ENG
BiH od uvoznika postala izvoznik terorista
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Vođa ukrajinskih pobunjenika ili komandant Slavljanska Igor Girkin Strelkov koji je odgovoran za rušenje malezijskog aviona kada je stradalo gotovo 300 ljudi iskustvo je sticao kao plaćenik u ratu u BiH. Rušenje aviona samo je jedan od terorističkih činova koji su nakon rata u BiH uzdrmali svijet – od raznošenja željezničke pruge u Rusiji do napada u Iraku.
Upravo je u Iraku, nedavno, opasan eksplozivom u samoubilačkoj misiji stradao Emrah Fojnica, pripadnik vehabijske zajednice proistekle od mudžahedinskih boraca koji su tokom rata u BiH ratovali na strani Armije Republike BiH (ARBIH).
Tako je BiH od „uvoznika“ postala „izvoznik“ terorista koji su spremni na najbrutalnije obračunavanje sa onima koji ne slijede njihove ciljeve.
U samoubilačkom napadu u Iraku kao pripadnik zloglanih boraca Islamske države Iraka i Levanta prošle sedmice poginuo je državljanin BiH Emrah Fojnica. Još jedan, na listi ratnika, koji odlaze na strana ratišta širom svijeta. Ipak, Fojnica nije bilo kakav ratnik, obezglavljeni fanatik, zaveden i neupućen.
Ovaj 23–godišnjak potekao je iz vehabijske zajednice, pokreta koji je nastao nakon što su ratnici iz islamskih zemalja koji su ratovali u BiH na strani ARBIH ostali u zemlji, formirali zajednice i vrbovali lokalno stanovništvo.
Već sa 20 godina bio je na optuženičkoj klupi na Sudu Bosne i Hercegovine zbog učešća u pripremi napada na američku ambasadu u Sarajevu kada je Mevlid Jašarević 45 minuta pucao po zgradi najčuvanije zgrade u državi.
Jedna od pušaka koju je Jašarević spremio kao rezervnu bila je njegova, sudeći prema nalazima vještaka i dokazima Tužilaštva BiH, što je tokom suđenja potvrdio i tužilac Dubravko Čampara.
„Da je Fojnica Emrah nabavio oružje koje je optuženi Jašarević Mevlid koristio za izvršenje terorističkog čina, poizilazi časni Sude i iz foto dokumentacije koju smo ovdje u sudnici pokazivali“, rekao je tada u sudnici Čampara.
Podsjetio je Sud i da se na toj dokumentaciji vidi da je prilikom pretresa šireg lokaliteta Gornje Maoče, ta puška, pronađena zajedno sa kompletnim oružjem, koje je oduzeto u tom mjestu, te da su tada izuzeta i lična dokumenta Emraha Fojnice. Sve to bilo je navedeno i u optužnici državnog Tužilaštva.
Gornja Maoča u sjevernom dijelu BIH, poznata je po zatvorenoj vehabijskoj zajednici formiranoj nakon raspuštanja slične zajednice u mjestu Bočinja, kraj Maglaja. U Maoči su više puta bh policijske agencije pretresale kuće vođa zajednice i njihovih sljedbenika, izuzimali dokumenta i zaplijenili oružje, te hapsili neke od članova zajednice.
Emrah Fojnica je i pored svega rečenog na državnom Sudu oslobođen. Nakon izlaska zahvalio je na korektnom suđenju i obećao kako neće u Gornju Maoču gdje je jedno vrijeme živio sa Jašarevićem.
„Neću, idem kod roditelja da živim“, odgovorio je na pitanje novinara na pitanje hoće li se vraćati u zajednicu.
Kod roditelja se, očito, nije dugo zadržao, a slobodu na kojoj se zahvalio i zatvorsku uniformu zamijenio je kako navode njegovi prijatelji, „prslukom“ i završio kao bombaš samoubica.
Prevelik ulog
Iako je BiH donijela zakon po kojem će se krivično goniti svi koji ratuju na stranim ratištima, ali i njihovi pomagači, nakon terorističkog akta Emraha Fojnice koji se dogodio 8. avgusta – šutnja. Ni onima koji su izglasali zakon nije jasno zašto.
„Oni su sigurnosni problem za ovu državu , krše Ustav ove države, i mislim da bi nadležni trebali reagovati. I meni samom je to čudno. Ti ljudi su jedna društvena opasnost za sve građane BIH“, kaže zastupnik u Domu naroda BiH Mehmed Bradarić, jedan od onih koji je učestvovao u donošenju Zakona.
Bradarić odranije ima iskustva sa vehabijskom zajednicom u Bočinji. Njihov je teror nad lokalnim stanovništvom, kaže, riješio upravo on u vrijeme dok je bio načelnik Maglaja i to zakonski. Isto očekuje od svih struktura jer je, upozorava, ulog prevelik.
„Svi oni koji su u tuđim kućama bili morali su napustiti te kuće. Dok su bili tu oni su postavljali svoja pravila. Nama je bilo vrlo teško živjeti u Maglaju. Bili smo uskraćeni za sva ona normalna dešavanja, kao što je slavljenje Nove Godine ili pečenje rakije. To ljudi nisu radili ili su radili sa strahom“, prisjeća se Bradarić problema sa vehabijskom zajednicom u Bočinji.
Podsjeća takođe da članovi vehabijske zajednice, nisu poštivali zakone BiH.
„Vozili bi auto bez dozvola, ili otvarali trgovine bez ikakvih dokumenata. S te strane oni su opasnost, jer ne poštuju zakone ove države i neko ih mora sankcionisati“, kaže on.
Odgovora na pitanje zašto nema reakcije nadležnih Bradarić nema. Možda bi se on mogao naći u izjavi direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) BiH Almira Džuve, koji je još davno za skupštinskom govornicom izrekao tvrdnju koja je zastrašujuća za svakog građanina ove zemlje.
„Da imate saznaja koja mi imamo koja je umiješanost između struktura vlasti, od najnižeg nivoa do kriminalnih organizacija, vjerujte da biste bili više zabrinuti nego što sam ja“, još davno je upozoravao prvi čovjek OSE.
Nedostaci u dokaznom sistemu
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović koji je bio i jedan od svjedoka eksperata na suđenju Jašareviću i drugima smatra da sigurnosne agencije ipak rade, ali da uz njih trebaju raditi i drugi.
On kaže da u BIH nedostaje čitav niz drugih zaštitnih i preventivnih mjera koje nemaju veze sa zakonima, a koje počinju od porodice i škole, pa do cijelog društva, među kojima i socijalnih službi i vjerskih zajednica.
„Imamo paradoksalnu situaciju u kojoj je mladićima od 19 ili 20 godina smislenije otići u rat u daleku zemlju, rat koji ne razumiju, u zemlju koju ne znaju pokazati ni na mapi, nego ostati u Bosni i tražiti neki smisao u životu ovdje“, dodaje Azinović.
Na ratištima širom svijeta nalaze se brojne, kako ih u BiH nazivaju, „sigurnosno interesantne osobe“ koje su osuđivane ili za terorizam ili za druga kaznena djela. Jedan od njih je i Bajro Ikanović koji je odležao kaznu zatvora za terorizam, a koji se nalazi u Siriji.
U pravosudnom lancu, navodi profesor Azinović, trebalo bi više računa povesti o istragama i dokazima koji bi kasnije doveli do osuđujuće presude, jer je takvih primjera mnogo.
„Imamo jedan slučaj Muradifa Hamzabegovića koji je pred Sudom BIH osuđen na šest godina zatvora zbog šverca ljudima. Taj čovjek nikada nije odslužio kaznu, on je trenutno u Siriji i bavi se istim poslom. Očito je da nešto u tom sistemu traženja dokaza, podnošenja dokaza i izricanja presuda na osnovu podnesenih dokaza ne funkcionira na najbolji način“, objašnjava Azinović.
Vjeruje se da je Bajro Ikanović upravo uz Hamzibegovićevu pomoć otišao u Siriju.
No, BiH nema iskustvo samo sa bivšim islamskih ratnicima i njihovim učenicima. Nedavno je Igor Girkin, ruski plaćenik koji je iskustvo stekao u ratu u BiH, a danas na čelu komande pobunjenika u ukrajinskom Slavljansku, oborio malezijski avion u kojem je stradalo gotovo 300 ljudi. Još jedan teroristički čin koji korjene vuče iz BiH.
Aziz Tafro, autor knjige „Grčki i ruski plaćenici u ratu u BiH“, kaže da nije iznenađen ovim što se desilo, tim prije što su jedinice u kojima je Girkin bio u BiH, a na strani Vojske Republike Srpske (VRS), činile ratne zločine. Plaćenika danas ima na svim ratištima i svim stranama.
„Oni su ratovali zajedno sa demobilisanim pripadnicima VRS u Siriji na Asadovoj strani. S druge strane, Bošnjaci su ratovali na ovoj drugoj pobunjeničkoj strani, zapravo ni ne znaju gdje su ratovali. To se stavrno mora prekratiti“, kaže Tafro.
Na osnovu zakona koji je u BIH stupio na snagu 1. jula predviđeno je i hapšenje onih oni koji su odgovorni za regrutovanje i prebacivanje na strana ratišta. Bez obzira, što se inspiratori odlaska na strana ratišta, skoro pa svakodnevno oglašavaju na internetu, do sada niko nije čak ni priveden.
Autor/ica 👤tačno.net
