Povezani članci
Predizborni teren se brzo priprema. Nenaučivši ništa, vjerovatno omamljen metafizičkim visinama svog samoljublja i blesavom uvjerenošću da Bog jednostavno voli nacionalističke čistunce, svekoliki kler je pohrlio da se sastane sa prvim među najgorima: Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.
Piše: Amila Kahrović-Posavljak
Epifanija, konačno! Povodom demonstracija su se oglasile i vjerske zajednice, preciznije Islamska zajednica u BiH i Katolička crkva. Pravoslavna crkva, crkva s onog svijeta iz utopijskog RS-a, se nije javila. A, zašto bi se i javljala kada su njeni predstavnici, sveskupa sa Predsjednikom, već stvorili Kraljevstvo nebesko na zemlji? U Federaciji su na sve strane prštala demagoška saopštenja koja su se uglavnom svodila na to da se razumiju razlozi za proteste, ali ne i nasilje.
Sabor Islamske zajednice je izdao saopštenje u kome se, nakon osude nasilja kaže da: “Sabor Islamske zajednice poziva organe vlasti u Bosni i Hercegovini da što hitnije pokrenu otvoren dijalog sa građanima, naročito sa socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, te ozbiljno i odgovorno sagledaju zahtjeve građana. Dijalog građana, putem njihovih legitimnih predstavnika sa predstavnicima vlasti treba rezultirati mjerama i programima koji će osigurati pretpostavke razvoja i jačanja socijalne pravde i ravnomjernije raspodjele javnih dobara.”
Nakon zatvorenog dijaloga, vrijeme je ni manje ni više nego za otvoreni. Ko će ga otvoriti budući da vjerske zajednice vrve od nacional-stranačkih kadrovika, nije poznato. Tek je jasno da se dijalog treba otvoriti. Poruka klera građanima: vi ukradete upaljač u trafici, idete u pakao. Nacionalističke elite vas pljačkaju decenijama: ne budite huligani, dijalogizirajte s njima. Možda se i sažale, ko zna?
Kardinal Vinko Puljić je napravio svojevrstan miks pa je njegovo saopštenje izgledalo kao da su ga simultano sastavili Rijaset IZ i Milorad Dodik. Naime, Puljić je rekao da ne može poduprijeti destrukciju, nego konstruktivno traženje demokratskih prava, izbora ili novih izbora, rekonstrukcije vlasti ili rekonstrukcije strukture u BiH, jer ovakva BiH ne može opstati. Nekonstruktivno traženje prava neće proći. Ako pokušate, dovest će oni stručnjaka za kamen i hobby-geologa Salmira Kaplana, koji će odmah procijeniti odakle je kamen za nekonstruktivni dijalog potekao i demistificirati zavjeru.
O destrukciji običnih ljudi koju vjerske vođe podržavaju dvadeset godina ni riječi.
Predizborni teren se brzo priprema. Nenaučivši ništa, vjerovatno omamljen metafizičkim visinama svog samoljublja i blesavom uvjerenošću da Bog jednostavno voli nacionalističke čistunce, svekoliki kler je pohrlio da se sastane sa prvim među najgorima: Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.
I tu je provrila vijekovna demagogija. Treba pojačati povjerenje među ljudima, treba državu dovesti u stanje socijalne stabilnosti, treba ovo, treba ono. Zaboravili su izgleda, da korumpirani nacionalisti dvadeset godina pričaju jednu te istu priču i da su im upravo vjerske vođe duhovna logistika za bjesomučnu pljačku koju, pod krinkom sveopšte dobrote, provode. Otuda, na sastanku nije bilo niti jedne riječi o pljačkama, nelegalnim privatizacijama, nepotizmu i svemu onome što je ljude u BiH dovelo na egzistencijalno dno. Baš zato cinično zvuči jedan od zaključaka sastanka da je ekonomska situacija građana dodatni razlog opravdanog nezadovoljstva. Koji je primarni razlog nisu imenovali. Međutim, ako je suditi po njihovoj vjekovnoj tradiciji, glavni problem leži sigurno u – drugima.
Nakon što su rekli da treba osigurati ravnomjerniju raspodjelu javnih dobara pohrlili su onima koji javna dobra svojataju.
Sastali su se tako predstavnici dva odabrana naroda, a svaki je u svojoj glavi odabraniji od onog drugog, i odlučili da rade ono što najbolje znaju: čuvaju jedni drugima leđa. Baš poput besmislenog i beskorisnog Međureligijskog vijeća u kojem su onomad nagrađivali pedofila i blagosiljatelja genocida Vasilija Kačavendu jer je nesretnik morao zbog seks-skandala u penziju. I dok su predstavnici Islamske zajednice (a ni Katolička crkva se nije mnogo drugačije ponašala) s visoko podignutim prstom u Ahmadinedžad stilu upozoravali na sve one koji hule na genocid jer istražuju zločine koje je počinilo njihovo vlastito (tobože bezgrešno) stado, dotle su njihove kleropartijske kolege davale utješnu nagradu penzioniranom, raspojasanom blagosiljam-genocid-i-zločine vladiki.
Tako je i ovaj sastanak bio jasna poruka ljudima u BiH da će se kler čvrsto držati svojih tradicionalnih saveznika – nacionalista, i da je i stadu bolje da se ponaša tako. Glasajte opet za svoje, njihova je poruka. Nipošto nemojte za “njih” (a to “njih” ima širok dijapazon značenja, i koristi se kao antibiotik po potrebi i strogo dozirano). Jer, bolje klero-raj u ruci nego normalno društvo na grani.
“Mogli smo im, barem fola radi reći da ne trebaju pljačkati narod ovdje”, reče poslije sastanka jedan. “Ma jok bolan, nigdje u deset zapovijedi ne stoji da treba rezati granu na kojoj se sjedi”, odgovori mu drugi.
Promjene je bolje sasjeći u korijenu, misle vlastodržci. A kler i služi za to da se bavi stadom.