Predsjedništvo Građanskog saveza: Osuda najavljenog smanjenja kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Povezani članci

• Hrvatska i Srbija trebale bi u BiH poštovati svakoga, a ne ignorirati neke kao da ne postoje, i kao da nemaju strahove i dvojbe
• PRIČE IZ PROŠLOSTI U FOKUSU ŠESTOG DANA 56. FESTIVALA MESS
• Džihad ljubavi
• Salko Šarić: O Šantićevim večerima poezije ili o miješanju krušaka i jabuka
• U srijedu promocija knjige Ospice, autora Almina Kaplana
• Svađe, netrpeljivost i mržnja ne trebaju narodu nego etnonacionalističkim politikama

Građanski savez želi ovim putem najoštrije osuditi najavljeno smanjenje broja pripadnika i daljnje reduciranje strukture Oružanih snaga. Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da smanji broj vojnika za daljnjih 700, odnosno da broj lokacija kojima upravljaju OS smanji sa 63 na 55, uperena je protiv interesa BiH. Utoliko više što Savez za promjene, odnosno Mladen Ivanić, koji je na ovoj odluci insistirao, nije učinio ništa da dođe do knjiženja vojne imovine u RS-u, odnosno ispunjenja uslova za aktivaciju MAP-a, na šta su se obavezali koalicionim sporazumom.

S druge strane, Bakir Izetbegović je još jednom pokazao da ne vjeruje ni u šta i da nema crvene linije koju nije spreman pregaziti. U najboljem slučaju, SDA i Izetbegović, po običaju, daju vrapca u ruci za goluba na grani, a u najgorem riječ je o – beskičmenjaštvu.

Smanjenje Oružanih snaga neprihvatljivo je jer postoji konsenzus i u zemlji i u međunarodnoj zajednici da njihova veličina nije u skladu sa njihovom važnošću za BiH, niti sa važnošću naše zemlje za mir i stabilnost u regionu. Dalje, napredak u integraciji u NATO podrazumijeva povećanje, a ne smanjenje, izdvajanja za odbranu i podizanje ukupnih troškova za odbranu na dva posto bruto nacionalnog dohotka.

Pored toga, smanjivati kapacitete za odbranu naše zemlje u trenutku kada se međunarodni poredak suočava sa prijetnjama bez presedana je ili glupo ili zlonamjerno. BiH mora zadržati sposobnost da sačuva svoj suverenitet, a ova odluka u ovakvom trenutku pokazuje slabost. Slabost, kao što je dosadašnja istorija pokazala, priziva agresiju.

Na kraju, pristati na svođenje Oružanih snaga, samo 20 godina nakon iskustva genocida i u nepromijenjenim međunarodnim okolnostima, može samo neko ko to iskustvo nije podijelio sa svojim narodom i zemljom – u ovom slučaju Bakir Izetbegović. Jer je i poslije svega , očito jedini, koji još uvijek vjeruje da je za rat potrebno dvoje. Dominantna većina građana ove zemlje zna da je za ono što smo preživjeli bilo potrebno – jedno.