SMIJENJEN 1 PREMIJER, OBORENA 1 VLADA, ALI NIKO NIJE SMIJENJEN NITI PODNIO OSTAVKU ZBOG LOŠIH REZULTATA ILI IZ MORALNIH RAZLOGA

Povezani članci

• NAJDRAŽI BOŽIĆNI POKLON – ČAK DVA ODJEDNOM
• ACCOUNT: “Došlo je vrijeme da država pošalje jasnu poruku da se koruptivni obrasci ponašanja neće tolerisati”
• Stvoren uslov za finansiranje u Federaciji BiH
• Internacionalni festival književnosti BOOKSTAN. NO EAST, NO WEST
• Tužba kao pravna i pedagoška „oklagija“ Internacionalne škole
• „Njegovi partijski prijatelji moraju povući granicu“

KANTONALNE VLADE SU, GENERALNO, I U 1. KVARTALU 2018. GODINE, NASTAVILE DA KRŠE POSLOVNIKE O SVOM RADU, INTENZITETOM ODRŽAVANJA REDOVNIH SJEDNICA KOJI JE ISPOD PREDVIĐENOG. U 1. kvartalu 2018. nijedna kantonalna vlada nije imala redovne sjednice svake sedmice, kako je to za sve, osim za Vladu PK, predviđeno njihovim poslovnicima o radu. Najbliže tome bile su vlade ZDK i K10, kojima je falila po jedna sjednica, za prosjek od jedne sjednice sedmično (u 13 sedmica, održale su po 12 redovnih sjednica). S druge strane, najmanje održanih redovnih sjednica, u posmatranom periodu, imale su vlade USK, PK i BPK – po 7, ili svega polovinu od broja redovnih sjednica koje su trebale održati.

DIO KANTONALNIH VLADA NEDOSTATAK REDOVNIH SJEDNICA I PLANSKOG RADA, POKUŠAO JE NADOMJESTITI VANREDNIM SJEDNICAMA. Ukupno posmatrano, više od trećine svih održanih sjednica kantonalnih vlada, u ovom periodu, su bile vanredne (uključujući i hitne, telefonske).

PRODUKTIVNOST KANTONALNIH VLADA, U 1. KVARTALU 2018. G, SUMARNO GLEDANO, ISPOD JE PRODUKTIVNOSTI SVAKOG OD KVARTALA U PRETHODNOJ 2017. Posmatrajući pojedinačno, u produktivnosti kantonalnih vlada, izraženoj u broju razmotrenih mjera tokom posmatranog perioda, primjetne su ogromne oscilacije. Najmanji broj razmotrenih mjera imale su vlade HNK, K10, PK i ZHK. A najviše KS, koja je, u 1. kvartalu 2018., razmotrila više mjera nego 4 prethodno navedene vlade zajedno.

SUMARNO GLEDANO, ZAKONODAVNA AKTIVNOST KANTONALNIH VLADA, U 1. KVARTALU 2018., U NIVOU JE KVARTALNOG PROSJEKA IZ PRETHODNE GODINE, ČIJI JE KONAČNI UČINAK, PAK, OCIJENJEN KAO PRILIČNO SKROMAN. Utvrđeno je, ukupno, 40 različitih zakona (30 u prijedlogu, a 10 u nacrtu). Najviše zakona, tokom prvog kvartala 2018., utvrdile su vlade TK (10) i KS (9). Vlade ZDK i SBK, utvrdile su po pet zakona. A ostalih šest kantonalnih vlada, manje od pet zakona. Ubjedljivo najmanje zakona, u posmatranom periodu, utvrdile su vlade PK i USK – po 1, te Vlada BPK, koja, u 1. kvartalu 2018., nije utvrdila nijedan zakon. Loš rezultat u realizaciji zakona posebno je naglašen činjenicom da su svega četvrina utvrđenih zakona novi, tzv. temeljni zakoni, a da su ostalo tek izmjene i dopune postojećih zakonskih akata. Kuriozitet je da Vlada TK, koja je utvrdila najviše zakona u posmatranom periodu (10), nije utvrdila nijedan novi. KANTONALNE VLADE, U GLOBALU, POKAZUJU NEDOVOLJNU OZBILJNOST I ODGOVORNOST, U PLANIRANJU SVOG RADA. Samo su 2 kantonalne vlade – vlade ZDK i SBK – imale utvrđen i ozvaničen program svog rada za 2018. godinu, do kraja 2017. Do kraja 1. kvartala, svih 10 vlada su utvrdile programa svog rada za 2018, ali je samo jedan od 6 programa vlada koji se potvrđuju u skupštini i usvojen do kraja ovog perioda (program Vlade SBK). Što znači da je 5 kantonalnih vlada – vlade PK, HNK, ZHK, K10 i BPK – kraj 1. kvartala 2018. dočekalo bez ozvaničenog, od skupštine odobrenog programa rada za ovu godinu. A radi se, podsjetimo, o ključnom alatu za povećanje efikasnosti rada institucija i njihove fokusiranosti na projektovane ciljeve

LOŠA REALIZACIJA PLANIRANIH OBAVEZA KONTINUIRANI JE PROBLEM U RADU KANTONALNIH VLADA. Nijedna kantonalna vlada nije u potpunosti realizovala svoj plan za prvi kvartal 2018. godine. No, međusobne razlike, u broju utvrđenih mjera i stepenu realizacije, su ozbiljne. Nominalno, realizacija se kreće od svega 14 utvrđenih planiranih mjera od strane vlada BPK i SBK, do 52 utvrđene mjere Vlade ZDK. Vlade TK i ZDK imaju najveći procenat realizacije planiranih obaveza, u 1. kvartalu – Vlada TK 65%, Vlada ZDK 57%. Sve ostale vlade (čiji su nam programi dostupni) imaju realizaciju ispod 50% (Vlada SBK 38%, Vlada USK 25%, Vlada BPK 25%, Vlada KS 20%). Što se tiče zakona, od ukupno 64 zakona, koliko je, po dostupnim programima rada kantonalnih vlada, trebalo utvrditi do kraja marta 2018., utvrđeno ih je svega 15. Dakle, manje od četvrtine.

EVIDENTNO JE DA NI IZMJENE ZAKONA O BUDŽETIMA, KRAJEM 2013. GODINE, NISU POVEĆALE DISCIPLINU KANTONALNIH VLADA U PROCESU USVAJANJA BUDŽETA. Od 50 kantonalnih budžeta usvojenih u posljednjih 5 godina, tek 5 njih su usvojeni uz vladino poštovanje krajnjeg roka za utvrđivanje nacrta ovog dokumenta. Nacrt budžeta za 2018. u skladu sa zakonom utvrdila je jedino Vlada TK. 8 kantonalnih vlada je nacrt budžeta za 2018. utvrdilo sa zakašnjenjem – od 2 dana do više od 2 mjeseca. A Vlada ZHK nije uopšte utvrđivala budžet u nacrtu, nego je budžet u ovom kantonu usvajan po skraćenom postupku, odmah u prijedlogu.

NAJVIŠE SREDSTAVA U BUDŽETIMA ODLAZI NA PLATE BUDŽETSKIH KORISNIKA. Samo se u Kantonu Sarajevo, za plate (i naknade i doprinose) izdvaja manje od 50% budžeta (i to znatno manje). U ostalih 9 kantona za plate se izdvaja gotovo isto (BPK) ili više nego za sve ostale troškove zajedno. Procentualno, najviše se za plate (odnosno najmanje za ostale namjene) izdvaja iz budžeta Zapadnohercegovačkog (67%) i Unsko-sanskog kantona (65%). Kanton Sarajevo za ovu namjenu izdvaja svega 37%, stim da ima i daleko najveći budžet, tako da mu za ostale potrebe (uključujući i razvoj) ostaje najviše sredstava – od ukupne količine novca koji se iz svih kantonalnih budžeta troše na „ostale potrebe“ (osim plata) na KS otpada čak 43%. KANTONALNE VLADE, NA ŽALOST, SVOJIM PONAŠANJEM, SVIH OVIH GODINA, UMJESTO DA GRADE, URUŠAVAJU PRAVNU DRŽAVU. One ne poštuju ni svoje ni poslovnike o radu skupština, ni zakone, a ni Ustav. Poslovnici se krše neodržavanjem redovnih sjednica u propisanom tempu, neutvrđivanjem godišnjih programa rada u za to predviđenom roku, neodgovaranjem na poslanička pitanja ili kašnjenjem sa odgovorima, neusvajanjem zapisnika sa održane sjednice odmah na sljedećoj sjednici, itd. Redovno se krši Zakon o budžetima u FBiH, nepridržavanjem rokova iz „Budžetskog kalendara“. Krši se i Zakon o slobodi pristupa informacijama. U HNK je, nakon presude Kantonalnog suda u Mostaru, u junu 2017., i formalno-pravno utvrđeno da je Vlada, prije tri i po godine, nezakonito zasnovala radni odnos sa komesarom policije i taj problem još uvijek nije riješen. Sve kantonalne vlade krše Zakon o ravnopravnosti polova, jer broj žena u njihovom sastavu ne odgovara Zakonom propisanom – sumarno gledano, žene zauzimaju tek 10% mjesta u kantonalnim vladama, što znači 4 puta manje od zakonskog minimuma. U vladama ZDK i HNK čak nema niti jedne žene. Što je skandal koji prolazi bez adekvatne reakcije javnosti.

OSIM KRŠENJA ZAKONA, U POSMATRANOM PERIODU REGISTROVAN JE NASTAVAK KRŠENJA USTAVA, ODNOSNO, IGNORISANJA RANIJE DONESENIH PRESUDA USTAVNIH SUDOVA, U POJEDINIM KANTONIMA. TE, NASTAVAK KRŠENJA MEĐUNARODNIH STANDARDA O LJUDSKIM PRAVIMA. Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda FBiH, početkom februara 2017., donijelo je presudu da je Nacrtom Zakona o udžbenicima i nastavnim sredstvima za osnovne i srednje škole u Kantonu 10, povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog i srpskog naroda. No, nova verzija ovog zakona, koja bi bila u skladu sa ustavnim pravima svih konstitutivnih naroda (i ostalih) nije razmatrana, na Vladi K10, ni do kraja 2017. ni do kraja 1. kvartala 2018. godine. Što se tiče presuda koje već godinama čekaju na implementaciju: U HNK i PK vladajuća stranka sprječava provođenje ustavnih promjena, kojim bi se ustavi tih kantona usaglasili sa Ustavom FBiH i BiH, i prekinula sistemska diskriminacija na nacionalnoj osnovi. U ZHK i K10 je, ustavnim amandmanima iz 2005. i 2011, obezbjeđeno poštovanje prava konstitutivnih naroda, ali još uvijek nisu provedene presude Ustavnog suda FBiH iz 1998. Ustavni sud FBiH, donio je, u proteklim godinama, i nekoliko presuda koje se odnose na povredu prava na lokalnu samoupravu u KS, koje još nisu provedene. A u 3 kantona imamo na djelu segregaciju u obrazovanju, što je anticivilizacijski i duboko nehumani čin, kojim se krše međunarodni standardi u kontekstu ljudskih prava.

SPOROST U REALIZACIJI SVOJIH OBAVEZA I NEZAINTERESOVANOST ZA ISTINSKU PROMJENU, U INTERESU GRAĐANA, VIDLJIV JE I IZ ODNOSA PREMA REFORMSKOJ AGENDI. Realizacija akcionih planova za Reformsku agendu, generalno, ide sporo i u neskladu sa postavljenim rokovima. A pojedine vlade čak i ne razmatraju ili bar javnost ne upoznaju sa informacijama o stepenu realizacije, koji bi trebale redovno da prate (Pa tako iz HNK, ZHK i PK nemamo zvaničnih informacija o realizaciji akcionih planova za realizaciju Reformske agende). Po raspoloživim podacima, od ukupno 591 mjere, koliko sumarno sadrže svi kantonalni akcioni planovi za realizaciju Reformske agende, u potpunosti je realizovana tek nešto više od trećine (tačnije 35,4%). Za nešto menje od trećine mjera (31,1%), realizacija je u toku, odnosno, ili su, trenutno, djelimično realizovane ili spadaju u mjere koje se kontinuirano realizuju. A trećina (tačnije 33,5%) su mjere čija realizacija nije ni započeta. Pojedinačno gledano, u realizaciji mjera iz Reformske agende, prednjači Tuzlanski kanton. Od 71 mjere u Akcionom planu TK za realizaciju Reformske agende za BiH za period 2015.–2018. godina, 46 ih je realizovano u potpunosti, za 10 je realizacija u toku, a za 11 se radi o kontinuiranoj realizaciji. Od 11 zakona u Planu, 9 ih je realizovano u potpunosti, a 2 djelimično. Tuzlanski kanton, uz Zeničko-dobojski, ima i najmanji stepen mjera nad kojima realizacija nije ni započeta – TK 6%, ZDK 2%. Jednocifren postotak ovih mjera ima još jedino USK – 9%. U još 4 kantona broj mjera nad kojima realizacija nije ni započeta zauzima manje od 50% od planiranog akcionim planom kantona – u KS 21%, BPK 22%, HNK 44% i PK 47%. U preostala 3 kantona, procenat mjera nad kojim nije ni započeta realizacija, u njihovim akcionim planovima, je iznad 50% – u SBK 54%, K10 57% i ZHK – čak 73%.

NI U 1. KVARTALU 2018. NIJE BILO SMJENA MINISTARA ZBOG LOŠIH REZULTATA NJIHOVIH MINISTARSTAVA ILI ZBOG PONAŠANJA NEDOSTOJNOG FUNKCIJE KOJU OBAVLJAJU. Još uvijek nije smijenjen ni ministar finansija Vlade BPK (iz SDA), pravosnažno presuđen zbog falsifikovanja diplome ekonomskog fakulteta. Nije smijenjen ni ministar MUP-a Kantona 10 (iz HDZ BiH), iako bi otkriće da su mu djeca u susjednoj državi primala stipendije za studente slabijeg socijalnog statusa, u svakoj normalnoj državi, podrazumijevalo, u najmanju ruku, promptno podnošenje ostavke iz moralnih razloga. Nije smijenjen, nego je naprotiv za njega obezbjeđeno mjesto i u novoj vladi, ministar MUP-a TK (ex SDA, sada PDA), i pored ukazivanja i opozicije i medija i samog bivšeg premijera, na niz elemenata koji ga čine nedostojnim funkcije koju obavlja. A niko nije podnio ostavku niti je smijenjen ni u Vladi HNK, za koju je sud utvrdio da je nezakonito zaposlila komesara policije ovog kantona i koja, već više od 9 mjeseci izbjegava implementirati presudu suda, odnosno razriješiti nezakonito imenovanog komesara i imenovati novog, u skladu sa zakonom. TRANSPARENTNOST RADA KANTONALNIH VLADA, U GLOBALU, NIJE ZADOVOLJAVAJUĆA. No, trenutno je najalarmantnija (i neuporediva sa drugima) situacija u HNK, čija Vlada je, u januaru 2018. donijela odluku kojom izvode sa zapisnika sa sjednica Vlade proglasava internim aktima, koji će biti dostupni samo članovima Vlade. Time je doslo do kulminacije netransparentnosti, koja je već duže vrijeme karakteristika rada ove vlade, na šta ukazuju i novinari i predstavnici međunarodnih organizacija, a na šta je permanentno, u prethodnom periodu, upozoravao i CCI. Naime, Vlada HNK ne najavljuje svoje sjednice, sa redovnih pravi selektivne informacije, o vanrednim i telefonskim uopšte ne obavješta javnost, zapisnike ne usvaja na način propisan Poslovnikom, nego neredovno i sa višemjesečnim kašnjenjima, a sada ih i krije od javnosti. Zna proći i po nekoliko mjeseci a da javnost (građani ovog kantona, prije svega) nema elementarne informacije šta Vlada HNK radi. A pri tome, na hitnim, telefonskim sjednicama (po kojim je bila neslavni rekorder u prethodnoj godini), koje ne najavljuje i o kojim ne izvještava javnost, (pre)često donosi odluke potpuno neprimjerene za ovakav tip sjednica. Rješenja o razrješenjima i imenovanjima i zapošljavanjima, npr. Zatim, odluke o javnim nabavkama, odluke o koncesijama, odluke o odobravanju novčanih isplata iz budžeta Kantona, pa čak i odluka o kreditnom zaduživanju Kantona. Odluke, dakle, koje po svom karakteru i sadržaju podrazumijevaju planski pristup, ozbiljan odnos, rad na redovnim sjednicama i – potpunu transparentnost! I dok je vladama u EU, kojoj težimo, puna transparentnost nešto što se podrazumijeva i nepoštovanje čega bi izazvalo promptne ostavke ili smjene, dok vlada susjedne Republike Hrvatske ima direktne prenose svojih sjednica i punu dostupnost svih akata koji imaju veze s njenim radom, dotle Vlada HNK pokušava svoj rad sakriti od javnosti i uvid u njega svesti na probrane, cenzurisane, od Vlade odobrene informacije, koje će se plasirati dozirano i kad to Vladi odgovara, a u načelu sa što većim zakašnjenjem. Pa je tako i odluka o proglašenju zapisnika internim aktima Vlade, nedostupnim javnosti, prikrivana mjesecima. Naprosto je nevjerovatno da su čak i informacije o održanim sjednicama i tačkama dnevnog reda na njima i donesenim odlukama, postale tajna. I da jedna vlada na tako drastičan način krši Zakon o slobodi pristupa informacijama i dobre prakse transparentnosti kojih u BiH i te kako ima (pa čak i u HNK, čija Skupština, za razliku od Vlade, pokazuje ozbiljnost i dignitet koju jedna institucija vlasti mora da ima, i na argumentovanu kritiku ne reaguje uvredama i cenzurom nego povećanjem transparentnosti i uvažavanjem stavova i preporuka civilnog društva, s ciljem povećanja kvaliteta svog rada, u interesu građana).