpske.com, dnevni-list.ba i oslobodjenje.ba

Piše: Amila Kahrović Posavljak, analiziraj.ba

Prva zamjerka koja bi se mogla uputiti analiziranim portalima je mali broj tekstova o štrajku. Kada su u pitanju teme iz visoke politike ili posjeta nekog zvaničnika BiH, više puta dnevno objavljuju se tekstovi s mnogo detalja. Ovakva ažurnost izostala je kod štrajka glađu radnika Livnice čelika Tuzla. Pozitivni izuzetak su portali ba.n1info.com, balkans.aljazeera.neti oslobodjenje.ba.

Osim toga, objavljeni tekstovi uglavnom su bez istraživačke note.

Tako je, u prvom tekstu koji je objavio portal klix.ba, pod naslovom “Radnici Livnice čelika Tuzla štrajkuju glađu”, (25. 1. 2016. M.H.), istaknuto: “Najveći problem radnika Livnice čelika je fiktivna firma Bosnia Valves, jer se radnici Livnice vode pod firmom koja nema kapitala.” Ko stoji iza fiktivne firme, kako je moguće da Livnica čelika osnuje fiktivnu firmu kada je vlasnik kapitala Livnice Vlada TK u udjelu od 70%, koliku krivicu snose nadležni organi – samo su neka od pitanja kojima nema ni traga u tekstu. Tek u drugom tekstu, “Radnici Livnice čelika Tuzla odbijaju vodu i medicinsku pomoć, zabranili posjete” (5. 2. 2016. M.H.), stoji: “Podsjećamo, Livnica čelika Tuzla od prošle godine je u stečaju, a radne knjižice ovih radnika se vode na fiktivnoj firmi Bosnia Valves, koja nema dovoljno kapitala, a za koju je Kantonalna vlada tek predvidjela stečaj.” Ni u ovom tekstu nije bilo ništa o pozadini veze između dvije firme.

Da su mediji više spekulirali nego znali o vlasništvu nad Livnicom čelika, odnosno firmom Bosnia Valves, svjedoči tekst na portalu avaz.ba pod naslovom “Radnici Livnice čelika Tuzla nastavili štrajk glađu” (28.1.2016). U tekstu se nalaze drugačiji stavovi o vlasništvu nad firmom nego na portalu klix.ba. Tako je prenesena izjava Srđana Mićanovića, ministra industrije, energetike i rudarstva Tuzlanskog kantona: “Ono što buni radnike, a ne žele da čuju, jest da je ‘Bosnia Valves’ u vlasništvu Livnice čelika, koja je u stečaju, a Livnica u stečaju nije u vlasništvu državnog kapitala, već u vlasništvu stečajnih povjerilaca”. Iako je tekst potpisan sa “Srna”, trebalo je problematizirati ovu tvrdnju i uporediti je s postojećim zakonima o stečajnom postupku. Inače, tekstovi ovog portala o štrajku glađu radnika Livnice čelika Tuzla bili su veoma šturi i kratki.

Eufemizmi za kriminal

Na portalu faktor.ba, u tekstu “Tuzla: radnici Livnice čelika počeli štrajk glađu” (25. 1. 2016.), piše: “Navode da je razlog za štrajk nemogućnost ostvarivanja prava na penzioniranje, kao i birokratski problemi između Livnice i firme Bosnia Valves, te nedostatak pečata ove firme koji je zaplijenio sud.” Mogućnost najozbiljnijeg oblika privrednog kriminala (fiktivna firma koju je osnovala kompanija u većinskom državnom vlasništvu) svedena je na eufemizam “birokratski problemi”. Portal nije propustio priliku da istakne tvrdnju Srđana Mićanovićakako Vlada TK od početka mandata pokušava riješiti problem radnika Livnice čelika. Naravno, bez ikakve kritičke distance. U tekstu “Vlada FBiH: pronaći rješenje za pomoć radnicima Bosnia Valvesa Tuzla” (1. 2. 2016.), radnici Livnice čelika nazivaju se radnicima firme Bosnia Valves. S obzirom na kontekst, to nije neutralan postupak. Ako su radnici koji štrajkuju uposlenici Bosnia Valvesa, kako to da Vlada pomaže privatnoj firmi? U tekstu se to ne problematizira, baš kao što nema govora o fiktivnoj firmi niti se spominje bilo čija odgovornost.

Jedan od medija koji je stvari nazvao pravim imenom te dosljedno pratio štrajk jeste portalba.n1info.com. Tako se u tekstu “Štrajkač Livnice iz Tuzle: stavili su nam nakovanj na leđa” (http://ba.n1info.com/a81118/Vijesti/Vijesti/Strajkac-Livnice-iz-Tuzle-Stavili-su-nam-nakovanj-na-ledja.html 8. 2. 2015. Nataša Tadić) jasno kaže: “Fabriku je uništila kriminalna privatizacija koja je na kraju poništena. Menadžment je dizao višemilionske kredite, novac prebacivali na tajne račune, a državni kapital u Livnici stavljali pod hipoteku.” Ovim je ukratko čitaocima objašnjen i mehanizam propadanja ove firme. I na portaluoslobodjenje.ba, u tekstu: “Tuzlanski livci i dalje štrajkuju glađu: Pomoć Grada naljutila Vladu” ( 9. 2. 2016. Miren Aljić), ističu se nezakonitosti: “Radnici su od petka poslijepodne zaključani u službenim prostorijama Livnice, firme u okviru koje je nezakonito prije 11 godina oformljeno preduzeće Bosnia Valves.”

Kćerka, protočna ili fiktivna

Osim što nisu problematizirali privatizaciju i stvaranje fiktivne privatne firme u okviru kompanije s većinskim državnim udjelom, što nisu ukazali na krivce za ovakvo stanje, niti propitali zakonske mogućnosti ili kršenja zakona, neki portali su u javnost plasirali i različite informacije o prirodi firme Bosnia Valves. Dok se u tekstovima na portalu klix.ba tvrdi da je riječ o fiktivnoj firmi, na portalu faktor.ba govori se o firmi koja je “kćerka” Livnice čelika Tuzla. Oslobodjenje.ba, u tekstu “Radnici tuzlanske Livnice ne odustaju: iz Hitne pomoći ponovo u pogon” (3. 2. 2016. Miren Aljić), tvrdi da je Bosnia Valves “protočna firma”, bez da je javnosti objašnjeno šta je to protočna firma.

Najviše informacija o štrajku u Livnici čelika Tuzla moglo se saznati na portalubalkans.aljazeera.net, gdje su uz kratke vijesti i tekstove stajali videoprilozi novinarke Nataše Kovačev. Osim svakodnevnog izvještavanja o stanju radnika, na portalu se moglo saznati i da je firma Bosnia Valves osnovana 2004. godine te da na sebi nema nikakve imovine. (25. 1. 2016.) U prilogu pod nazivom “Radnici tuzlanske livnice počeli štrajk glađu” (25. 1. 2016.) stoji: “Vlada Tuzlanskog kantona većinski vlasnik Livnice čelika Tuzla, a Livnica čelika Tuzla osnivač Bosnie Valves. Vlada je imenovala nadzorne odbore i verifikovala izbor direktora.” U prilogu se ističe i da Bosnia Valves osnivaču duguje milion eura za zakup prostorija i mašina te da ova firma nema kapitala. Prilozi novinarke Nataše Kovačev su otkrili i zašto su radnici isprva odbili “pomoć” Vlade FBiH. Tu se nije radilo ni o kakvoj jednokratnoj pomoći, kako su neki mediji izvještavali, već o pozajmici koju je Vlada FBiH nudila štrajkačima (9. 2. 2016.). Iako su poslije radnici dobili jednokratnu pomoć te zamrznuli štrajk, u trenutku kada je prilog pravljen radnicima je nuđena pozajmica.

Zanimljivo je da su portali u RS-u sporadično izvještavali o štrajku. Tako je, naprimjer, na portalu glassrpske.com objavljena samo kratka vijest o tome kako je jednom od radnika pozlilo. Na portalu dnevni-list.ba nije objavljen niti jedan tekst o ovom štrajku. Kao da problemi radnika ne prelaze entitetske i etničke granice.

Iz analiziranog se stječe dojam da su za neke portale izvještaji o štrajku bili prosto izvršavanje novinarskog zadatka i da su slike gladnih radnika služile da prikriju odsustvo istraživanja o problematici i stvore privid brige za opće dobro. Izuzetak, naravno, čine portali koji su visokim profesionalnim standardima i informacijama, a ne samo slikama gladnih radnika, pokazali kako izgleda ozbiljno angažirano novinarstvo.