OTVORENO PISMO PREMIJERU DINI KONAKOVIĆU

Povezani članci

• Veterinarski fakultet obezbjeđuje besplatnu zdravstvenu brigu za udomljene pse
• Gojko Berić: Karnevalske lomače
• Projekcija dva kratka igrana filma – Maya Milenović Workman
• U susret Osmom martu
• Sezona je krpelja koji mogu uzrokovati smrtonosne bolesti kod pasa
• Koliko kilometara kupite, toliko će Žile (71) preći biciklom

Poštovani premijeru,

Obraćam Vam se javno povodom izjave koju ste dali za portal N1 6. Februara, a koja se odnosila na rješavanje problema pasa lutalica u Kantonu Sarajevo.

“Fali nam azil. Oformili smo ozbiljnu jedinicu unutar KJKP Rad, a zajedno sa Dog Trustom se radi na tranzitnom prihvatilištu za pse koji nisu za eutanaziju. Plan je da se ove godine kupi ili počne izgradnja tog centra”, rekli ste za N1.

Vašu izjavu ću biti slobodna razložiti na nekoliko faktora.

1. Kažete da nam fali azil. A šta je sa postojećim azilima? Imamo ih čak tri. Državna. Niste u stanju renovirati veterinarsku stanicu na Stupu gdje radnici znaju da prihvatanjem pasa u nehumane uslove krše državni Zakon po više osnova?
2. “Ozbiljna jedinica unutar KJKP RAD”? “Ozbiljnošću” nazivate nerješavanje problema uz ulaganja preko 680 000 KM građanskog novca? Koliko ste “ozbiljno” mislili kada ste NAŠ novac trošili na druge slične projekte u prošlosti? Zašto bismo Vas sada shvatali “ozbiljno”?
3. Predlažete kupovinu zemljišta za centar ili da počne gradnja – gdje? Kupujete li ili gradite?

Zašto ništa nije riješeno?

Možda Vas pamćenje slabo služi ili o navedenoj temi ne znate baš puno, ali dozvolićete da Vas i javnost upoznam sa nekim činjenicama.

2007. je odobren projekat aktivista za zaštitu životinja koji su željeli riješiti problem pasa lutalica u Kantonu Sarajevo. Kada je sve dogovoreno, misteriozno je došlo do izmjene regulacionog plana I projekat je stopiran. Taj centar za prihvat neželjenih uličnih pasa je trebao biti izgrađen u sarajevskom naselju Betanija ali do realizacije nije došlo jer se to nije svidjelo tadašnjim gradskim moćnicima.
2008. borba nekolicine ljudi se ne čini više toliko uzaludnom. Pojavljuje se mogućnost realizacije projekta azila za pse u sklopu TZ Kampus u Rakovici. 

Rok za izgradnju azila je bio  juli 2012. godine, a do tada su Ministarstvo privrede KS, Grad Sarajevo i sve općine u Kantonu (s izuzetkom Trnova) izdvojile 590.000 KM, što je bilo sasvim dovoljno za početak realizacije projekta za koji se od početka nije znalo koliko će ukupno koštati.

Pojedinačno, Ministarstvo privrede KS je izdvojilo 100.000 KM, Grad Sarajevo 70.000 KM, općine Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar i Stari Grad po 70.000 KM, općine Ilijaš, Vogošća i Hadžići po 30.000 KM, te Ilidža 50.000 KM. 

Godinu dana ranije 2010. U posjeti kampusu su bili zastupnici kantonalne skupštine Danis Tanović I vaš sadašnji drug iz stranačke klupe Peđa Kojović. 

“Kampus i Udruženje građana za sprječavanje okrutnosti nad životinjama SOS Sarajevo, 30. jula protekle godine (o.p 2009) potpisali su Sporazum o realizaciji projekta Prihvatilište za životinje – Grad Sarajevo u kojem su utvrđena međusobna prava i obaveze Grada Sarajeva, Kampusa i SOS-a, vezana za pokretanje aktivnosti na realizaciji projekta skloništa.”, napisano je tada na portalu radiosarajevo.ba.

Već u decembru 2011. Se u medijima najavljuje osnivanje azila u Prači i nemogućnost realizovanja prethodno dogovorenog i pomno medijski propraćenog azila za pse u Rakovici. Paralelno s tim, najavljuju se i prvi koraci ka pretvaranju propale ZZ Ilidža u azil za pse.

“Općina Ilidža namjerava iskoristiti staru zgradu zemljoradničke zadruge u Rakovici i napraviti azil za svoje područje”, izjavio je Memić novinarima, izjavio je tada Senaid Memić za radiosarajevo.ba.

Dodatno objašnjenje zašto sve prethodno najavljeno nije realizovano dao je Senaid Memič, Vaš stranački kolega, u izjavi za radiosarajevo.ba.

“Mislim da nije bilo dobro rješenje da se azil za životinje nalazi na teritoriji Ilidže, pogotovo ne uz Kampus za ovisnike. Svjesni smo opasnosti koja prijeti od pasa lutalica i zato se ovih dana namjeravamo aktivnije pozabaviti ovim problemom, a već smo obavili sterilisanje i vakcinaciju 40 životinja. Pored adaptacije zgrade, vjerovatno ćemo uposliti i osoblje koje će se angažovati na hvatanju i čuvanju pasa”, naveo je Memić i dodao kako će ‘’najvjerovatnije angažovati uposlenika KJKP Rad, koji ima iskustva u ovim aktivnostima”, dodao je Memić.

Azil za pse u Prači otvoren je 30. Marta 2012. uz više nego pompezno najavljivanje.

“Ministar privrede KS Rusmir Sendić naveo je kako su obišli slične azile u regionu i kako nigdje nisu vidjeli ovakav kvalitet i kapacitet te da su ispoštovani svi propisi, čak i iznad normativa i da se ponosi time.

Ministar Sendić je pohvalio i “izuzetnu poduzetničku klimu u Općini Prača”, kao i “izuzetan poslovni i profesionalni odnos investitora Murai komerc”.

“Pokazali smo kako se problem može riješiti”, rekao je Sendić”. (Izvor: radiosarajevo.ba)

Četiri godine nakon otvaranja tog azila, problem nije riješen a brojne se pritužbe građana na nelegalni rad kamaraju po policijskim upravama. Opštona Stari Grad, poštovani premijeru, protiv privatne firme Murai komerc vode i sudski spor zbog prevare. Rezulatati provedenih istražnih radnji nisu poznate javnosti. Još uvijek.

Mediji su 2012. godine prenijeli da će “ Kanton Sarajevo, Grad i općine krajem decembra prošle godine potpisali Sporazum o sufinansiranju unajmljivanja azila za životinje, čime su se obavezali da će iz svojih budžeta izdvojiti 940.000 KM za transport i njegu pasa, te za plaće 15 uposlenih iz općine Prača koji će biti angažirani na održavanju”.

Na čelu pračanskog azila sam bila ja. Odgovorno tvrdim da se za vrijeme mog mandata, sve propisano nije poštovalo i to na štetu pasa. Mnogi su me zbog toga pokušali diskreditovati i u javnosti me predstaviti kao monstuma, ali sam iz svega izašla ponosna i još jača da se suprostavim svima koji osim sopstvenih ne vide veći interes za pse. Ne znam razumijete li to.

Dalje, u maju 2012. otvoreno je tzv. Prihvatlište za pse u sklopu ZZ Ilidža. U februaru 2014. godine sa radom je počeo azil za pse Žunovnica u sarajevskoj Opštini Hadžići.

Stanje u sva tri azila je iz godine u godinu je sve gore, a sav užas koji su dokumentovali ljudi otvorenog srca možete naći na Internetu. Mi istinu ne skrivamo, za razliku od vas.

Nama su bitni psi. Vama iznošenje neistina, u letu, dok od toplog radnog mjesta u skupom autu idete ka luksuznoj kući. Skupa sa kolegama koji su nas jednako godinama pokušavali ušutiti.

Uspjeli niste. A ljubav je, bar u mom svijetu, bila uvijek važnija od jeftinih političkih poena.

S poštovanjem,

Amela Turalić,

Predsjednik Udruženja za zaštitu životinja ‘’Av-Mau’’