ENG
Godišnjica početka protesta: Hoće li se ponoviti dani ponosa?
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
Povezani članci
Rekli su nam da se vratio i slagali nas. Istina Valter je bio tu u februaru prošle godine ali samo u prolazu. Popio je kafu, zapalio dvije cigare i ispalio se. Neki govore da je u Grčkoj, neki tvrde da po Beču skuplja keš za nove proteste, ali mi dobro znamo da se uhljebio u federalnom ministarstvu.
Piše: Predrag Blagovčanin
Budimo realni kao što realni nikad nismo bili i recimo februarski protesti su propali. Ne bojte se internet aktivista i njihovih oštrih fb komentara. Građanska svijest koju smo toliko prizivali nije se probudila i oslobodila vlastite decenijske hibernacije i učahurenosti, temelji građanskog aktivizma nisu postavljeni a oni koji su protestvovali mjesecima prije bosanskog proljeća i dan danas još uvijek protestvuju i traže svoja prava.
U njihovim preduzećima proizvodnje nema, plate im nisu niti će biti uplaćene, još uvijek nemaju uvezan staž o socijalnom i zdravstvenom osiguranju mogu samo sanjati, a radnička prava nisu nikad ni imali niti će im bilo koja ekspertna vlada formirana od stranačkih kadrova dati.
Tim izbezumljenim, napaćenim i prevarenim ljudima, nekadašnjim radnicima Dite, Konjuha, Aide, Feroelektra i bilo kojeg drugog kriminalno privatiziranog preduzeća ne preostaje nista osim blokade raskrsnica i demonstrativnog marša do udaljenih granica naše lijepe i mile domovine jer sve što su imali to su im i uzeli pa čak i prošlogodišnje februarske proteste.
Izmanipulirali su plenume, obećana prava izgubila su se u skupštinskim procedurama, dok su gladni ljudi medijski etiketirani preko noći postali teroristi, rušioci ustavnog poretka, kriminalci, narkomani i četnici sa novčanim prekršajnim prijavama pravovremeno adresiranim na kućne adrese. Dozu ponosa i nade iz februara 2014. da će nešto promijeniti i da će bolje živjeti uzeli su po ko zna koji put na izborima oni koji nas već decenijama vještom retorikom tako dobro čuvaju.
Metodama ucjena, policijskim zastrašivanjem, pravnim aktima i normama, i naravno spremnim pendrecima, vlast, od koje smo u februaru prošle godine zahtjevali samo da radimo i da normalno živimo, obračunala se sa neposlušnim i gladnim Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i ostalima.
Danas će se obilježiti godišnjica protesta. Protesta koji su pokazali da se u ovakvoj državi i sa ovakvim političarima civiliziranim normama ne može ništa postići. Količina njihovog bezobrazluka i njihove distanciranost od naroda koji ih bira vidljiva je dok poput miševa bježe sporednim izlazima državnih, entitetskih ili opštinskih institucija ili dok okruženi kordonom policije ljudima koji nemaju hljeba da jedu obećavaju jednokratnu pomoć od 200 maraka.
Ako smo išta naučili u protekloj godini onda je to da mi ne trebamo protestvovati.
Trebamo ih rušit.
Možda rezultati februarskih protesta nisu vidljivi jer je bijes tog naroda pogrešno adresiran. Možda bi novo okupljanje umjesto gradskih trgova i raskrsnica trebalo biti u nekom prirodnom i opuštajućem ambijentu. Poput suncem okupanih sarajevskih Poljina, Radoboljom prošaranih mostarskih Bara ili skromnog imanja i plantaža šljiva i krušaka u Laktašima.
Ništa se spektakularno neće dogoditi na godišnjicu protesta, niti će protesti koji će se danas održati biti masovni. Tih petnaest, dvadeset ljudi okupljenih na trgovima bosankohercegovačkih gradova danas će se samo prisjetiti tog toplog februara prošle godine kada je narod barem na trenutak pokazao da protesti nisu samo nosanje transparenata i trošenje glasnih žica na pištaljke.
Svi mi koji smo učestvovali u protestima prošle godine znamo da se lažni Valter sa početka ovog teksta najvjerovatnije uhljebio u nekom ministarstvu ili je možda dobio grant za razvoj građanskog društva pa je trenutačno na godišnjem odmoru ali svako ko je gledao film zna da će se pravi i istinski Valter vratiti kad ga niko ne očekuje.
Ko zna možda čak i na današnjem okupljanju?
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
