Amerika: Dan preokreta

Izdvajamo

• Posve je sigurno da će ovaj američki iracionalni talas zapljusnuti Zapad. Pitam se sada što čeka britansku demokratiju u kojoj su na Brexitu pobijedili oni koji su više vjerovali u nadmoć svojih nacionalnih ideja u odnosu na ideje evropskog liberalizma, što čeka veliku Francusku koja beskompromisno vjeruje u sekularizam dok njen predsjednik piše memorijam u povodu smrti Irineja. Ili, što čeka Njemačku demokratiju koja vjeruje da nama u jednoj malenoj i “beznačajnoj” Bosni može donijeti nadu u normalan život popuštanjem, komprimosom sa onima koji neigraju genocid i onima koji tako precizno rade na kraju BiH kao države.

Povezani članci

• Nevladine organizacije Je li Crkva za nasilje ili vladavinu prava?
• Slavo Kukić: Vučić i Dodik nastavljaju velikosrpsko tamburanje
• Neodgovornost na entu: mandat, i tko mi što može
• Brutovi i trutovi
• ‘Što će mi milijun kad upravljam svemirom?!’
• Slavna redateljica Jasmila Žbanić: Mediji sabotiraju revoluciju, laž je da je uništen Arhiv

Photograph: Roberto Schmidt/AFP/Getty Images

Jučer smo u Americi vidjeli zlo kako obnaženo maršira kroz povijest.

Vidjeli smo golu istinu o egoizmu i pohlepi lidera za vlast. Vidjeli smo tu snagu arogancije i prezira normalnog. Vidjeli smo taj narcizam lidera, i tu užasnu oholost. Vidjeli smo taj brutalni svijet istine kako se Vođa i Lider okreće protiv vlastite zemlje. Kako ruši njen Ustav, kako potkopava njene temelje, kako najbrutalnijem obliku oduzima toj zemlji njen ugled njeno dobro i njenu budućnost. Bilo je to pred našim očima skoro isto ono zlo koje besramno i nadmoćno, već decenijama prolazi  i oblikuje naše mizerne bosanskohercegovačke živote. Bilo je to isto ono zlo ovih ovdje polubogova koji gase naše nade, tjeraju generacije u očaj, pokopavaju vjeru da bi jednog dana mogli živjeti normalne živote. Svjedočili smo sinoć toj razornoj moći i brutalnom preziru golih činjenica, preziru ljudskog dostojanstva i preziru pameti, svakog argumenta i svake istine. Svjedočili smo u najtežim momentima i o šutnji mnogih u koje smo vjerovali da moraju i trebaju ustati odmah i bez odlaganja dok je Vođa preko ustanika potkopavao državu i njen Ustav.

Možda je još prerano govoriti o američkoj lekciji za svijet. Ali, sinoć, dok su bijeli fašisti ohrabreni bolesnim vizijama njihovog Vođe, tako bez otpora, ulazili u zgradu američkog Kongresa, pred očima cijelog svijeta ukazala se snaga tog zla, snaga svijeta u čijim glavama i izjavama njegovi lideri su postali bogovi. Bila je to ista ona, nama dobro poznata uništavajuća snaga populizma, snaga iracionalnog, snaga dobro i dugo pripremanog državnog udara pod maskom vašara i razuzdane gomile.

Dok je masa idiota sa nabijenim bivoljim rogovima na glavi razbijala vrata Kongresa SAD, najljepše građevine demokratskog svijeta ikada podignute na zemaljskoj kugli, vidjeli smo zapravo, kako je pred našim očima padala vladavina jednog svijeta – svijeta razuma, vjerovanja u činjenice, vjerovanja u snagu argumenata, vjerovanja u istinu, u mogućnost da će nekada pravda doći u ovu zemlju.

Možemo li reći da je to bio onaj povijesni momenat kada je Iracionalno, konspirativno, zavjereničko, odmjenjivalo svijet do jučer, nepobitnih činjenica, kada je na lomaču odlazio svijet nauke, svijet historijskih činjenica, svijet verifikovanih rezultata, svijet postignutih sudskih presuda. Bio je to trenutak velikog rođenja tog novog iracionalnog svijeta čija se pamet sastoji u izvrtanju realnosti, u zamjeni, u preziru, u negaciji, u pobijanju.

Zaprepašteni i sa nevjericom gledali smo masu, savršeno umreženoj na društvenim mrežama koja je nastala i mentalno se hranila na teorijama zavjere, na somnambulnim uvjerenjima raznih fašista o “zavjeri muslimana”, ili “zavjeri crnaca”, ili zavjeri s svih drugih koji nisu bijeli i onih koji propituju njihovu moć i privilegije. Shvatili smo kako su opasne i moćne teorije zavjere, kako su zapravo, opasni njihovi pronosioci, kako one imaju snagu da oblikuju vizije i ideje miliona, kako se one kasnije transformišu u snagu naroda, u snagu mase i nezaustavljivu snagu rulje.

No, što sada slijedi? Što čeka svijet u kojeg su uprte naše naše oči, naše nade i očekivanja? Što čeka ranjive demokratije širom svijeta? Što čeka europske demokratije koje su ovdje toliko puta izgubile svoju kredibilnost? Koji to sve ispiti slijede?

Posve je sigurno da će ovaj američki iracionalni talas zapljusnuti Zapad. Pitam se sada što čeka britansku demokratiju u kojoj su na Brexitu pobijedili oni koji su više vjerovali u nadmoć svojih nacionalnih ideja u odnosu na ideje evropskog liberalizma, što čeka veliku Francusku koja beskompromisno vjeruje u sekularizam dok njen predsjednik piše memorijam u povodu smrti Irineja. Ili, što čeka Njemačku demokratiju koja vjeruje da nama u jednoj malenoj i “beznačajnoj” Bosni može donijeti nadu u normalan život popuštanjem, kompromisom sa onima koji negiraju genocid i onima koji tako precizno rade na kraju BiH kao države.

Američki Kongres nastavio je svoj rad pod okriljem policijskog sata u Washingtonu kako bi potvrdio pobjednu novoizabranog predsjednika. Nasilje nikada ne pobjeđuje, rekao je u nastavku rada Kongresa, Mike Pence desna Trumpova ruka.

Sreća za cijeli svijet da nasilje ovoga puta nije pobijedilo. Ali, za Ameriku, kao i za cijeli svijet predstoje tek sada jedna velika i duga bitka. Bitka sa zlom fašizma i prezira koje obnaženo maršira svijetom.

Amerika, ali i svijet, treba one koji imaju kičmu. Sada i odmah.