Godina straha i šutnje

Izdvajamo

• Ta nova generacija vladara i moćnika, tajkuna i diktatora, cirkusanata i reality show glumaca, koristeći se bogatstvom i političkom moći sa kojom rasplažu u stanju je voditi nove nevidljive ratove protiv čovjeka, protiv sopstvenog naroda usmjeravajući i kontrolirajući njihovu politički volju.

Povezani članci

• Moj građanski “grijeh”
• METAMORFOZE GRADA NA MILJACKI
• Esad BAJTAL: Gorak okus prevare
• ASIM MUJKIĆ: U BiH bačena ruska rukavica u lice Bidenovoj administraciji
• Građanin kao bankomat političara
• KO VOLI AMERIKU?

Foto: prt sc youtube TOP-10 Info

Njih sve čvrsto u savezu drži grčevita želja da uvećaju i sačuvaju svoje bogatstvo koje je stečeno onako kako je stečeno. To više niko i ne pita. I nema ko da pita. I ne smije niko da pita. Moć je u njihovim rukama. Crveno dugme je na njihovom stolu. Svaka pobuna i neposluh plaća se visokom cijenom.  

Ova godina koja je netom iza nas ostaće upamćena ne samo kao nastavak onog što se je dešavalo u posljednjoj dekadi samrtničkog ropca demokracije u ovom stoljeću. Na globalnoj sceni bila je to godina definitivnog impregniranja lijevog i desnog političkog populizam, godina enormnog bogaćenja demokratsko-oktroiranih političkih vladara i diktatora, godina velikog nasilja i terorizma, godina velikih prijetnji i velikih nerazumjevanja između onih koji odlučuju o sudbini čovječanstva i samoga čovjeka.

Bila je to godina eksplozija nacionalizma, šovinizma, rasizma i separatizma, u najrazvijenim zemljama Evrope i USA. Godina migrantski pokreta biblijskih razmjera, godina akumulacija nezadovoljstva i eksplozija nasilja i brutalnosti u najsiromašnijom dijelovima svijeta. Bila je to i godina do sada nikad snažnije podjele čovječanstva na kulturu dominacije/arogancije, i na kulturu marginalizacije/pobune, što sve otvorenije gura u novu globalnu kultura nepodnošljivog straha i mržnje, koja čovječanstvo sve više primiče ambisu iz kojeg nema povratka. Nije to više podjela i sukob naroda duž nacionalnih državnih razgraničenja. Ta nova podjela je podjela koja sve izraženiije ide duž linija koje odvajaju gladne od sitih, obrazovane od neobrazovanih, podjela koja sve moćnije separira bogate od siromašnih, nemoćne od moćnih, korumpirane od obespravljenih, na globalnoj i lokalnoj ravni.

Na čelu najvećih i najmoćnijih država našli su se bezobzirni tajkuni, prevaranti, riality show glumci i improvizatori. Šta reći za Putina čije se lično bogatsvo procjenjuje na 40 milijardi dolara, za Maha Vajiralongkorn-a kralja Tajlanda teškog više od 30 milijardi dolara, Hassanal Bolkiah-a sultan od Brunei, sa 20 milijardi dolara ličnog bogatstva, Khalifa bin Zayed al Nahyan-a, predsjednika U.A.E. i njegovog zamjenika Mohammed bin Rashid Al Maktoum-a čiji zajednički imetak prelazi sumu od 25 milijardi dolara. Slijede ih Mohammed VI kralj Maroka,  Salman bin Abdulaziz Al-Saud, kralj Saudijske Arabije i drugi iz zemalja plina i nafte, koji ne zaostaju mnogo iza njih. Za petama su im zapadnjački tajkuni predvođeni sa Donald Trampom predsjednikom USA, Hans-Adamsom  princ od Lihtenštajna, Sebastian Pinera-om  bivšim predsjednik Čilea i drugim zapadnim političkim liderima. Njih sve čvrsto u savezu drži grčevita želja da uvećaju i sačuvaju svoje bogatstvo koje je stečeno onako kako je stečeno. To više niko i ne pita. I nema ko da pita. I ne smije niko da pita. Moć je u njihovim rukama. Crveno dugme je na njihovom stolu. Svaka pobuna i neposluh plaća se visokom cijenom.

Ako se ima u vidu da ovoj zoni bogatih pripadaju vlasnici i direktori velikih globalnih korporacija i komercijalnih banaka, moćnih međunarodnih organizacija i globalnih medijskih kuća, diktatori malih siromašnih zemalja, razni šeici i trgovci narkoticima, bijelim robljem i oružjem, teško se oteti sumornom utisku o putu na kojem se nalazilo čovječanstvo u ovoj tek nastupajućoj godini.

Uz to sa jačanjem kulta ličnosti počev od kineskog Si Djinping-a, turskog Redžepa Taipa Erdogana, Vladimira Putina, ajatolaha Hamnei-a, te mlađahnog saudijskeg prestolonasljednika Muhamed Ibn Salman-a pa sve do indijskjog premijera Modi-ja i novog egipatskog faraona El Sisi-ja, taj novi globalni savez tajkuna/političara stvorit će najmračniju sjenku u koju će najdublje utonuti politička i manjinska prava i prava i slobode čovjeka u ovom milenijumu.

Ta nova generacija vladara i moćnika, tajkuna i diktatora, cirkusanata i reality show glumaca, koristeći se bogatstvom i političkom moći sa kojom rasplažu u stanju je voditi nove nevidljive ratove protiv čovjeka, protiv sopstvenog naroda usmjeravajući i kontrolirajući njihovu politički volju.

Ima li nade da će ova godina, u koju smo tek kročili, donijeti neke promjene i otvoriti vedrije vidike i kakav takav prosperitet za one koji su u donjoj polovini ljestvice životnog standarda gdje vlada velika gužva i neizvjesnost preživljavanja. Nažalost, ako pogledamo samo nekoliko statističkih podataka na političkoj mapi svijeta teško je ili skoro nemoguće biti optimista za vrijeme koje se nalazi ispred nas. Vrijednost imovine koju kontrolira ovaj svjetski politički establishment u saradnji sa globalnom biznis/kartel strukturom raste geometrijskom progresijom. Samo u ovoj godini iz nas 1% bogatih imalo je potpunu kontrolu nad nacionalnim bogatstvom u 24 zemlje od svakih 26 zemalja. U USA 1% najbogatijih  kontrolira 95% finacijskih tokova u zemlji, dok je 90% populacije postalo dramatično siromašnije u period od 2009. Sedam od svakih 10 ljudi u svijetu živi u zemljama gdje je nejednakost u životnom standardu dramatično porasla. 10% najbogatije populacije u svijetu raspolaže sa više od 110 triliona dolara što je 65 puta više od ukupnog društvenog bogatstva polovine siromašnog čovječanstva.

Slika svijeta postaje još sumornija ako se podastru podaci koji se dešavaju u posljednjim godinama na globalnoj političkoj sceni na kojoj se političke partije sa lijevom političkom orijentacijom nalaze u hroničnoj defanzivi prepuštajući sve više donošenje političkih i ekonomskih odluka u ruke desno orjentiranih društvenih opcija koje isključivo podržavaju rast nejednakosti između ljudi kroz dizajniranje pravnog i političkog sistema koji radi u korist bogatih na račun siromašnih, što sve snažnije vodi socijalnim tenzijama i prijeti općim političkim haosom.

Politika populizma, nacionalizma i separatizma potpuno je paralizovala modernu političku ljevicu koja nikako da pronađe pravi odgovor na izazova kao što je globalni terorizam, migracije, promjenjeni identitet masa, promjenjena struktura društvene moći i nova uloga države u novoj globalnoj preraspodjeli.

Nemoć da se odgovori na ove izazove, i sve izraženija inklinacija ka kohabitaciji sa ultra-lijevim  i ultra-desnim radikalizmom, koštalo je dramatičnog gubljenja političkog utjecaja ili bukvalno silaska sa političke scene Socijalističku partiju Francuske (7.5%), Socijal-demokratsku partiju Njemačke (oko 20%), Radničku socijalističku partiju Španije (20%), Socijaldemokratsku partiju Austrije  SPO (27%), Češku social-demokratsku partiju (7.3%)   kao i finske i švedske socijaldemokrate, čije su političke pozicije znatno oslabljene.

U kom pravcu bi svijet mogao krenuti u ovoj godini? U ovom momentu po mnogima postoje samo dvije otvorene  aternative. Jedna je da nova IV tehnološka revolucije otvori novi prostor za nove mlade generacije sa novom kulturom bunta, sa novom strategijom i novim emocijama i novom senzualnošću zajedničkih ideja i ciljeva što bi vodilo stvaranju nove zajedničke svijesti čovječanstva o stvaranju novog svijeta sa novim perspektivama i novim potrebama.

Druga alternativa je da svijet nastavi put u pravcu nihilizma, radikalizma i traganja za smrću što je već trasirano u zemlji bogatog polumjeseca kao odgovor na dolazak općeg siromaštva i bezperspektivnosti mladih dezorjentirani generacija.

Kako pomiriti i dovesti u sklad nemir pobune novih generacija iz Silikonske doline, generacije IV tehnološka revolucija,  i doline  bogatog polumjeseca, generacije iz zatvorenog kruga nasilja i globalnog terorizam, pitanje je od kojeg ovisi dalja sudbina čovjeka i sudbina čovječanstva u ovom milenijumu.