OTVORENO PISMO: Kad studij medicine u Sarajevu postane skuplji od onog u Beču

Povezani članci

• Ante M. ili nostalgija za nedogođenim
• Zemljama bivše Jugoslavije prijeti dužničko ropstvo: Javni dug dosegao 90 milijardi eura
• Kurspahić: Taoci ‘nulte opcije’
• Pravnu državu vratiti njenim građanima!
• Osjećaj zajedničke sudbine
• Velika akcija SIPA-e širom BiH zbog afere “diplome”, među uhapšenima i bivši političar

“Ako ne znaš šta je dobro, pitaj šta je skupo” – narodna je izreka na koju se naš narod godinama oslanja(o) u želji da održi naizgled neraskidivu vezu između cijene i kvalitete proizvoda. Svako pravilo ima svoj izuzetak, pa tako i ovo. Ipak, teško je bilo i zamisliti da će baš Senat Univerziteta u Sarajevu biti institucija koja će se iz petnih žila upinjati da kroz prijedlog novog cjenovnika usluga Univerziteta u Sarajevu dokaže kako kvaliteta robe može biti obrnuto proporcionalna njenoj cijeni.

Univerzitet u Sarajevu je protekle sedmice studentima opalio šamar koji je osjetila kompletna studentska populacija ove visokoškolske ustanove: nas preko 30.000. 25. juna Senat Univerziteta je izglasao i Upravnom odboru Univerziteta na usvajanje poslao prijedlog povećanja školarina i skoro svih ostalih troškova na Univerzitetu. Tako bi, ukoliko prijedlog bude usvojen, redovni studenti Bachelor i Master ciklusa plaćali i do dva puta više cijene za upisninu, odnosno prijavu magistarskog rada. Na posebnom udaru su samofinansirajući i vanredni studenti, koji će, zavisno od fakulteta, za upis plaćati i do 6.000 KM (grupacija umjetnosti) ili čak 7.000 KM (grupacija medicinskih nauka).

Navodni razlog ovoj bezobraznoj odluci je fantomsko “povećanje standarda studiranja”.

Da ne bude zabune, “povećanje standarda” za studente Univerziteta u Sarajevu godinama predstavlja misaonu frazu koju od svojih profesora ili bh. političara najčešće slušaju pred izbore ili u kriznim periodima. Ono što se u posljednjih nekoliko godina na Univerzitetu povećavalo su i bile samo školarine, čemu se kraj očito ne nazire. To što se Bolonja na pojedinim fakultetima skoro i ne provodi, što ISSS “štrajkuje” češće od GRAS-a, što studenti mnogih fakulteta rade u prljavim i hladnim prostorijama ili što budući farmaceuti na svom fakultetu nemaju destilovanu vodu za izvođenje hemijskih reakcija valjda ne predstavlja neki problem. Ovo su minimumi čije se ispunjenje samo po sebi podrazumijeva. Time ne tražimo mnogo, te zbog toga bi bilo besmisleno pristati na bilo kakvo poskupljenje cijena studija.

Ukoliko ova odluka dobije saglasnost Upravnog odbora Univerziteta, koji zasjeda sutra, 3. jula, prijedlog o povećanju cijena studiranja ide na izglasavanje kantonalnoj Vladi. Sarajevski političari imaju dvije opcije: prijedlog odbiti i pokazati razumijevanje prema studentskoj populaciji ili na prijedlog bez većih dilema udariti svoj muhur i tako ga učiniti validnim, želeći time skinuti budžetski balast sa svojih pleća. S druge strane, ne treba zaboraviti ni činjenicu da se nalazimo u izbornoj godini. Ako je riječ o predizbornoj igri „dobrog i lošeg policajca“, naglašavamo da je krajnje neprimjereno igrati se s teškom socijalnom situacijom studenata, u koju su dovedeni ne svojom voljom već katastrofalnom politikom nadležnih.

Svojevrsni studentski „krešendo“ je već pokrenut pisanjem otvorenih pisama, najavama  protesta i blokada fakulteta u Sarajevu. Za četvrtak, 4. jula najavljena je polusatna blokada Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, čiji se studenti i na taj način jasno i glasno protive bilo kakvom povećanju cijena školarina. Njima će se, simbolično, u 5 do 12 pridružiti i studenti nekoliko drugih fakulteta.

Bojkot upisa i blokada Univerziteta ne predstavljaju nemogući scenario ukoliko Upravni odbor Univerziteta, a nakon toga i Vlada Kantona Sarajevo prihvate novi prijedlog cjenovnika. Ovim se direktno udara na već mizeran budžet bh. studenata, koji će time biti stjerani u ćošak i primorani da djeluju mnogo odličnije (i agresivnije) nego što je do sada bio slučaj.

Za kraj, da ilustriram: po novom cjenovniku, cijena školarine za samofinansirajuće studente Medicinskog fakulteta iznosti 7.000 KM, što je skoro 2,5 puta skuplje od studija medicine u Beču, za koji bh. državljani plaćaju 720 eura po semestru.

Kome se prijedlog poskupljenja cijena ne sviđa, neka osluhne šta je prof. Fočo, dekan  Filozofskog fakulteta poručio svojim studentima za vrijeme njihovog međusobnog sastanka. “Ko nema para, ne mora ni da studira”, bila je izjava prof. Foče koja je jučer ostala da visi u zraku amfiteatra Filozofskog fakulteta. Ipak, gle ironije: i za prekid studija treba para. Ispis sa bilo kojeg fakulteta Univerziteta u Sarajevo košta 50 KM.

Ono za šta nam kao studentima ne treba ni marka jeste iskazivanje svog mišljenja i bunt protiv ovakvih odluka. Dovoljni su volja i želja da se izborimo za znanje koje nam pripada. Šta čekamo?

Samir Beharić