SVJETSKI ETOS KAO BOLJI PUT

Izdvajamo

• „Religije moraju ustrajavati u svom vlastitom i naglašavati ga u nauku o vjeri, obredima i zajednicama. No, unatoč tome, istodobno bi trebale priznavati i realizirati ono što im je zajedničko s obzirom na nekoliko osnovnih etičkih smjernica“ (H. Küng).

Povezani članci

• “CD Model UN – Climate change 2016”
• Socijalne razlike: Siromaštvo prijeti 26 miliona mladih građana EU
• Studenti morali prefarbati grafit “Dokle više” upućen Vladi RS-a
• Stručni seminar “Software or hardware!? What about both?”
• 5. Juventafest
• Evropsko selo u BiH: Kulturološki fenomen i turistički potencijal koji otvara nova radna mjesta za mlade

Svjetski etos predstavlja i svojevrstan pledoaje za zajednički život, za kojeg Stephan Schlensog kaže da je „susret u ozračju poštovanja i respekta, povezan sa spremnošću na potragu za putovima do uspješnog zajedništva unatoč svim razlikama“.

Piše: Nikola Vučić

„Nema mira među nacijama bez mira među religijama. Nema mira među religijama bez dijaloga među religijama. Nema dijaloga među religijama bez temeljnih etičkih vrijednosti, mjerila i stavova“ – to je otprilike programska koncepcija projekta svjetskoga etosa, započetkog prije dva desetljeća, a kojim se upravo teži za uspostavljanjem mira, dijaloga i razumijevanja među onim – nerado gledano kroz dioptriju beznadežnosti i pesimizma – zauvijek zaraćenim stranama: religijama, kulturama i nacijama. Nasuprot i uprkos beznadežnosti i stavu da se ništa promijeniti ne može, svjetski etos „nameće“ nam se i kao zadaća, i kao šansa da se kroz zajedničke, temeljne etičke i moralne vrijednosti uspostavi novi put, staza kojom će oslonivši se na moralnu svijest, uvjerenje i stav, koračati svi ljudi – bez obzira na one identitete za koje se neopravdano vjeruje da su „kamen spoticanja“. Svjetski etos, naime, dio je šire platforme Inicijative Etos, koju veoma uspješno provodi TPO Fondacija iz Sarajeva u zadnje tri godine u suradnji sa školama u nekoliko bh. kantona, Kantonu Sarajevo, Tuzlanskome kantonu, Zeničko dobojskome kantonu, te Hercegovačko-neretvanskome kantonu.

Ideja svjetskoga etosa stoga nadilazi granice nacionalnoga i kulturnoga. Međutim, nacionalno i kulturno se kroz svjetski etos ne negira i ne niječe, već, zahvaljujući mu, otvara svoja vrata za nove iskustvene i spoznajne trenutke koji oplemenjuju i obogaćuju.

Hans Küng, utemeljitelj i predsjednik zaklade Svjetski etos (Stiftung Weltethos), baštineći svoj životni credo uči nas živjeti u nadi, ulijevajući nam i ohrabrenje da nastojimo, zajedničkim snagama, raditi na jedinstvu, miru između religija i zajedništvu između nacija. Posebno valja iznova problematizirati i propitivati odveć ustaljene koncepte instrumentaliziranja religije za razne političke ciljeve i vratiti joj dostojanstvo, budući da u religijama čovječanstvo pronalazi mir i utočište, i to upravo zahvaljujući svemu onome što je zajedničko svjetskim religijama – budizmu, konfucijanizmu, hinduizmu, židovstvu, kršćanstvu, islamu – a to su prevashodno moralne vrijednosti i uvjerenja.

„Religije moraju ustrajavati u svom vlastitom i naglašavati ga u nauku o vjeri, obredima i zajednicama. No, unatoč tome, istodobno bi trebale priznavati i realizirati ono što im je zajedničko s obzirom na nekoliko osnovnih etičkih smjernica“ (H. Küng).

Također, važno je naglasiti kako je suradnja religijskih i nereligijskih svjetonazora vrlo značajna u kreiranju zajedničkoga etosa jer svjetski etos predstavlja i svojevrstan pledoaje za zajednički život svih ljudi, za kojeg Stephan Schlensog kaže da je „susret u ozračju poštovanja i respekta, povezan sa spremnošću na potragu za putovima do uspješnog zajedništva unatoč svim razlikama“.

Dokaz da teza o neizbježnom sukobu kultura nije održiva, te da ljude uprkos identitarnim i inim razlikama itekako mogu povezati zajednički etički principi, svjedoči i to kako baš danas „milijuni ljudi posvuda u svijetu unatoč različitoj vjeri i različitoj kulturi zajednički žive čak miroljubivo“ (S. Schlensog).

To ulijeva povjerenje i nadu u bolju, pravedniju, zajedničku budućnost i unutar bosanskohercegovačkoga konteksta jer „svjetski etos nas obavezuje da sa svakim čovjekom postupamo ljudski, na kulturu nenasilja i strahopoštovanja pred svekolikim životom, kulturu solidarnosti i pravednog gospodarskog poretka, kulturu tolerancije i života u istinoljubivosti te kulturu ravnopravnosti i partnerstva muškarca i žene“.