ENG
Povezani članci
- Prosvjedi u New Yorku” Dosta je bilo uobičajne prakse policajaca koji ubijaju”
- UN: Avganistanske i NATO snage 2019. ubile više civila nego militanti
- Breivik računao na pomoć HSP-a i HDSSB-a
- Erdogan: Povlačenje iz Sirije pravi potez Trumpa
- Porast napada na hrišćane u Indiji tokom proslava Božića
- Sega pokrenula istragu nakon hakerskog upada
Foto: DPA – Na ugovor o slobodnoj trgovini već čekaju ledene sante
Dalje od EU, nazad ka starim saveznicima iz Komonvelta. Sa novim ugovorom o slobodnoj trgovini Boris Johnson sanja o alternativi za EU.
Piše: Dirk Kohnert – ipg-journal.de – 06.07.2021.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Kad je Velika Britanija krajem 2020. napustila EU, trpilo je Ujedinjeno kraljevstvo (UK) ne samo od očekivanih gospodarskih i političkih posljedica Brexita nego je bilo i jedna od korona krizom najteže pogođenih evropskih zemalja. Brexit je već doveo do značajnog pada trgovine između EU i UK. Obim trgovine se smanjio – u poređenju sa prvim kvartalom 2018., posljednjim relativno stabilnim kvartalom prije Brexita i korona krize – za 23,1 posto. Istovremeno je Kina zamijenila Njemačku kao najveće vanjskotrgovinsko tržište za britanski izvoz. Britanski uvoz robe iz Kine porastao je od 2018. za 66 posto na preračunato 19,7 milijardi evra u prvom kvartalu 2021. dok je britanski uvoz iz Njemačke pao na 14,5 milijardi evra. Činjenica da se britanska trgovina sa zemljama van EU u istom vremenskom periodu smanjila samo za 0,8 posto ukazuje na to da je veći dio pada povezan sa dejstvom Brexita a ne pandemije Covid – 19.
OECD prognozira za 2021., doduše kratkoročno, rast britanskog BDP za 7,2 posto što bi značilo najveći rast od 1941. godine. Međutim, ovo se mora gledati sa pozadinom pada BDP za 9,8 posto u prošloj godini što je bila najgora recesija unazad skoro 300 godina. I za 2022. vladaju relativno ružičaste perspektive sa prognozom od 5,5 posto gospodarskog rasta. Ipak OECD upozorava da bi Velika Britanija dugoročno mogla pretrpjeti veće gospodarske štete nego ostale G7 zemlje. Dejstvo istupa iz EU mogla bi pandemija pritom još pojačati. Većina Engleza uprokos tomu stoji čvršće nego ikada iza svoga premijera Borisa Johnsona. Međutim i oni koji su bezuspješno glasali protiv Brexita kao Škoti, Velšani ili Irci, osjećaju se sada pod pritiskom da povuku konzekvence do ponovnog oživljavanja diskusije o odvajanju od Engleske.
Od odluke o Brexitu iz 2016. desničarsko konzervativni Englezi umjesto veze sa EU podržavaju CANZUK. Ova skraćenica označava mogući spoj UK sa tri njegove nekadašnje „naseljeničke kolonije“: Kanada, Australija i Novi Zeland. U očima Brexitera CANZUK bi imao jednako značenje sa ponovnim oživljavanjem stare slave Velike Britanije i njen uloge u „Anglosferi“, vizija koja se oslanja na Drugi svjetski rat i britanski naseljenički kolonijalizam 19. stoljeća.
Zemlje članice potencijalnog saveza dijele mnoge političke, gospodarske i kulturalne sličnosti. Engleski je njihov službeni jezik, njihove demokratije su organizovane prema Westminsterskom parlamentarnom sistemu i spadaju u dohodovno jake industrijske zemlje. Kombinirana vanjska trgovina CANZUK zemlja dostiže oko 2,9 biliona evra i gledajući njihov zajednički BDP kao i rang nacija sa najvećom imovinom CANZUK bi zauzeo globalno treće mjesto. Zagovornici već vide CANZUK kao drugu najmoćniji geopolitičku uniju iza EU, uključujući Veliku Britaniju, Kanadu i Australiju kao tri od 15 najvećih svjetskih ekonomija. Oni vjeruju da taj pakt ima potencijal da stvori alijansu koja je kroz trgovinu, migraciju i odnose u bezbjednosti usko povezana i da bi CANZUK sa 136 miliona ljudi mogao postati četvrta najveća gospodarska sila nakon Kine. Konačno blok bi imao najveću kopnenu površinu na svijetu i time bogati rezervoar na prirodnim resursima.
Skeptici kao ekonomista Iain Begg iz London School of Economics ipak upozoravaju da će novi postbrexit trgovinski ugovor sa Briselom donijeti Velikoj Britaniji u slijedećih 15 godina smanjenje BDP od 5 posto. CANZUK ni u kom slučaju ne može kompenzirati dosadašnji pristup tržištu EU. Prije Brexita EU je bila sa 47 posto britanskog trgovinskog volumena najveći trgovinski partner Engleske, dok Kanada, Australija i Novi Zeland zajedno čine samo 3,5 posto.
Osim toga velika udaljenost između država članica CANZUK bi troškove trgovine znatno povećala u odnosu na susjedne države EU. Nosilac Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman upozorava da prema gospodarskom gravitacionom poređenju vanjske trgovine na trgovinski volumen pozitivno utiče veličina narodnih gospodarstava dvije zemlje a negativno udaljenost između njih. Ovo implicira da čak i kad bi Velika Britanija sa članicama CANZUK mogla dogovoriti slične trgovinske uslove kao ranije kao članica EU carinske unije, to bi bilo od daleko manje vrijednosti i zbog naraslih transportnih troškova i van tarifnih trgovinskih prepreka. Kao primjer Begg ukazuje na automobilsku industriju EU u kojoj komponente za auta koja se uvoze iz Engleske tokom proizvodnog procesa šest ili sedam puta prelaze granicu. Ovo bi bilo na veoma dugim relacijama – kao između UK i Kanade – nerentabilno.
Britanska preduzeća su očigledno već ranije imala realističniju procjenu posljedica Brexita nego Boris Johnson. Ona su to odradila već prije korona krize, koja je UK najtvrđe pogodila od svih evropskih zemalja, sa svojim novcem. Oštri jezici bi tvrdili da su oni otišli „kao pacovi koji napuštaju brod koji tone“. Odluka o Brexitu je ponukala britanska preduzeća već u martu 2019. da sumu britanskih inostranih investicija u preostalih 27 zemalja članica EU povećaju za 17 posto, dok su transakcije sa zemljama van EU i zemljama OECD ostale neizmijenjene.
Na drugu stranu broj investicionih projekata EU 27 u Ujedinjenom Kraljevstvu opao je za samo 9 posto. Ovo ukazuje na to da je UK jače pogođeno troškovima gospodarske izolacije nego ostale države članice EU. Osim toga nesigurnost povezana sa Brexitom dovela je do pada tržišne vrijednosti od Brexita najteže pogođenih međunarodnih preduzeća, kao i do pada zaposlenosti i investicija. Jer međunarodna preduzeća su očekivala pretežno negativan uticaj Brexita i zbog regulatornih razlika, smanjene mobilnosti radne snage i ograničenog trgovinskog pristupa u EU.
Ne gledajući na to, britanski udio u eksportu u narodna gospodarstva anglosfere opadaju stalno od kolonijalnih vremena, od 36 posto 1949. godine na 2,5 posto 2017. godine. Čak i trgovina unutar anglosfere reducirala se od oko dvije trećine ukupne trgovine 1947. godine na jednu trećinu 2017. godine. Čak i najnoviji zahtjev Londona (21. juni 2021) na pristup Comprehensive and Progressive Trans-Pacific Partnership (CPTPP), udruženju jedanaest azijskih pacifičkih zemalja, poznat i kao TPP11, nailazi na skepsu. Jer na zemlje CPTPP otpada manje od 10 posto britanskog izvoza a britanska vlada sa većinom ovih zemalja već ima sklopljene ugovore. Zbog toga bi dodatna neto korist bila upitna. Konačno britanska vizija jednog „special relationship“ (posebnog odnosa) sa SAD, prema kojemu bi Engleska bila most između Evrope i Amerike, gubi sa Brexitom atraktivnost za Vašington. Jer vrijednost UK kao značajnog globalnog aktera smanjuje se za SAD sa istupom Velike Britanije iz EU.
Uprkos svemu CANZUK služi Borisu Johnsonu kao obećavajuća perspektiva, dalje od Evrope i u smjeru geografski udaljenih ali brzo rastućih azijsko-pacifičkih tržišta. Vjeruje li se Johnsonu CANZUK će biti „titanski uspjeh“. Međutim, to stvarno jedva da može kompenzirati kroz Brexit izgubljeni pristup na EU tržište. Nekadašnje kolonije danas slijede vlastitu agendu koja se ne mora bezuslovno podudarati sa onom od UK. I konačno i relativna težina Velike Britanije prema azijskim „global players“ (globalne igrače) kao Kina i Indija će se srednjoročno i dugoročno smanjivati. Kod trgovinskih pregovora mogle bi ubuduće azijske velesile posjedovati više moći i Londonu diktirati svoje uslove i pravila.
Dirk Kohnert je suradnik istraživač na GIGA Institutu za afričke studije od 2011. godine. Prije toga bio je 20 godina zamjenik ravnatelja i urednik znanstvenog časopisa Africa Spectrum.
Autor/ica 👤Dirk Kohnert
