Ima li kraja?

Izdvajamo

• Odmah nakon jučerašnjeg napada turske vlasti krenule su u masovno hapšenje navodnih pomagača, pa je tako za nepuna 24 sata uhapšeno 69 osoba, među njima trojica državljana Rusije. U oči ipak upadaju naslovi većine svjetskih medija koji su istakli kako su turske vlasti uhapsile Ruse. E sad se postavlja pitanje da li trojica Rusa vrijede više od preostalih 66 osumnjičenika ili svjetskim moćnicima u njihovoj globalnoj političkoj utakmici ništa nije sveto, pa tako ni žrtve terorističkih napada preko kojih biju svoju bitku za globalnu nadmoć nad Rusijom.

Povezani članci

• Izborni džoker
• ZADAH SMRTI IZ JEMENA ŠIRI SE BIHAĆEM
• Marijan Vogrinec: Komu se tresu gaće zbog dvojice „udbaša“?
• Vratite nam Krešu Ćosića
• Tko tjera Mađare iz Europe?
• Dobri ili loši, veliki ili mali narodi

AFP

Nešto očito nije uredu. Ili se protiv terorizma ne bore ili im je strategija totalno loša. Istina je uvijek negdje između.                               

Novi teroristički napad na evropskom tlu. Nije se još uvijek ohladila ni krv žrtava terorističkog napada u Parizu, a pomahnitali teroristi ISIL-a izveli su novi napad. Ovaj put u Turskoj, na Sultanahmet trgu, turističkom centru Istanbula.

Prema dosadašnjim podacima poginulo je 10 osoba, dok je njih 15 završilo u bolnici s težim i lakšim povredama. Odmah su, kao po običaju, krenule izjave saučešća turskom narodu i poruke podrške turskim vlastima s ponuđenom pomoći u istrazi i hapšenju mogućih izvršitelja napada.

Turski premijer Ahmet Davutoglu je odmah jučer izjavio kako je napadač Sirijac, dok je istanbulska policija danas potvrdila da se radi o 28-godišnjem Saudijcu sirijskog porijekla Nabilu Fadliju, koji je prije deset dana predao zahtjev za odobrenjem azila u Turskoj.

Kada su u pitanju izjave svjetskih političara, one se nimalo ne razlikuju od prethodnih terorističkih napada izvršenih na evropskom tlu, dok obični smrtnici ili kako to političari vole reći „obični ljudi“, valjda su političari bogomdani, ponovo, s pravom, drže moralne pridike pitajući se zašto Facebook ne nudi cover opciju s turskom zastavom i zašto svijet ne oplakuje na isti način pariške i istanbulske žrtve.

Zapravo cijela priča oko empatije mnogima služi isključivo za držanje lekcija iz morala „pokvarenom zapadu“, a iskreno govoreći malo je onih koji stvarno žale za žrtvama. Kako žrtvama istanbulskog napada, tako i svih prethodnih napada.

Ono što je, ipak, zajedničko i zapadnim i turskim medijima kada je u pitanju odnos prema žrtvama jeste činjenica da su i jedni i drugi daleko veću pažnju posvetili jučerašnjem napadu nego prethodnim napadima koji su se desili u Turskoj prošle godine, onima u Suruču u julu, te onome u Ankari u oktobru.

Koliko god se svjetski moćnici trudili da nas uvjere da su sve žrtve jednake, to nažalost nije tako. Sam broj poginulih nije nešto što bi trebao biti glavni uzrok solidarnosti, ali jučerašnjih deset mrtvih izazvalo je daleko veću empatiju nego 103 u nedavnom napadu u Ankari. I Zapad i Turska imaju svoje razloge. Zapad zato što su jučer poginuli uglavnom njemački turisti, a Turska zato što se ne radi o mrtvim ljevičarima i Kurdima.

Ono što „običnog čovjeka“ najviše brine jeste pitanje da li na ovom svijetu postoji sigurno mjesto gdje čovjek može otići kao turista ne strahujući da će se u njegovoj blizini raznijeti neki pomahnitali terorista ISIL-a kojem su samoprozvani šeici isprali mozak i obećali mu vječno uživanje na drugom svijetu.

Za to vrijeme svjetski moćnici poput pokvarenog kasetofona ponavljaju priču o borbi protiv terorizma, a više je i vrapcima na grani postalo jasno da što se oni više bore protiv njega, to je on sve jači.

Nešto očito nije uredu. Ili se protiv terorizma ne bore ili im je strategija totalno loša. Istina je uvijek negdje između.