Anes Osmić: Čija je vagina?

Autor/ica 👤tačno.net 16.9.2014. u 23:40

Izdvajamo

U muškocentričnom, mizoginom društvu još uvijek me iz takta umije izbaciti više šovinistička nego jezička konstrukcija „davanje vagine“. „Hoćeš mi dati?“ „Kažu da mu ne da.“ „Ih, ta ti je davala svakome.“ Zašto je žena opet ta koja 'daje', a muškarac 'uzima'? Šta se, zapravo, krije iza ovako jezički postavljene konstrukcije ne samo unutar muškog nego i ženskog društva. Osim što smo ženu opet sveli, kako dobro umijemo 'na jedno': spolni organ, maternicu, duge noge, uzak struk, bujne grudi, oblu zadnjicu, ovakva tvrdnja, implicira da je vagina odvojivi dio ženskog tijela, što biološki, vjerovali ili ne, nije izvodivo.

Povezani članci

Anes Osmić: Čija je vagina?

Seksualni čin je obostran – podjednak, kompatibilan. Ipak, u našoj kulturi i kolektivu nije. Žena je i tu podređena. Čija je onda vagina? Čiji je ona spolni organ? Ženski ili muški?

Piše: Anes Osmić, Novinar.me

Vagina prodaje, kupuje, zarađuje. Određuje. Vagina se ugrađuje. Za vaginom mnogi žude i brojni imaju razne fobije. Iz nje svi nastajemo. Reklo bi se moćna „stvar“ jer pojednostavljivanje i banaliziranje svega ženskog naše je srednje ime. U širem društvenom kontekst vagina nikada nije samo organ kao, recimo, bubrezi ili pluća. Ona je uvijek, ako ništa, određujući faktor žene (rađanje i majčinstvo), te društveno proizvedene ženstvenosti i ženskosti. Tako ne čudi što žena često može da bude samo dobra ili loša pička, niti što su svi loši karakteri pizde a ne kurčići, recimo.

U muškocentričnom, mizoginom društvu još uvijek me iz takta umije izbaciti više šovinistička nego jezička konstrukcija „davanje vagine“. „Hoćeš mi dati?“ „Kažu da mu ne da.“ „Ih, ta ti je davala svakome.“ Zašto je žena opet ta koja ‘daje’, a muškarac ‘uzima’? Šta se, zapravo, krije iza ovako jezički postavljene konstrukcije ne samo unutar muškog nego i ženskog društva. Osim što smo ženu opet sveli, kako dobro umijemo ‘na jedno’: spolni organ, maternicu, duge noge, uzak struk, bujne grudi, oblu zadnjicu, ovakva tvrdnja, implicira da je vagina odvojivi dio ženskog tijela, što biološki, vjerovali ili ne, nije izvodivo.

Prema ovakvoj tvrdnji žena onda odluči ponekad da odvoji dio sebe, izvadi ga i pokloni isključivo muškarcu (drugoj ženi ili Trećem/oj recimo, nije moguće). Onda se počastvovani muškarac odvojenim dijelom ženskog tijela, kao nekom posudom iz koje jede počasti i zabavi. Naravno, čisto iz svog zadovoljstva. Tako on upotrijebi i obavezno jednom upotrebom istroši do kraja ženu, jer je društvo davnih dana reklo „pička to je žena!“ Zatim on, nakon upotrebe, vrati ženi dio njenog tijela da ga ona ponovo utisne u sebe. Tako se taj čuveni dio nje koji, uglavnom, služi drugima – muškarcima, sastavlja i rastavlja, slaže i razlaže poput lego kockica. Davanjem vagine žena je u pozicije one koja svim svojim raspoloživim sredstvima (tjelesnim, duhovnim, emotivnim, postojećim, nepostojećim) treba da bude na usluzi i raspolaganju drugima – muškarcu, porodici, društvu, zajednici više nego samoj sebi. Zašto muškarac nije taj koji ‘daje kurca’, a žena ‘uzima’? Nije jer penis i vagina nemaju istu društvenu ili bilo koju drugu reprezentacijsku moć.

Falus je izvana, vidljiv, fizički javan, jasan, razotkriven, obznanjen, dok je vulva/vagina unutra, vizuelno neprodorna, nepojmljiva, duboka, uvučena, prekrivena, prisutno odsutna. I muškarac također svjesno pristaje da daje, tj. jednako upotrijebi svoj spolni organ kao i žena. Zato je to uzajaman odnos, podjednako, ravnopravno sjedinjenje tijela. Dakle, ne radi se o biološki podređenijoj ili povlaštenijoj poziciji nekog od učesnika. Seksualni čin je obostran – podjednak, kompatibilan. Ipak, u našoj kulturi i kolektivu nije. Žena je i tu podređena. Čija je onda vagina? Čiji je ona spolni organ? Ženski ili muški? Ili je društveni organ kontrole svega što ima ženski prefiks? Organ društva koje, recimo, još uvijek traži pakovanje uložaka u dodatne vrećice kao da je najveća sramota imati menstruaciji, tj. biti žena. Da li je ženama uzeto sve, pa i vagina?