Predrag Blagovčanin: Mladić je monstrum kojeg se Srbi moraju stidjeti

Povezani članci

• Sat otkucava
• Tajani, Tito i partizani
• Imigracija
  Pitanje „Odakle dolaziš?“ nije nepristojno
• Donatella Di Cesare: Reći Auschwitz
• Njemačka podržava mala i srednja preduzeća širom zemlje u prevladavanju krize izazvane korona virusom
• „Ko ti je ovo radio“, izložba skulptorice Lelje Ćehajić u Galeriji „Zvono“

Foto: Reuters

“Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskog, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Došlo je vrijeme da se poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru.”

Ratko Mladić se osvetio, a srpskom narodu u Bosni i Hercegovini poklonio je najtragičniji poklon koji su u svojoj istoriji dobili. Upravo zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti, autor najstrašnije izjave izrečene u periodu rata u Bosni i Hercegovini, danas, nakon 22 godine osuđen je prvostepenom presudom pred Haškim tribunalom na doživotnu robiju.

Šta znači doživotna robija za nekoga ko ima 75 godina? Da li je pravda zadovoljena i da li će Šuhra Malić majka dva sina ubijena u Srebrenici večeras nakon 22 godine moći mirno zaspati. Najvjerovatnije neće. Pravda za žrtve Srebrenice, Prijedora, Sarajeva i hiljadu petsto djece ubijene u ovom gradu ne postoji niti se na bilo koji način tragedija i bol mogu kompenzirati sa zatvaranjem starca od 75 godina „slabih mentalnih sposobnosti“ u udobnu ćeliju od 15 kvadrata po evropskim standardima.

„Velušiće tuci i Pofaliće tamo nema srpskog življa“. Tukao je general Mladić tukli su i njegovi podređeni pa su tako granatama i snajperima ubili preko 10.000 ljudi, ali njih se arogantna personifikacija zla oličena u spodobi poput Ratka Mladića u svojoj ćeliji neće prisjećati.

Nema potrebe za kajanjem, jer u svom nacionalističkom i zločinačkom umu Ratko Mladić ne vidi ništa sporno u kolektivnim ubistvima, silovanjima i u konačnici genocidu u Srebrenici. Upravo to smo mogli vidjeti u cirkusu od suđenja koje je trajalo 530 dana, a koje je kulminiralo udaljavanjem Ratka Mladića iz sudnice, povišenim pritiskom i psovkama upućenim sudijama i ostatku civiliziranog svijeta.

Ratko Mladić je tako završio svoju karijeru, kao osuđeni ratni zločinac koji će zaboravljen istrunuti u nekoj evropskoj ćeliji. Međutim, politika kojoj je Ratko Mladić tako pokorno služio u Bosni i Hercegovini nije poražena niti je simbolično osuđena na doživotnu robiju.

Kad vam Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske, entiteta nastalog upravo zahvaljujući osuđenim ratnim zločincima poput Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, uoči presude izjavi da „Ratko Mladić ostaje legenda srpskog naroda“ postavlja se pitanje vode li pojedini politički predstavnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini politiku koja će Srbima u ovoj državi doživotno nametnuti kolektivnu krivnju za zločine počinjene navodno u njihovo ime?

Ilustracija: Šukrija Meholjić

Presuda Ratku Mladiću nije presuda srpskom narodu u Bosni i Hercegovini. Međutim, sve dok srpski narod bude tolerisao lijepljenje plakata s licima osuđenih ratnih zločinca poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića i dopuštao dodjeljivanje epiteta poput „heroj“ uz ove monstrume, doživotni kolektivni mentalni i etički kazamat je realnost. Kad vam djeca uče da je Srebrenica „zavjera zapada protiv srpskog naroda“ ili da je „Ratko Mladić heroj nevino osuđen“ zapitajte se gdje živite i želite li  svojoj djeci ostaviti svu krv i kosti hiljada ubijenih.

Očigledno pojedini žele jer decenijskim tolerisanjem nacionalističkih politika i prešutnim dopuštanjem glorifikacije likova poput Mladića dotakli smo civilizacijsko i etičko dno.